Hrvatski Fokus
Uvodnik

»Velikosrbski norec terorizira celotno Hrvaško«

Sve se mijenja, samo velikosrpstvo ne

 
 
• Dana 11. rujna 2019. u ljubljanskom Delu objavljen je članak Vilija Einspielera pod naslovom »Velikosrbski norec terorizira celotno Hrvaško« (https://www.delo.si/novice/svet/velikosrbski-norec-terorizira-celotno-hrvasko-226569.html), što u prijevodu znači: »Velikosrpski luđak terorizira cijelu Hrvatsku«. Dakako, radi se o "velikosrpskom luđaku" Miloradu Pupovcu, koji, kako piše Delo, "terorizira cijelu Hrvatsku". Ovaj članak je potvrda kako u Sloveniji pozorno prate događanja u "Hrvaškoj" i, kakvi već jesu naši zapadni susjedi, vesele se svakom našem zlu. Zato su devet dana kasnije pozvali Pupovca na razgovor za glavni slovenski dnevnik. Razgovor je obavio Vili Einspieler, koji je ustvrdio da je Pupovac "velikosrbski norec (kateri) terorizira celotno Hrvaško"! Već u naslovu »Zgodovinski revizionizem na Hrvaškem je nevaren za Evropo« (https://www.delo.si/novice/svet/zgodovinski-revizionizem-na-hrvaskem-je-nevaren-za-evropo-229270.html) (na hrvatskom: »Povijesni revizionizam u Hrvatskoj opasan za Europu«) Delo i Einspieler pokušali su profitirati. Sukob između velikosrbina Pupovca i hrvatske države u Delu prebacili su na europski globalizacijski teren. Već u odgovoru na prvo pitanje Pupovac napada Hrvatsku i govori o "ratnim zločinima", "nestalim osobama u ratu devedesetih godina"…, a da pritom ne spominje srpsku agresiju, pobunu Srba u Hrvatskoj, srpske ratne zločine u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine. U nastavku Pupovac govori o "retrogradnom preokretu", pod čime misli na oslobađanje nevinih hrvatskih generala na Haaškom sudu 2012. i ulazak Hrvatske u EU 2013., što je za njega značilo početak napada na Srbe. I sada kod "retrogradnog preokreta" protiv Srba amnestira ljevičare Zorana Milanovića i Ivu Josipovića, ali zato napada najdomoljubniju hrvatsku kariku – Katoličku Crkvu za tzv. »obnovu konzervativnih katoličkih vrjednota u obrazovnom sustavu«. »Na čelu toga procesa bile su nevladine organizacije takvoga ideološkog usmjerenja, a na koncu se je ljeta 2015. oblikovala i takva državna politika. Kampanje su pustile duboko korijenje u hrvatskom društvu s ambicijom, da se rašire i postanu dominantni stup hrvatskoga političkog života ter da se kao takve koincidiraju sa sličnim ambicijama u nekim drugim europskim državama«, nastavlja Pupovac pritom misleći na domoljubnu vladavinu Tomislava Karamarka u Hrvatskoj od 2015. i isto takvu domoljubnu vladavinu vlasti u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj…
»Velikosrbski norec terorizira celotno Hrvaško«
I sada je uslijedilo novinarovo otrovno pitanje: »Kako katolički krugovi utječu na ekstremnu desnicu i na protusrpsko raspoloženje u društvu?«, što je omogućilo Pupovcu da baci drvlje i kamenje na Crkvu u Hrvata optuživši ju da »aktivno utječe na jačanje populističkih i nacionalističkih referendumskih poticaja, koji imaju za cilj zamjenu pluralne i predstavničke demokracije s "referendumskom demokracijom"«. I tada Pupovac nastavlja sa širenjem drugomemorandumskih ideja prema kojima je krivac za rat žrtva, Hrvatska, a ne agresor, Srbija. On je rekao kako nije istina da Srbi nisu dovoljno kažnjeni za agresiju na Hrvatsku, nego da Hrvati i Hrvatska nisu dovoljno kažnjeni »za zločine protiv Srba, kao što su etničko čišćenje i kršenje međunarodnoga ratnog prava i za sprječavanje povratka izbjeglica«, te još pridodao da za to »skoro nitko nije odgovarao«. Klasična velikosrpska zamjena teza.
 
