Medijski čopor podržava negatore Oluje

Velikosrpske poruke mržnje iz pitomoga i otetog hrvatskog istočnog Srijema

• Kao i prošlih, i ove godine u Srbiji pokušavalo se omalovažiti proslavu 24. obljetnice  Oluje u Hrvatskoj i izjednačiti krivnju agresora Srbije i žrtve Hrvatske. Možda malo manje nego prijašnjih godina, ali i dalje koristila se ista metodologija mržnje i izjednačavanja krivnje. Središnji vjersko-politički skup – a u Srbiji vjera (pravoslavlje) i idologija politike (srpstvo) su već stoljećima isto – održan je u Krušedolu na Fruškoj Gori, hrvatskome istočnome Srijemu, koji su – bez ikakvih dokumenata, odluka, ukaza, dekreta…, Srbijanci samo sebi pripojili – gdje su glavnu vjersko-političku riječ vodili Irinej Miroslav Gavrilović, patrijarh Srpske pravoslavne crkve i Aleksandar Vučić, aktualni predsejdnik Srbije. »U akciji Oluja stradali su oni najnemoćniji i oni koji nisu mogli pružiti otpor, a to su bili stariji, žene i djeca«, zaobilazno grmio je Irinej i u nastavku, otišavši u povijest, izrekao dobro nam znane srbijanske mitomanske laži: »Hrvatska je bila jedina na čijemu teritoriju su, tijekom Drugog svjetskog rata, postojali dječji logori kroz koje je prošlo i stradalo 50.000 djece. Nažalost, njihova stradanja, koja su poznata širom svijeta, ostavila su nijema usta onih koji su trebali kazati svoju riječ o nevinom stradanju naroda. Dugo smo očekivali da tu riječ čujemo od onih koji su bili najmjerodavniji da svojom riječju osude zločin koji je počinjen, a to je Rimokatolička Crkva. Od nje smo očekivali osude zločina, ali ona do današnjeg dana šuti. Njezina šutnja je osnažila mnoge koji su zlo činili i ostali neosuđeni od te božanske organizacije«. I Aleksandar Vulin, srbijanski ministar obrane, bio je „pomirljiv“ te je izjavio: »Srbija ne želi ni pedalj Hrvatske«. Treba mu (po)vjerovati!

Četnički protuhrvatski skup na Fruškoj Gori na kojem je i ove godine nazočio Milorad Pupovac, glavni i najsigurniji koalicijski podupiratelj Andreja Plenkovića

