Srpski “gubici” idu do 2,5 milijuna!

Taško Vasiljev: Partizanska djeca dobro su izbrojila broj ubijenih Srba u Jasenovcu i NDH

Ispod članka srbijanskoga povjesničara Nenada Lajbenšpergera u beogradskoj Politici od 26. IV. 2019., http://www.politika.rs/sr/clanak/427995/Pogledi/Tesko-do-tacnog-broja-jasenovackih-zrtava, pod naslovom »Teško do točnog broja jasenovačkih žrtava«, nalazi se nekoliko komentara koji održavaju stanje svijesti običnih Srbijanaca i Srba izvan Srbije. Evo nekih od njih.

Stevan Marković – Pariz: »Mi danas znamo, a to je nepobitna činjenica, da je porast stanovništva od 1921. do 1991. bio linearan(!), tj. na svakih 10 godina, iznosio oko 2 milijuna. Kada imamo popis iz 1931. može se predvidjeti koliko je stanovnika trebalo „očekivati“ 1941. i 1945., a također i upravo na popisu 1948. (uključujući Istru od 1945. godine) i smanjeni broj na tom popisu bi morao odgovarati stvarnim demografskim gubicima 1941.-1945. Popis iz 1948. daje brojku koja je manja za bar 2,3-2,5 milijuna od „očekivane“ brojke. Ako je totalan broj demografskih žrtava u Jugoslaviji u Drugome svjetskom ratu bio bar 2,3-2,5 milijuna, onda je na teritoriju NDH – a to su te žrtve ustaških zločina o kojima postoji neprestana polemika – moralo biti bar oko 600.000 od ustaša ubijenih (uglavnom) Srba«.

Stevan Marković – Pariz: »Matematičar Vladeta Vučković, kojega sam sreo 1991. u Parizu, odmah je poslije Drugoga svjetskog rata izračunao – procijenio, da su demografski gubitci (znači manjak stanovništva prouzrokovan ratom, dakle ubijeni, poginuli, nerođeni i sl.) bili oko 1,7 milijuna. To je državna vlast protumačila kao izravne žrtve rata. Kasnije, totalni demografski gubitci za cijelu Jugoslaviju bili su opet „slobodno“ procijenjeni na 1,9 milijuna (Žerjavić, Kočović) i to je bio uzrok vjerojatno pogrješnih procjena broja ustaških žrtava u Jasenovcu i Nezavisne Države Hrvatske – NDH«.

Popivić M.: »Pa, prema našim izvorima u IIWW je kod nas poginulo oko 1,8 milijuna ljudi, prema UK izvorima oko 1,4 milijuna a prema izvorima njemačkih historičara 1,2 milijuna. Neka su recimo Nijemci u pravu – 1,2 milijuna. Hajde sada da vidimo koliko bi tu moglo biti Srba a koliko ostalih, onih njemačkih dočeklija i đuvegija. Nije ispod milijun Srba. Ne, naravno, u Jasenovcu već u državi zločincu, NDH«.

I novokomponovana istorija šalje pouke: »Zagrebačka "Mala školska enciklopedija" štampanа je 60-ih godina u SFRJ kaže da je bilo oko 700.000 žrtava u Jasenovačkom logoru. Baš nešto razmišljam zbog čega bi ondašnji „nosioci“ bratstva i jedinstva imali rzloga da taj užasni broj preuveličavaju. Čini mi se da su mnogo više imali potrebu da ga umanje. Nažalost, cijenu pristanka na višedesetljetnu trulu zajednicu sa svojim dželatima u ime „svijetle budućnosti“ Srbi će još vrlo dugo skupo plaćati na raznorazne načine«.

