Razorno djelovanje Bunjevaca po Hrvate

Sve dotle dok Hrvate u Srbiji predvode ovakvi »Bunjevci«, hrvatska zajednica potpuno će nestati

Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom izlaska „Bunjevačkih novina“ br. 169. Za srpanj 2019. godine.

O Bunjevcima u Vojvodini postoji ogromna, uglavnom zbunjujuća, građa te isti takvi nebrojeni članci i prikazi u medijima. Sažeto i jasno u nekoliko rečenica situaciju oko vojvođavskih Bunjevaca opisao je na svom portalu “Indeks HR, vijesti”  7. 8. 2018. godine: »Bunjevačko pitanje je u vrhu popisa otvorenih pitanja u odnosima Srbije i Hrvatske. U Vojvodini, uglavnom na sjeveru Bačke, živi oko 16.000 Bunjevaca koji niječu svoju pripadnost hrvatskom narodu. Njih zastupa Bunjevačko nacionalno vijeće u Srbiji čiji su predstavnici bliski s vladajućom Srpskom naprednom strankom Aleksandra Vučića. Ostali, kojima pripada i vodstvo vojvođanskih Hrvata, deklariraju se kao Hrvati bunjevačkoga roda, odnosno kao bunjevački Hrvati ili Hrvati-Bunjevci«.

Problem se usložnjava kada se ne zna broj Bunjevaca koji se deklariraju kao “Hrvati bunjevačkoga roda”, odnosno kao “bunjevački Hrvati” ili “Hrvati-Bunjevci” (nikada kao Hrvati) i kada se ne zna je li se tako samo deklariraju, a u duši su  Bunjevci. Inače “bunjevački Hrvati”, a posebno “Hrvati-Bunjevci”, kao oblik nacionalnog opredjeljenja ne postoji, jer su u pitanju dva naroda! Ovakav dvoličan stav vojvođanskih Bunjevaca nije nepoznat, naprotiv, karakterističan je kroz sve periode od njihovog dolaska na ove prostore, pa su od nekada izrazito promađarske orijentacije u prošlom stoljeću postajali sve bliskiji prosprskoj (posebice od Velike narodne skupštine 1918.), tako da je Vojislav Šešelj u vrijeme progona Hrvata iz Vojvodine početkom devedesetih godina prošlog stoljeća javno u medijima govorio “da Bunjevce ne treba dirati, jer su oni naši”!!! S druge strane, deklarirani Bunjevci, i jedni i drugi i treći, masovno “ispod žita” pribavljali su državljanstvo Republike Hrvatske, koje tada nisu mogli dobiti bez potvrde Katoličke Crkve da su Hrvati! Jasno je da im je tu potvrdu nogao izdati samo svećenik koji je također Bunjevac. I kao da nije dovoljno što je bunjevačko pitanje u vrhu popisa otvorenih pitanja u odnosima Srbije i Hrvatske, ono se ne rješava, nego se naprotiv potencira tako što su na čelu 57.900 Hrvata u Republici Srbiji većinom “bunjevački Hrvati”! Naime, postavljanjem “bunjevačkih Hrvata” na sva ključna mjesta kada su u pitanju Hrvati u Republici Srbiji i lociranjem svih hrvatskih krovnih institucija u Subotici, nije samo apsurdno, već je najbolji način da ova zajednica u Srbiji potpuno nestane! Još ako se zna da je danas sve u rukama jednog jedinog čovjeka, koji je isključivo manipulacijama došao na takav položaj, jasno je da se ovdašnji Hrvati, posebice intelektualci, povlače u sebe i nisu zainteresirani za takvu zajednicu.

