Silan novac za “Bunjevce”, a ne za Hrvate

Otkad su Bunjevci priznati kao poseban narod, imamo cirkus s ostalim Bunjevcima koji sebe nazivaju "bunjevačkim Hrvatima"

Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom intervjua Marinka Piukovića u „Hrvatskoj riječi“ br. 851. od 9. kolovoza 2019. godine.

Ovogodišnju centralnu proslavu „Dužijanca“ u Subotici „bunjevački Hrvati“ održavaju 11. kolovoza i istu takvu Bunjevci 15. kolovoza (na Veliku Gospojinu), a priča o tom čija je „Dužijanca“ ista je sa pričom tko su Bunjevci (govorim isključivo za prostor Vojvodine). Istina je da je „Dužijanca“ isključivo bunjevački običaj, kao i to da se Bunjevci nikada nisu izjašnjavali kao Hrvati (govorim isključivo za prostor Vojvodine). Međutim, Bunjevci su ovdje danas priznati kao poseban narod pa imamo cirkus da ostali Bunjevci koji sebe nazivaju „bunjevačkim Hrvatima“ (nepostojeći nacion) tvrdi da je „Dužijanca“ njihova. Na to se troši silan novac, energija i vrijeme, a neprocjenjivu štetu ima hrvatska nacionalna zajednica u Republici Srbiji sa 57.900 Hrvata.

Intervju Marinka Pijukovića, direktora (?!) Udruge bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“ iz Subotice u „Hrvatskoj riječi“ br. 851 od 9. kolovoza 2019. godine upravo govori o apsurdnom pokušaju da se „Dužijanca“ registrira kao kulturna baština nepostojećih „bunjevačkih Hrvata“, a ne kao kulturna baština Bunjevaca, priznate nacionalne manjine u Republici Srbiji, odnosno da se „Dužijanca“ upiše u nacionalni registar nematerijalne kulturne baštine Srbije kao hrvatski „proizvod“! Ovo bi mogla biti samo plitkoumna nakana da u pitanju nisu osobne koristi pojedinaca i perfidno postavljanje „bunjevačkih Hrvata“ na sve ključne položaje svih hrvatskih institucija ovdje. O čemu se radi govore upravo riječi Marinka Piukovića u navedenom intervjuu: Inicijativa (oko registracije „Dužijance“) je pokrenuta prije više od sedam godina.

Po dobijenim uputama završili smo prvu verziju popunjavanja potrebnih podataka, međutim to nije urodilo plodom. Važno je napomenuti da su 2013. godine pet etnologa  iz Etnografskog muzeja iz Beograda bili na „Dužijanci“. Voditelj te skupine bio je Saša Srećković, koji je sudjelovao na sastanku u Hrvatskom nacionalnom vijeću na kojem su bili nazočni Tomislav Žigmanov, Darko Sarić Lukendić, mons. dr. Andrija Anišić i moja malenkost. Već tada nam je skrenuo pozornost da postoje naznake da će inicijativu oko upisa pokrenuti i bunjevačka zajednica. Nismo (do danas) ništa konkretno dogovorili nego je donesen zaključak da trebamo svi skupa sjesti i pokušati se usaglasiti. Taj sastanak je predviđen za početak rujna. (valjda ove godine?)Poslije opisa svega oko čega se „bunjevački Hrvati“ i Bunjevci ne mogu nikako složiti Marinko Piuković kaže:

Udruga bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“, kao organizator, nema nikakvih dodirnih točaka s bunjevačkom zajednicom. Svatko samostalno organizira svoje manifestacije. Hrvatska zajednica u Srbiji (na čijem čelu su svi „bunjevački Hrvati“) podržava naše manifestacije i nas kao organizatore. Stoga ne vidim neku potrebu za suradnjom.

Slijedi prikaz sredstava dobijenih za ovogodišnju manifestaciju „Dužijanca“:

–         Grad Subotica                            400.000 dinara za „Dužijancu“,

                                                   450.000 dinara za „Takmičenje risara“ i

                                                     30.000 dinara za „Reviju novog ruva“;

–         Ministarstvo kulture Srbije        120.000 dinara za „Dužijancu“;

–         Pokrajinsko tajništvo za kulturu   50.000 za „Dužijancu“;

–         Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine-nacionalne zajednice    100.000 za „Dužijancu“,

                                                         150.000 za „Takmičenje risara“ i

                                                                      50.000 za „Reviju novog ruva“ i

           –   Središnji državni ured za Hrvate izvan republike Hrvatske 50.000 kuna (ili   

                                                          800.000 dinara).

                                               —————————-

                                        ukupno:  2, 150.000 dinara

Direktor Piuković dalje kaže: Osim državnih tijela Srbije i Hrvatske, pokrovtelj „Dužijance 2019.“ su i „Podravka“ iz Koprivnice, „Petrokemija“ iz Kutine, kao i drugi sponzori i donatori. Vidimo da je posjećenost na „Dužijanci“ po nekima manaja, po nekima dovoljna (?!). Uvidjeli smo da je potrebno uraditi nešto drugo, te više dajemo akcenat na manje manifestacije i radionice, „Revija novog ruva“ „Priskakanje vatre“, „Natjecanje u pucanju bičevima“, …a tu je i „Risarski disnotor“ (kolinje),  tako da na „Takničenju risara“  imamo domaću slaninu, kobasice, taranu, pa i rakiju! I sve bi bilo divno da 2.150.000 dinara (o ostalom da ne govorim) nisu neostvariv san za skoro sve hrvatske kulturne udruge ovdje za svoju cijelokupnu jednogodišnju djelatnost!!! A sve bi bilo još divnije da se manifestacija „Dužijanca“ polako ali sigurno ne pretvara u opću turističku atrakciju grada Subotice i Srbije, bez ikakvog hrvatskog predznaka, sa izrazitim naglaskom jedino na bunjevštini (pogledajte što će se događati u Subotici 11. i 15. kolovoza, ni „h“ od bilo čega hrvatskog)) i nikada neće biti upisana kao kulturna baština Hrvata u Republici Srbiji te će na kraju postati, uz pomoć jednih i drugih Bunjevaca, srpska manifestacija!!!

Branimir Miroslav Tomlekin