Kako ustavno-referendumski pozicionirati HRVATSKU NACIJU ("hrvatski politički narod"), kao nositeljicu SUVERENITETA?
"Istina ima obvezu, ako ima ijednu, kontrolirati moć. To je njena jedina funkcija. Kazati istinu – to je jedina odgovornost intelektualaca, ukoliko su intelektualci".
(Hannah ARENDT)
DRAMATIČNO PORAĐANJE HRVATSKE NACIJE –
UZ 'TANGO U LJUBUŠKOM'
Moguće ustavne promjene, što su pobuđene ŠKORINOM predsjedničkom kandidaturom, uz ino, potakle su zanimljive FB-rasprave, posebice – zahvaljujući prof. dr. sc. Mati PALIĆU – o i oko referendumske uloge USTAVNA SUDA.
1. Glede neophodnih ustavnih promjena, REFERENDUM – o kojemu "suvereno" arbitrira USTAVNI SUD – zadnja je crta obrane NARODU protiv ušančena koruptivno-klijentističkog sustava PARTITOKRACIJE.
2. Međutim, ustavno pozicioniranoj PARTITOKRACIJI – isto tako – USTAVNI SUD zadnja je crta obrane protiv „nedefinirana“ NARODA, koji je tek mogući ustavno-politički subjekt, tj. kao suvremena HRVATSKA NACIJA.
3. U toj „šahovskoj igri“ – kako pokazaše referendumska pobuda NAROD ODLUČUJE – postaje sve razvidnije: tko (PARTITOKRACIJA) i pomoću koga (USTAVNI SUD) do pat-pozicije vuče (ne)odlučne poteze.
4. S tim je u svezi spomenuta pobuda (NAROD ODLUČUJE) bila naivna (in concreto odlučuje PUPOVAC & PLENKOVIĆ), ako ne i sračunata podvaljenica. Međutim, kao dobar "trening", pokazala je demokratski potencijal, pače i moguću dalekosežnu spoznaju.
5. Naime, naspram „nedefinirana“ NARODA i „drvoželjeznih“ NACIONALNIH MANJINA – glede razlike između "naroda", kao "etno-kulturne" i „naroda“, kao "političke zajednice" (suvremeno: NACIJA) – zapravo, HRVATSKA NACIJA ODLUČUJE.
6. Ako je tako, „majka je svih pitanja“: kako – glede „konstitucijska kaosa“ (kojega njedre AVNOJ-ZAVNOHŠKA ustavna načela) – konačno, ustavno-referendumski pozicionirati HRVATSKU NACIJU („hrvatski politički narod“), kao nositeljicu SUVERENITETA.
7. U tom smislu, ako nije, još više zaoštrit će se priča o i oko najavljenih REFERENDUMA – posebice, problem oko otvaranja prvoga najjačeg poteza – i USTAVNA SUDA koji u toj neravnopravnoj „šah-partiji“ odlučuje „suvereno“ u ime PARTIJE.
8. S obzirom na to, kao prvi referendumski potez, nadaje se „ukidanje“ ili „reformiranje“ USTAVNA SUDA, što je zasigurno daleka obala. Naime, riječ je o instrumentu koji neupitno pokriva – budimo suvremeni – „udruženi zločinački pothvat“ ŠEKS(SOVE) ustavno-pravne i političke elite.
9. Budući da je USTAV identitetsko pitanje prvoga reda, ako ikad, valja afirmirati poznato načelo STRUKA ODREĐUJE – POLITIKA ODLUČUJE. S tim u svezi traži se odgovor: može li – onkraj IZA, pače i PROTIV – nacionalna intelektualna elita stati ISPRED vlastita naroda (NACIJE).
10. Spomenuto pitanje nimalo nije naivno, ako samo zastanemo kod „KUSIĆ-HAZU-ove agende“. Prepoznata, kao „Identitetsko Zločinačka Organizacija Titina Akademija“ (IZOTA) – onkraj poznata načela Hannah ARENDT (v. moto) – rečena je agenda skandalozno do veleizdaje lustrirala ZA-DOM-SPREMNU-HRVATSKU.
11. U svakom slučaju: riječ je o važnim „pretpolitičkim bitkama“, koje obilježavaju dramatičnu završnicu nacionalno-političke integracije („natio croatica clavis“). Potonju zabravljuje „iz-aviona-vidljiv“ PUPOVČEV ključ („natio serbica clavis“), kojim se „zakonito“ generira spomenuti koruptivno-klijentistički sustav PARTITOKRACIJE.
12. Sve u svemu: svjedočimo mukotrpnim porađanju HRVATSKE NACIJE koja se, kao „svakodnevni plebiscit“ (E. RENAN), valja pred našim očima (usp. „Dalićeva nogometna nacija“). Možda to – uz virtualne zvukove „Bumbarova leta“, pače i „Krabuljnog plesa“ – upravo, neki dan simbolički navješćuje: amblematični „Tango u Ljubuškom“?
STOP PARTITOKRACIJI – SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI
