Hrvatski Fokus
Hrvatska

Izvadci iz dnevnika Kerubina Šegvića

Zapis važnih datuma po Hrvate u Drugome svjetskom ratu

 
 
Kerubin Šegvić (Split23. veljače 1867. – Zagreb30. srpnja 1945.), bio je hrvatski povjesničarknjiževni kritičarpolitičar, katolički svećenik (isprva fratar, kasnije biskupijski svećenik) i profesor filologije; pogubio ga je nakon Drugoga svjetskog rata jugokomunistički režim
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/08/5886.jpg
Kao povjesničar nategao je bez velikih dokaza gotsku teoriju o podrijetlu Hrvata, pozivajući se na splitskoga kroničara iz XIII stoljeća Tomu Arhiđakona.Njegovi antikomunistički stavovi su prihvatljivi i razumljivi,pa i radovanje stvaranju kakve takve hrvatske države, ali navijanje za Nijemce protiv Rusa nije simpatično,jer bio vrag crn ili crven,vrag je svakako. Zamjeram mu pretvrdo desničarenje, ali mržnju na HSS i pretjeranu osudu Pavelića koji i da je bio bolji čovjek (a nije) nije mogao biti dio pobjedničke ekipe jer samostalna Hrvatska nije bila u interesu niti Rusa niti Engleza. Dakle bio je primoran ostati lojalan Nijemcima, s tim da je saveznicima obećao kako ne će činiti teškoće njihovom eventualnom desantu na našu obalu.
 
Slijede dijelovi don Kerubinova dnevnika:
10. II. Mislio sam da sam sužanj u Au.(Austro Ugarskoj) Nastala je S.H.S. pa Jugoslavija i okusio sužanjstvo gore od Au. A tek sada je pravo sužanjstvo. Ne smiješ ni misliti slobodno a kamo li govoriti, ili pisati. Za što [Zašto] to biva? Jer su zagospodarili – zločinci. Ciele noći mislim za  što toliko sužanjstva u svietu. Duh je umro, prevladala je materija, životinja, zvier. Homo homini lupus, a nad vukovima gospoduju jaguari i tigri. 
13. II. Naša javnost, koja živi u atmosferi: Moskva, London, Washington osjeća se jakom poslije sovjetskih uspjeha na istoku. Pojačala je ilegalna propaganda Mačekovaca. Neki "Veritas" je dao u svijet jedan prikaz o budućnosti Hrvatske poslije rata, da privuče i one Hrvate koji živu u atmosferi Zagreb-Berlin. U Mačeku vidi spasitelja Hrvatske oličenog [!] predstavnika svih težnja Hrvata. Da bi lakše privukao sve poštene Hrvate u atmosferu protivnu Zagreb-Berlinu t. j. London-Washington-Moskva, oštro osudjuje zvierstva partizana i četnika u Hrvatskoj, od kojih će nas osloboditi Wash.Lond.Moskva. Inače stilistički je dobro napisao. Djelovati će na mnoge Pavelićevce i na one koji su na visokim položajima, a spremaju se na promjene. Neka Bog oprosti Paveliću, s kim se je okružio i na kome je htio graditi N.D.H! Na nevaljalcima, koji će ga sutra izdati.
23. II. Nisam sebičnjak pa ne želim ukloniti se kušnjama koje čekaju svakog Hrvata, a osobito svećenike. Spreman sam na sve. Bože,daj mi snage, da uzdržim. Čujem od Don Bare, koji mi je došao čestitati, da su Talijani u Splitu dali ubiti inžin. Ivana Bulića, sina Martina, sa još trojicom za odmazdu što je u Splitu zaglavio jedan (Giovanni, op. T.T.) Savo, poznati splitski talijanaš. Malo pameti kod talijanskih vodja. Stvaraju jaz izmedju nas i njih. Da su postupali barem uljudno sa našim svietom, kao Venecija, mogli su steći ljubav i simpatije. Hrvat se nije nikada poklonio prepotenciji ničijoj, pa neće ni talijanskoj. 
27. II. U području vojničke djelatnosti talijanske, »hrabre vojske«, partizani razvijaju veliki, na žalost i uspješni rad. Nesretna Dalmacija, Hercegovina, Lika povjerena zaštiti te hrabre vojske! Doznajemo, da je ustupila i Makarsku nakon što je pobjegla iz Imotskoga. Valjda će pasti i Mostar. Naprotiv Niemci svugdje uspijevaju i čiste. Talijani ne će da ustupe Niemcima, nego vole zvati u pomoć »četnike« proti partizanima. Počinjaju takove grozote u hrvatskim selima, kao da baš hoće pokazati, da žele izkorenuće hrvatskoga življa.
29. II. Čujem, da je odkriven pokušaj strašnog atentata. Radnici su uvalili izmedju pošt. zgrade i zgrade državne banke u Jurišićevoj ulici, u gradski odvodni kanal 4 cementne vreće ekrazita. Naš Poglavnik zar ne vidi, da radničkim kućicama i laskanjem neće nijednog radnika učiniti prijateljem ove države. Ni od Mač(e)kovaca! Neki su se pritajili, neki se dali kupiti (Tortić, Berković i još par nevaljalaca) ali ogromna većina drži stav neprijateljstva prema NDH … Sprovod majke ing. Aug. Košutića je jasna demonstracija proti režima. Nasiljem se ne da ništa polučiti. Osobito ne kod nas Hrvata. Liepi postupak i pravednost. Nagovaranja su najuspješnija sredstva u politici nutrašnjoj. Gradjanstvo je bačeno po strani, prava inteligencija stoji po strani zakonitu. Upravu zemlje u rukama nesposobne velikim dielom pokvarene mlađarije. Tu bi mogla pomoći samo Crkva katolička, a vlada je uzela s početka neprijateljski stav prema njoj. Mi katolici Hrvati ne smijemo pisati, ne smijemo imati svoje dnevne novine. Osudjeni smo na šutnju. Kako se je spustilo oduševljenje od 10. IV. 1941. na prezir, na mržnju, na zabrinutost, što će biti sutra s našom državom! Kad svrši ovaj rat, tko prošverca (prokriumčari) glavu bit će velik i sretan. Čitam u »Osservatore Romano« da je Churchil [Churchill] još bolestan! Hm. 
 