Tada je na red Pupovcu kao velikosrbinu kao naručeno došlo Einspielerovo pitanje o Jasenovcu. »To je jedan od najtežih oblika povijesnoga revizionizma. Posljedice tega su opasne za Hrvatsku, za odnose između Hrvata i Srba ter također za odnose između katolika i pravoslavnih kršćana. Na koncu je to opasno također i za Europu, jer otvara prostor za druge povijesne revizionizme i priprema tlo za obnavljanje zločinačkih ideologija, koje su dovele do koncentracijskih logora smrti kao dijela politike i ideologije nacizma i ustaštva«, nastojao je poentirati Milorad jer jako dobro zna kako treba uznastojati na pacificiranju Hrvata preko jasenovačkoga logora u uznastojanju na multipliciranju lažnih jasenovačkih žrtava, unatoč povijesnim dokazima koji govore sasvim suprotno. Posebno je zanimljiva Pupovčeva preporuka kako "spasiti demokraciju". Dakako, pritom misli na očuvanje statusa quoa prema kojem manjine, prije svega Srbi, vladaju nad Hrvatima uz pomoć izdajnika Hrvata koji su upravo sada uzurpirali vlast i sve što rade rade protiv interesa većinskoga hrvatskog naroda. Pupovac poziva sve, vladajuće i oporbene stranke, da se udruže i tako onemoguće promjenu pogrješnoga postojećeg izbornog zakona, što je otvoreni poziv na veliku koaliciju između Plenkovićeva anacionalnog HDZ-a i uvijek lijevoga i anacionalnog SDP-a. Pupovac se nada da je to moguće pa vrlo lukavo kaže: »Sadašnja hrvatska vlada i značajan dio političke scene je toga svjestan. Drugo je pitanje, kako to pretvoriti u političko djelovanje i doseći neku vrstu suglasja, koje bi bilo slično suglasju za ulazak u EU«.
 
A da ovaj Pupovčev ratnički govor nije izuzetak potvrđuje i njegov razgovor za isto to ljubljansko Delo 20. II. 2015. (https://www.delo.si/svet/sosescina/milorad-pupovac-teznja-po-vracanju-hrvaske-v-vojna-leta.html) kada je u razgovoru s Dejanom Vodovnikom između ostaloga rekao kako, prema njemu, »postoji težnja za vraćanje Hrvatske u ratne devedesete godine«, te da »postoje težnje za širenje neprijateljstva prema manjinama, pa također i prema liberalno i socijalno usmjerenim strankama, istovremeno nametanje političkih, kulturnih i vjerskih vrjednota, koje su ovdje prevladavale do konca ratnih godina«. Iz ovoga se vidi, kako se u svijetu puno toga mijenja, a jedino se ne mijenja Milorad Pupovac i njegova velikosrpska retorika negacije svega hrvatskoga i jačanja svega (veliko)srpskoga.
 
Josip Đakić, saborski zastupnik HDZ-a, traži da predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović Miloradu Pupovcu oduzme dodijeljeno mu odlikovanje, Red hrvatskog pletera…
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/09/odlikovanje-red-hrvatskog-pletera-slika-78420521.jpg
Odlikovanje Red hrvatskoga pletera
 
• Američki predsjednik Donald Trump obratio se na otvaranju Opće skupštine UN-a i tom prilikom istakao da budućnost ne pripada globalistima, nego domoljubima. Trump je govorio o slobodi i demokraciji i poručio: »Budućnost ne pripada globalistima nego domoljubima, suverenim nacijama koje poštuju svoje susjede. Istina je ako hoćete slobodu, budite ponosni na svoju državu. Ako hoćete demokraciju, čuvajte svoj suverenitet. A ako želite mir, volite svoju naciju. Mudri čelnici uvijek stavljaju dobrobit svog naroda i svoje države na prvo mjesto. Budućnost pripada suverenim i nezavisnim državama, koje štite svoje građane, poštuju susjede i poštuju razlike koje čine svaku državu posebnom i jedinstvenom. Globalizam je imao religijsku privlačnost kod prošlih vođa, zbog čega su ignorirali vlastite nacionalne interese«. Ova Trumpova izjava, koju je jednako intonirao i prošlih godina u UN-u, najprije su prešutjeli Hina i HRT. Brazilski predsjednik Jair Messias Bolsonaro, koji je prvi govorio na Općoj skupštini UN-a, izjavio je: »Brazil je ponovno izgrađena država nakon godina socijalizma. Smanjili smo regulaciju, povećali zaposlenost. U prošlosti ovdje su djelovali kubanski agenti koji sada slično rade u Venezueli. Zato će Brazil pomoći Venezueli da uspostavi demokraciju«, što je također najprije bilo prešućeno od strane Hine i HRT-a. Tek nakon što su svi mediji "iz regiona" objavili Trumpovu i Bolsonarovu izjavu, i u državnim hrvatskim medijima nevoljko su objavili izjave američkoga i brazilskog predsjednika, ali sa zadrškom. "Zadrška" je goebellsovski umotana u "prvu vijest" da su američki demokrati ponovno tražili Trumpovu smjenu samo kako bi zasjenili njegovo ustrajavanje na domoljublju i zaustavljanju pogubnoga globalizma. 
 