Dok su u mirnome srijemskom Krušedolu Irinej i Vučić širili dobro nam znane velikosrpske ideje u cilju negacije i postojanja Hrvata, a time i hrvatske državnosti, u hrvatskim medijima na nešto perfidniji način medijski krojači umanjivali su značaj hrvatske države, a posebice raskid s bivšom jugoslavenskom zajednicom. Proslava Oluje im je poslužila da okrenu pilu naopako i kroz svakodnevnicu pokušaju širiti svoje jugonostalgičarske ideje u cilju negacije i potrebe postojanja bilo kakvoga oblika hrvatske državnosti. Predvodnik toga, prema hrvatskome geostrategu Davoru Domazetu-Loši, medijskoga čopora zasigurno je Branko Mijić, urednik i komentator Novoga lista, kojemu su, očito, dani Oluje, najgori dani u godini, pa zato može napisati kako »gledati slike onih koji su oslobađali Hrvatsku, a onda slušati obrazloženja onih koji pokušavaju objasniti kako je ona usput i pokradena, pardon pretvorena i privatizirana, i to upravo uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, lice su i naličje 30 godina ove države«. Drugim riječima, za Mijića ovo je nikakva država, što prevedeno znači da je prava država bila ona prije nje – jugoslavenska država. Mijićeva kolegica iz istoga riječkoga medija i(li) jugo-inkubatora, Tihana Tomičić, je otvorenija pa se tobože pita: »Kakva je ovo država?« i onda preko pleća hrvatskoga branitelja i hrvatskoga pjevača Marka Perkovića Thompsona i njegova velebna koncerta na splitskoj Rivi na vrlo lukav način i ona tobože brine za hrvatske "građane" i novac koji je grad Split izdvojio za proslavu njoj (pre)mrske Oluje. I nakon tirade o novcu i tvrdnje da je Thompsonov koncert na splitskoj Rivi »domoljubno-predizborni kič«, Tihana otrovno usklikne i priupita: »Smije li se u Splitu jasno i glasno reći: ne Thompsonu?« Iz tog njezina pitanja malo nam je lakše proniknuti u mentalni sklop preteča današnjih tzv. antifašista – partizana i jugokomunista nakon kraja Drugoga svjetskoga rata – kod kojih nije bilo niti trunka samilosti prema njihovim ideološkim i izmišljenim protivnicima koje su gledali samo kroz cijev. Treće udarno pero Novoga lista, Tihomir Ponoš, pokušao je omalovažiti Oluju i raskid s jugoslavenskom zajednicom kroz jedan protuhrvatski događaj u Đulovcu, kojega su njegovi mili jugoslavenski agitatori svojedobno posrbili, prekrstili i preimenovali u Miokovićevo. Naime, u današnjem hrvatskom Đulovcu, kod nekada zloglasnog četničkog legla Voćina, neki je lukavi čovo na svome izgrađenom objektu na krov postavio hrvatsku zastavu iz vremena Jugoslavije sa crvenom zvijezdom petokrakom u sredini, što je poslužilo uglednom povjesničaru Ponošu iz "istoriske ergele" Darija Špelića na HRT-u da se naruga hrvatskim svetinjama, insignijama, sfragistici i heraldici. A Ponoš se je narugao ovako: »Nesretni Đulovčanin nije imao pri ruci zakonom propisanu zastavu Republike Hrvatske, pronašao je svojedobno zakonom propisanu zastavu svojedobno postojeće Socijalističke Republike Hrvatske, slavljenički izvjesio zastavu na kojoj nema povijesnog hrvatskog grba, šahovnice, s pripadajućim životinjskim carstvom u kruništu, već je posred zastave crvena zvijezda petokraka«. Špelićevom "istoričaru" hrvatski grb je »životinjsko carstvo u kruništu«. Nikada nisam za nikakav oblik presije, ali mi se čini da je ovo ipak udar na temelje hrvatske države. Otvoreni udar.

I orkestrirani napadi na aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović poslužili su na rušenju Dana Oluje, a time i hrvatske države. Već spomenuti Tihomir Ponoš prosto "zna" da je Predsjednica kriva za podmetnutu aferu u Jerusalem Postu njoj i svima nama. Iako Tihomir kaže da »predsjednica Republike možda i nije rekla ono što joj je pripisano da je rekla«, ali on zna da je ona to rekla, i to »iza zatvorenih vrata«. Na istom poslu i tragu je i novinar Ladislav Tomičić, također iz Novoga lista, koji, bez ikakvih podastrtih argumenata napiše da se »predsjednica ne libi lagati i manipulirati«, što je ispod svake razine. Ladislav Tomičić je u omalovažanju Predsjednice pomiješao i lažni napis u izraelskom mediju i bezočne nekulturne i primitivne napade bošnjačkih političara i medija na Grabar-Kitarović, Hrvate i Hrvatsku. Za njega su "ostrašćeni", bez obzira što to ustvari značilo, svi oni koji brane Predsjednicu od velikobošnjačkih primitivaca iz Sarajeva. Vrli naš Ladislav sve zna pa tako "zna" i da je predsjednica lagala kada je rekla da se tisuće džihadista vraća u Bosnu i Hercegovinu. A vratili su se i još uvijek se vraćaju. Kada aktualnu hrvatsku predsjednicu napadaju, to "udružuju" s napadom na bivšeg predsjednika Franju Tuđmana kroz ponavljanje muslimansko-bošnjačke novonastale umotvorine da su Hrvati i Hrvatska devedesetih godina prošloga stoljeća proveli nad Muslimanima-Bošnjacima "udruženi zločinački pothvat", a Ladislav Tomičić tu bezočnu laž dodatno "potkrjepljuje" izumom da je to tako presudio Međunarodni sud u Den Haagu. Ide Ladislav od Zenice do Rijeke pa laže da su »Hrvati srušili Stari most u Mostaru i divljački, mjesecima, granatirali bošnjački dio tog grada«, da je »hrvatska politika nastojala etnički očistiti onaj dio Bosne i Hercegovine gdje su Hrvati bili u većini«, a da je »dirigent tog zločinačkog pothvata obilježio Franju Tuđmana«. Nakon ovih Ladislavljevih "istina" teško je ostati smiren. I ovdje, kao i u slučaju Ponoša, moram reći da, iako nikada nisam za nikakav oblik presije, ali mi se čini da je ovo ipak, pomoću laži, udar na temelje hrvatske države. Otvoreni udar.

• Proslava Oluje u Kninu imala je i drugu stranu. Nikada tako manje ljudi na proslavi. A razlog? Razloga je više. Tu je i nova manipulacija s braniteljima, koji su željeli da na proslavi govori predstavnik HOS-a, a ne Ljiljana Alvir. Nadalje, Andrej Plenković, bojeći se zvižduka kao i lani, službenu proslavu u Kninu prebacio je u rane jutarnje sate, prije nego stignu branitelji kako bi izbjegao zvižduke.

• Izraelski veleposlanik u Hrvatskoj, Ilan Mor, uputio je čestitku Hrvatskoj povodom 24-godišnjice „operacije Oluja, kojom je obnovljen njezin suverenitet u Domovinskom ratu”, što je jako uznemirilo aktualnu četničku vlast u Beogradu. Srbijanski veleposlanik u Izraelu, Milutin Stanojević, tom prilikom je izjavio da »Ono što se dogodilo Srbima u Hrvatskoj koji su tamo živjeli vjekovima, tijekom operacije Oluja, 4. kolovoza 1995. godine je na nesreću najveći egzodus jedne etničke grupe u Europi poslije Drugog svjetskog rata«. Oglasio se i "srpski Jevrej", Efraim Zuroff, momak koji negira srpski genocid u Srebrenici i Vukovaru! »To je vrlo nesretna izjava, imajući u vidu činjenicu da se dogodilo masovno protjerivanje u okviru operacije Oluja, blizu 200.000 Srba je protjerano iz svojih domova«, rekao je Zuroff.

Milutin Stanojević

• Iako je aktualna hrvatska predsjednica u Kninu izjavila da će i sljedećih pet godina dolaziti u istoj ulozi na obilježavanje obljetnice kada su hrvatske oružane i redarstvene snage pobijedile srpskoga agresora i sve njegove pomagače, ipak se može ustvrditi kako ona nije otvoreno najavila svoju kandidaturu, kako se očekivalo i kako je sama mjesecima najavljivala. Time je dala misliti predsjedniku HDZ-a. A kada se tomu doda njezin otvoreni napad na predsjednika Hrvatske vlade, kojega je optužila da su je promjene poreznog sustava „razočarale“… Nu, niti Andrej Plenković se ne da, umjesto da ju je napao, on ju je u Kninu branio i napadao njezina dva glavna protivnika – Zorana Milanovića i Miroslava Škoru, čime je priznao da se nalazi u teškom stanju. Da je na vjetrometini i da ga napadaju sa svih strana, a da mu je iskrenih političkih prijatelja sve manje. Ispada da je promjena ponašanja Kolinde Grabar-Kitarović i promjena politike koju je ne tako dala zamjenom svojih glavnih savjetnika u Predsjedničinom uredu kada je naglo otišla u lijevo. Ovim manevrom izazivanja Plenkovića pokušava povratiti izgubljeno povjerenje onih Hrvata koji misle i žive domoljubno, a razlog tomu je svakako najava potpunoga kraha uzurpatora na čelu HDZ-a. Ovakvo ponašanje aktualne predsjednice posebno je uznemirilo Plenkovićeve medijske podržavatelje iz riječkoga Novoga lista, pa je Dražen Ciglenečki zavapio: »Može li Plenković još pet mjeseci izdržati torturu Kolinde Grabar-Kitarović? Tko zna što mu je tek u drugom krugu, kad zaista bude stani-pani, ona spremna sve raditi. To jednostavno nije humano«.

• Miodrag Linta, izbjegli Srbin iz Karlovca početkom srpske agesije na Hrvatsku 1991., a današnji predsjednik "skupštinskog Odbora za dijasporu i Srbe u regionu", pozvao je srbijansko Tužiteljstvo da procesuira tobožnje hrvatske zločine nad Srbima tijekom i poslije Oluje, "kao i drugih hrvatskih zločinačkih akcija". Linta laže da je u Oluji ubijeno »više od 2000 Srba, od toga 1200 civila, od kojih je više od 60 posto bilo starije od 60 godina«.  »Postoje brojni primjeri brutalnog zločina nad preostalim srpskim civilima i ratnim zarobljenicima počinjeni za vrijeme ali i tjednima i mjesecima nakon službenog završetka Oluje«, ističe Linta za Tanjug i dodaje: »Svim zločinima je zajedničko je da su u njima stradali nevini civili i to što za ta monstruozna ubojstva nikada nisu odgovarali naredbodavci i izvršitelji koji se u Hrvatskoj slave kao junaci«. U nastavku Linta ponavlja već dugo vremena znanu nam veliksrpsku laž da su u Oluji Hrvati počinili »najveće etničko čišćenje poslijee Drugoga svjetskog rata«, kako bi se zaboravilo da je najveći pogrom jednoga naroda od sredine 1945. upravo počinjen nad Hrvatima, i to ponajvećma od strane Srba u JNA, KNOJ-u, OZNA-e i drugih partizansko-jugoslavenskih onodobnih formacija.

• Dobro nam znani Tihomir Ponoš, novinar Novoga lista, hrvatski povjesničar, koji već godinama radi za Darija Špelića i uređuje Kalendar na HRT-u, pišući o prevelikim promjenama hrvatskoga ustava, zavapio je na najavu predsjedničkoga kandidata Miroslava Škore da se ustav ipak treba mijenjati. Ovako se Ponoš protivi Škori: »Škoro bi raspisivao referendum bez suglasnosti premijera (što sada predsjednik Republike ne može), a htio bi i da ima mogućnost raspisivanja zakonodavnog referenduma. Istodobno bi htio imati i pravo privremenog veta na zakone koje usvaja Sabor. Time bi, privremeno do odluke Ustavnog suda, derogirao odluke Sabora, ali bi za sebe htio ovlast zakonodavnog referenduma iako je Sabor najviše zakonodavno tijelo u zemlji. Osim toga, on bi htio i ovlast sazivanja sjednica Vlade, a htio bi Saboru i predlagati suce Ustavnog suda. Sabor njih ne mora prihvatiti, ali Škoro kao predsjednik bi htio Saboru predložiti one ljude koji ga u propisanim okolnostima mogu smijeniti. Dakle, Škoro bi kao predsjednik htio biti veliki gazda pri čemu nije predložio ni jednu promjenu Ustava koja bi ga u tome ograničila i uspostavila kontrolni mehanizam«. Gomila gluposti i laži.

Ivan Bebek – nova žrtva protuhrvatskoga ludila i kriminalnoga podzemlja

• Nakon napada na Zdravka Mamića, Brunu Marića, Krešimira Antolića, Marija Cvitanovića…, na hrvatskome jugu fizički je napadnut i drugi nogometni sudac – Ivan Bebek iz Rijeke. U Sinju su ga napali "nepoznati mladići i ostavili kod automobila", javlja splitska policija. Bebeka su napali navijači Hajduka nakon što je u Splitu odsudio utakmicu između domaćina i zagrebačke Lokomotive u kojoj je domaći klub pobijedio s 3:0, što znači kako neposrednoga razloga za ljutnju nije bilo. Ali je bilo onoga „staroga“ razloga. Otprije, prema mišljenju onih koji su pokazali argumente sile i pobjegli u mračnu sinjsku noć. »Bila je to klasična sačekuša! Zaskočili su me s leđa, najprije sam čuo galamu, a onda osjetio prvi udarac. Poslije toga je krenulo još žešće… Meni se čini kao da je sve trajalo samo par sekundi, ali u jednom sam trenutku očito izgubio svijest, jer se ne sjećam svega. Znam samo da sam ustao, a njih više nije bilo. Doslovno sam doteturao do automobila, bio sam ošamućen«, ovako je poslije pokušaja njegove fizičke likvidacije medijima izjavio poznati nogometni sudac. Krivci su i dalje nepoznati. Kao i oni koji su nacrtali svastiku na Poljudu.

Marijan Majstorović