4. III – Pismom na „protonotara“ V.[iktora] Mohra odklonio sam suradnju u »Viteškom redu hrvatskoga zmaja«. To sam i obrazložio. Ne ću da budem ničija stafaža. Žalim za našom »Družbom«78, koju je pokopala megalomanija bivšeg vojskovodje Slavka Kv.[aternika]. (Slavko Kvaternik,vojskovođa koji je proglasio NDH, pa odstupio sa položaja zbog protivljenja rasnim zakonima i ustupcima talijanskom imperijalizmu, bio je neko vrijeme u masoneriji, op. T.T.)
9. III. Čujem da su Talijani biesni na Hrvate i Niemce radi toga što je javljeno u sviet, da su ih Niemci kod Krupe oslobodili od sramotne kapitulacije pred partizanima. Talijani u cieloj ovoj akciji čišćenja od partizana zaštićuju zaledje njihovo, omogućuju im uzmak prema Crnoj Gori. Politika Talijana ide za uništenjem Hrvata. U tu svrhu im služe Srbi, i zvali se oni četnici, ili partizani. Ljuto se srde na ministra Dra Mladena Lorkovića, jer je omogućio, da Niemci udju i u Drugu zonu, koju Talijani ne puštaju iz ruku. Zahtievaju njegov odstup. 
Doznajem da Talijani zahtievaju izseljenje iz jugoistočne Hercegovine 10.000 hrvatskih obitelji, na čije mjesto bi se imalo useliti 10.000 pravoslavaca. 
14.III. – Ja sam danas u mojoj katedrali iztaknuo kako ne može biti novog poredka, ako se protivi vječnom poredku osnovanu na: poštivanju ljudske osobe, na svetosti obitelji. To je od Boga, a države su ljudska tvorevina, proizašla iz nužde da se čovjek i obitelj obrane od ljudske opačine. Postoji od Boga izravna osim čovjeka i obitelji još savez Crkve. Sve drugo treba da se podvrgne i uokviri u vječni Božji poredak
1. IV. Velika sablazan se kolportira po Zagrebu o nekom kriumčarenju zlata u kojemu hoće da su upleteni i ministri: Dr. Lorković vanjskih poslova i Dr Košak od riznice, prvi po Dru Kolaku, drugi po Dru Havraneku. Ovi su zatvoreni i pod istragom. Vele ljudi: »vide da je N.D.H. otišla do vraga, prije nego sve propadne, hoće da si osiguraju budućnost.« Tako!? Govore i da će nastati promjene u Vladi. ali ovakove rane se ne lieče promjenama ministara. Pessima corruptio
3. IV. Onaj nadpis na pozornici: »Za Poglavnika i za Dom«, tako malo oduševljava. A. Starčević bi pobjegao. On bi rekao Za otačbinu sve. »Dom« nije isto što i otačbina. A Poglavnik je samo sluga otačbine. U koliko dobro radi za otačbinu, za njega smo svi, ali pred otačbinom nije nitko. Otišao sam kući poslije Milina(Mile Starčevića) govora. Bilo mi je dosta. Starčevićanci su ostali vjerni geslu: Bog i Hrvati!: »Za Boga i Hrvatsku«. Bog je sve i onda kad ga ljudi ne slušaju. A što su Duce, Führer, Poglavnik, ako im ljudi uzkrate poslušnost
23. II. 1944. – Saveznici uništili dominikanski samostan u Zagrebu, više od 100 žrtava od čega desetak svećenika.
 
Konac tragiko[me]dije N.D.H. 10. IV. 1941.-6. V. 1945. Došao je u Zagreb muče (šutke) a da se nije ni najavio, ne sazvavši [zazvavši] pomoć Božju 16. IV. 1941. započeo vladavinu terora. A  6. V. 1945. ne oprostivši se ovim narodom niti jednom riečju u 2 h 30 min  popodne povukavši silno materijalno blago sa sobom, osobito blago nevine hrvatske mladeži praćen prokle[t]stvom naroda otišao je muče iz Zagreba prema Ljubljani – Prokleta mu uspomena. Dana 7. V. 1945. na Sudamju (sv. Dujam) započela je nova Kalvarija Hrvata. Započeo je ulazak u Zagreb šume. Dr. Gjuro Kumičić pozivlje Zagrebčane na mir, da muževno snose svoju nesreću.
 

Teo Trostmann

Povezane objave

Bio sam u pravu da Milanović ne će milom sići s vlasti

HF

Među poginulima nema prezimena Pusić, Hajdaš, Mrak, Zlatar, Jakovina, Bauk, Mrsić…

HF

Bolje u Hercegovini nego u Hrvatskoj

HF

Nisu tripalovci, nego bakarićevci

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više