MUDROSITNICE – Pjesma na pogrebima

I kad čovjek spava – sat mu vrijeme otkucava

 

 

Tko u šumi ne vidi drveta, tome nered ni u vlastitoj kući ne smeta.

 

Bravu što se pokvari, ne popravljaju filozofi, već bravari.

 

Kad mu dođe već do grla voda, muž pred ženom na prstima hoda.

 

Ako i muž katkad pere suđe, odmah mir u cijelu kuću uđe.

 

Danas pisma ne putuju svijetom, već internetom.

 

Pesimist tvrdi da je u tuđini baš u svemu bolje nego što je u domovini njemu.

 

Optimist se nada da će i njemu svanuti  kada-tada.

I nov lonac treba poklopac!

 

Mnogi se otpaci nepotrebno bacaju u smeće pa za njima kolona gladnih u potragu kreće.

 

Premda se pitka voda čistom čini, tek prokuhana služi u medicini.

 

Učitelji đake karaju istom kada muhu u slona pretvaraju.

 

Ne nudi žednima vodu istom kada od tebe odu!

 

Kada se slave rođendani, dobro su došli i gosti nepozvani.

 

Ne budi zlima otirač, već dobrima pokrivač.

 

I na tužnim pogrebima pjesme ima.

 

Ni slatkoga meda žlica nije uvijek gorčine skrivalica.

 

Bol ne boluje tko djecu školuje, već tko se nada da će i za njih kad odrastu, biti rada!

 

Svaka zdrava od drveta grana i korijenu je hrana.

 

Lopovi masku ne skidaju s lica sve dok im pred očima nije tmica.

 

U nevolji prijatelji jedan drugom ruku pruže, a ne uže.

 

Treba znati što nam djeca zbore i kad suzom i šutnjom govore.

 

I kad čovjek spava – sat mu vrijeme otkucava.

 

Kada starca umor ljeta svlada, ne pomaže više niti žena mlada.

 

Još dok se sreće stazom luta, trebalo bi znati što nas čeka i na kraju puta.

 

Gledaj, gledaj sve dok okom vidiš, da se kasnije viđenog ne stidiš!

 

Malkica Dugeč, 20. 4. 2019.