Onda najnovija predsjednica najnovijeg sastava Hrvatskog nacionalnog vijeća, a koju je, kao i cijelo vijeće, ustoličio upravo spomenuti manipulant, u svom prvom intervjuu medijima u Hrvatskoj kaže da ovdašnji hrvatski intelektualci rade protiv hrvatske zajednice!!! Tako se u hrvatskoj nacionalnoj zajednici u Srbiji vrši negativna selekcija u svim segmentima kulture i politike jer se forsira samo ono što je bunjevačko. Srijemski, beogradski i novosadski Hrvati, o onima u Srbiji ispod Save i Dunava da ne govorim, ne interesiraju Bunjevce. Naglašavaju da u dijelu Bačke i dijelu Srijema ima Šokaca, samo da bi se što manje govorilo o Hrvatima!!! A ovdašnje Hrvate najviše zbunjuje to što se od strane “bunjevačkih Hrvata” veličaju iste stvari koje veličaju i Bunjevci, a ne one hrvatske. Kao ilustracija forsiranja bunjevštine dovoljno je samo nekoliko članaka iz posljednjeg broja “Bunjevačkih novina” (br. 169. za srpanj 2019.), jer o istim stvarima nas bombardira i “Hrvatska riječ” i tzv. Dnevnik na hrvatskom jeziku RTV2!!! Ako se u obje varijante još pojavljuju ista imena i prezimena, čak i isti ljudi, stvar je tragikomična, posebice ako se zna da se vodi pravi rat između Bunjevaca i “bunjevačkih Hrvata”, no, zna se i da je sve zbog osobnih interesa i novca.

Ali sve djeluje kao rak rana na korpusu ovdašnje hrvatske zajednice. U Donjem Tavankutu, primjerice, gdje postoje udruge Bunjevaca i “bunjevačkih Hrvata”, ovaj rat su na izboru za Vijeće mjesne zajednice nedavno izgubili “bunjevački Hrvati” i to se odmah reflektiralo tako da oko namjene renoviranog Doma kulture u tom selu mora intervenirati Aleksandar Vučić, jer je svojevremeno (kao i predsjednica Republike Hrvatske) izmanipuliran (on izmanipuliran!?!) objašnjenjem “bunjevačkih Hrvata” da je Donji Tavankut centar političkih i kulturnih zbivanja Hrvata u Republici Srbiji, pa je sve što se tamo uradi u direktnoj vezi sa onim što Hrvatska treba da čini tamošnjim Srbima!!! Tako su asfaltiranje dva šora i obnova Doma kulture ovdje predstavljeni kao ispunjenje svega što su Hrvati zatražili, i to osobnim zalagenjem Aleksandra Vučića, a što je u medijima potvrdio glavni bunjevačko-hrvatski manipulant!!!

No, da prijeđemo na ono što piše samo u najnovijem broju “Bunjevačkih novina”, a mi Hrvati to isto više od jednog desetljećja čitamo u “Hrvatskoj riječi” ili slušamo na tzv. Dnevniku na hrvatskom jeziku, samo u drugom pakovanju, kao najviše domete kulture i očuvanja baštine (čije). Evo par karakterističnih članaka:

1. Naslovna stranica najnovijeg broja “Bunjevačkih novina” sa “priskakanjem vatre”, jedne od najznačajnijih kulturnih baština Bunjevaca u Republici Srbiji.

2. Dužijanca, bandašica i bandaš iz Donjeg Tavankuta i program obilježavanja ovog nacionalnog praznika u Subotici.

3. Josip Andrić, Bunjevac ili “bunjevački Hrvat”, ali nikako samo Hrvat?

4. Slamarenje kao znak bunjevštine ili hrvaštine u Vojvodini?

5. “Ča Grgine huncutarije”, uspišan projekat Bunjevaca ili “bunjevačkih Hrvata”, koji nam i jedni i drugi hvale na sva zvona.

6. I ono što nas Hrvate iz Srijema najviše zbunjuje su prezimena Bunjevaca koja se pojavljuju i u “Hrvatskoj riječi” i tzv. Dnevniku na hvatskom jeziku kao prezimena “bunjevačkih Hrvata”! Jesu li u pitanju članovi iste obitelji?!

Dok je ovako (a tako je 101 godinu), i dok nas budu vodili “bunjevački Hrvati”, Hrvati ne će sudjelovati u toj nemoralnoj i samouništavajućoj raboti. A bit će tako dogod se u cijelosti ne otkupi rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu i ona postane kulturni i administrativni centar svih Hrvata u Republici Srbiji te se u njemu zaposle Hrvati.

Branimir Miroslav Tomlekin