Taško Vasiljev: »Ako su komunisti krili brojke žrtava Jasenovca ne znam otkud mi u glavi brojka od 600.000 likvidiranih!? Valjda sam ja nešto sanjao. Ono što je simptomatično za cijelu ovu „papazjaniju“ je tendenciozno minimiziranje žrtava ustaškog terora u Drugom svjetskom ratu cijelih 74 godine poslije njega. Što je još gore, to se plasira kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji. Ovakve pričice i nagađanja ni u kojem slučaju ne idu u korist Srba, već je to ponovljeni (produženi) pokušaj da se oni predstave svijetu kao genocidni, čak i kao jedini genocidni, narod na bivšim prostorima Jugoslavije vjerojatno u produženom Haško-natovskom pokušaju da se opravda sva akcija NATO-a i Haške presude Mladića, Karadžića i ostalih osuđenika (koji su 90 % Srbi) i da se Srbi žigošu kao jedini krivci za krvavi raspad Jugoslavije – što je suprotno faktičnom stanju i povijesnim činjenicama«.

Milamajka: »Osobno sam gledao Dedijera kad je na tv-u pokazao faksimil pisma njemačkog komandanta za Zapadnu Bosnu Hitleru u komu ga izvještava da je u jasenovačkim logorima pobijeno, citiram, tri četvrtine milijuna žrtava!«

Mile: »Točan broj žrtava nikada ne ćemo moći doznati jer nam to partizanska djeca i danas ne dozvoljavaju. Najviše Srba je stradalo od ustaša 1941. i 1942. godine, poslije su ih više pobili partizani. Ako se istinski želi utvrditi broj žrtava Jasenovca može se doći do makar približnog broja, potrebno je malo tu poslužiti se i matematikom i doći do približnog broja stanovnika tadašnje Hrvatske i tadašnje Bosne odakle je najveći broj srpskih žrtava. Koristiti popis iz 1921. i 1931. godine i napraviti pretpostavku stanovništva 1941. godine. Novi popis je bio 1948., od 1941. će se vidjeti značajno usporavanje stanovništva i tako će se doći do nekog broja žrtava, točno ne, ali približno da. Postoje cijela sela koja su ustaše zbrisale i može se vrlo približno utvrditi broj. U što približnijem izračunu stradanja od ustaša i tadašnje NDH moraju se otvoriti arhivi da se dođe do točne brojke partizanskih žrtava kao i stradalih od četnika te muslimanskih ekstremista i balija. Žrtve ne zaslužuju nikakve manipulacije«.

Taško Vasiljev: »Partizanska djeca su prebrojila više od 600.000 Srba u Jasenovcu – to je službena brojka stradalih Srba u Jasenovcu do 1990. godine. Poslije su došli „demokrati“ koji su iskazali sumnju i brojku umanjili na četrdesetak tisuća (Tuđman), a očito su igricu prihvatili i nove vlasti u Srbiji poslije 2000. godine. Ne znam čemu ovakve igre brojkama!? Radi se o ogavnom novokomponiranom pokušaju minimiziranja ustaškog zločina, postavljanju sumnje samog njegovog postojanja i traženju opravdanja preko smanjenja broja likvidiranih. Očito da neki ne broje žrtve ubijene na ulazu logora, ne broje one koje su klane i bacane u Savu da bi služili za opomenu Srbima, a za razliku od Nijemaca koji su doslovce bilježili svaku pojedinost logoraša Auschwitza i drugih logora, Hrvati su kao i ostali Balkanci iskazali svu aljkavost na tu temu, pa im žrtve vjerojatno nisu ni bile bitne. Očigledno, Mile, partizanska djeca su ih izbrojili i vodili kao službeni broj dok nisu došli potomci onih s druge strane«.

Što nakon svega reći? Da se u Srbiji nije ništa promijenilo od 1945. godine. I dalje nastavljaju s lažima u i oko Jasenovca i tzv. višemilijunskih srpskih žrtava u jugoslavijama. Mitomanija je pobijedila razum i onemogućava bilo kakav oblik dijaloga. Nu, nisu nama Hrvatima problem Srbija i srpski mitomani, problem su nam Hrvati, oni na vlasti, i oni u oporbi koji žive na lešinarenju i laganju.

Zrinko Horvat