Izložba slika i skulptura Nene Mikulića u Galeriji Muzeja grada Splita
U Galeriji Muzeja Grada Splita u utorak 9. srpnja 2019. godine otvorena je izložba radova splitskog umjetnika Nene Mikulića koja, pod nazivom "E(k)lipsa", donosi dvadesetak slika i 15 skulptura koje su nastale tijekom prošle i ove godine.
Stvaralački kaleidoskop Nene Mikulića već se mnogo puta zarotirao i to u raznim smjerovima – od karikature do asamblaža, od skulpture do poezije. Među njegovim ranim radovima najzapaženiji je robotoidni ciklus slikoreljefa među kojima se ističe „Jesus Christ TK-79“ za kojeg 2005. osvaja prvu nagradu na izložbi „Pasionska baština“ (Muzej Mimara, Zagreb). Već tada, na intuitivnoj razini, Mikulić u banalnost svakodnevice unosi svijest o mehanizmima koji je pokreću, pa su tako glave u njegovim prikazima ljudi i životinja zamijenjene tehnički složenim uređajima, tek tu i tamo međusobno povezanim žicama. Iste te nevidljive spone vežu njegove autorske početke s recentnim stvaralačkim kodom – kao da se (strujni) krug njegovog aparata konačno zatvorio.
Elipsa unutar koje se nalazi njegov možda najpoznatiji dio opusa – onaj čvrsto ukotvljen u lokalni mediteranski topos, poprilično se rastegnula i osigurala mu prepoznatljivo mjesto na umjetničkoj sceni. Kretanjem unutar tog prostora Mikulić se dokazao kao neumorni homo ludens koji s lakoćom mijenja strukturu i materijale, iznalazi nove motive, lomi perspektivu te bez zadrške ulazi u dijalog s umjetničkim prethodnicima ili uzorima. Njegov perpetuum mobile ili kako ga Zlatko Gall naziva uroboros uvijek se iznova obnavljao nikad zapravo ne iscrpljujući svoje energetsko ishodište. Ogledajući se oko sebe Mikulić kao da je htio sačuvati osebujnost svijeta koji ga okružuje, kao da je birao gledati u lijepo, zadržati za sebe i svoju publiku samu srž dalmatinskog univerzuma. S tim ciljem on gradi magični svijet brkatih mornara, letećih ružodavatelja, pogrbljenih vlaških baba, veselih kupača kao i bogati animalistički dijapazon. Na puno razina Mikulić se postepeno preobražavao u svojevrsnog homo fabera, koji s lakoćom uči i pokorava svako novo oruđe i materijal. U svojoj posljednjoj fazi, nakon dugogodišnje posvećenosti drvetu, Mikulić otkriva metal i vješto iznalazi nove forme i oblike, čineći po pitanju skulpture blagi odmak od figurativnog ka apstraktnom. No ipak najveći pomak demonstrira u slikarskoj domeni.
„Beskompromisno, pa ipak s ponešto prepoznatljive sirovosti (art brut, ref. Darko Glavan) Mikulić se preobražava u homo cogitusa, čovjeka koji ne samo misli, već i osjeća, čovjeka koji prestaje biti tek kanal vlastitih mehanizama, koji ne traži sigurnost i ne zazire od nepoznatog. Suočen s krizom vlastite kodifikacije autor je prisiljen na unutarnji uzmak, pri čemu namjerno iskrivljuje os po kojoj se do tada kretao. U svojevrsnom introskapizmu suočava se sa sjenovitim predjelima sebstva, koji nakon što su prepreke uklonjene, slobodno i nesputano izlaze na površinu, otkrivaju se u svojoj kompleksnosti i nepredvidljivosti kao mjesta bolnog intenziteta, snažnog dinamičkog naboja, energičnih poteza kistom. Organska ogoljenost njegovih muškaraca i žena rendgenski je prikaz ljudske psihe, zastrašujuće precizan kaos koji nosimo u sebi, silno se upirući da ga prikrijemo. Napuštanjem upravo tog mehanizma Mikulić kao da zakoračuje od geocentričnog ka heliocentričnom shvaćanju svijeta te nakon višegodišnjeg raslojavanja dopire do esencije svoje stvaralačke potencije. Eklipsa (grč. ἔκλειψις, ékleipsis – izostavljanje, izostajanje) koja pritom nastaje prije svega se odnosi na izostajanje predvidljivosti u autorskom kodu, a zatim i kao zastrašujuća, ali moćna pojavnost od koje teško odvraćamo pogled, pokušavajući proniknuti u njenu tamu, koja je istovremeno i naša. Taj trenutak, ta točka susreta, upravo tu leži spoznaja svjetla.“ (Grcić Katja)
Neno Mikulić rođen je 1964. godine u Splitu. Kemijsko-tehnološki fakultet završio je u Zagrebu 1987. godine. Od 1986 godine bavi se novinskom karikaturom i stripom. U prosincu 2002. godine diplomirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Gorkog Žuvele. Djela mu se nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, Galeriji sv. Krševana u Šibeniku te u privatnim zbirkama diljem svijeta. Živi i radi u Splitu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više