• Sindikalni čelnici nikada nisu kod mene uživali posebno značenje. Budući je većina od njih stasala u jugo režimu, niti im vjerujem, niti ih poštujem. Taj moj otklon od njih potvrdio se i ovih dana. Najprije su se tobože pobunili protiv lascivne nakane njima drage koalicijske Vlade SDSS-a, HNS-a i "ostatka ostataka" HDZ-a Andreja Plenkovića da se u mirovinu ide sa 67 godina starosti, a kada su ih podržali ministri Blaženka Divjak (HNS) i Milan Kujundžić (HDZ) poslušao ih je i sam Plenković. Pristao je na sve njihove uvjete. Ali nije tu kraj. Stiže nova lukava "ponuda" Plenkovićeve Vlade u obliku mogućnosti da se radi i do 70. godine života. I umjesto da se sindikalni čelnici pobune, jer su do jučer bili protiv i s radom do 67. godine, sada su pristali na novo povećanje mogućnosti rada. Trebali su i dalje štititi zdravlje radnika, a ne nasjedati na lukavu podvalu.
 
• Neki jugo-povjesničari ovih dana otkriše fra Bernardina Sokola, a on je odavno, i nakon što su ga zvjerski ubili partizani, živ i nazočan u svekolikoj hrvatskoj domoljubnoj javnosti, pa i medijskoj. Prije svega u Hrvatskom fokusu. Spomenimo samo zadnja tri indikativna članka o velikom Sokolu s Korčule pok. Ivice Luetića i Renate Dobrić: »U povodu 73. obljetnice smrti dr. fra Bernardina Sokola, hrvatskog glazbenika i mučenika, u četvrtak 28. rujna u Župnoj crkvi Sv. Jurja m. u Kaštel Sućurcu služena je Sveta Misa zadušnica, koju je predvodio fra Šimun Škibola uz sućuračkog župnika don Ivana Delića, pri čemu je nazočne ukratko upoznao s likom, djelom i mučeništvom fra Bernardina Sokola«, 6. X. 2017., (https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/religija/21054-hrvatski-glazbenik-i-mucenik), »U povodu 130. obljetnice rođenja franjevca, glazbenika i hrvatskog mučenika dr. fra Bernardina Sokola (20. svibnja 1888. – 28. rujna 1944.) Franjevačka provincija sv. Jeronima – Zadar, Društvo za očuvanje kulturne baštine Kaštela 'Bijaći', Splitsko-dalmatinska županija, Institut za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilište u Splitu, Grad Kaštela i Hrvatska ratna mornarica – Zapovjedništvo Split organiziraju 'Dane dr. fra Bernardina Sokola'«, 18. V. 2018. (https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/religija/22861-dani-dr-fra-bernardina-sokola) i »U sklopu  obilježavanja 130. obljetnice rođenja dr. fra Bernardina Sokola (1888.-2018)  i 74. obljetnice smrti, u subotu navečer 29. rujna u prepunoj kino dvorani 'Sveti Juraj' u Kaštel Sućurcu predstavljen je Zbornik 'Fra Bernardin Sokol. Zbornik slavlja i radova sa znanstvenog skupa o 130. obljetnici rođenja'. Objavljivanje Zbornika prethodili su Dani (18. – 20. svibnja). dr. fra Bernardina Sokola, franjevca, glazbenika i hrvatskog mučenika rođenog u Kaštel Sućurcu, kojega su na smrt pretukli komunistički partizani, te ga 28. rujna 1944.utopili  u moru između otočića Badije kod Korčule i Orebića«, 5. X. 2018. (https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/religija/23845-predstavljen-zbornik-fra-bernardin-sokol). Dakle, fra Bernardin Sokol je za nas domoljube i dalje živ, a to što se pojave neke ptice koje ne mogu letjeti, poput izvjesnog Dragana Markovine oliti Slobodanka Marina Karlović-Sabolić ništa ne znači. Fra Sokol, njegovo djelo i njegova bogata višestruka ostavština i dalje će živjeti među Hrvatima.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/09/sokol.jpg
• Kod novinara Novoga lista Zdenka Duke čitamo da je »Dunja Mijatović osudila na twitteru policijsko privođenje novinara Indexa Gordana Duhačeka za koje je napisala da predstavlja "čisto zastrašivanje medija" i pozvala hrvatske vlasti da izbjegavaju pritisak na medije« (http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/LIJEPA-NASA-ORBANIZACIJA-Kako-policija-provodi-selektivnu-pravdu-za-sve-rasireniji-javni-govor-mrznje). To što Duka brani primitivnoga Duhačeka najmanje je važno, ovdje je važnije tko je sada ta Dunja Mijatović? A u novinarskim krugovima najpoznatija je kao kćerka Tatjane Ljujić Mijatović, članice Alijinog oktroiranog Predsjedništva BiH od 1992.-1996. Toliko o vjerodostojnosti jugonostalgičara Duke i Bošnjakinje Dunje.
 
• Kod afere oko Gordana Duhačeka zanimljiv je jedan komentar na društvenim mrežama koji glasi: »Tomy Duchaček
Krivo postavljene stvari, liku treba napraviti reviziju domovnice i državljanstva na koje nije imao pravo po nijednom zakonu. Otac Jugosloven iz Tuzle, mater ortodoksna Srpkinja. Nitko od njih NIKAD nije živio u Hrvatskoj osim djeda koji se '42. odselio u šumu, da bi se '45. naselio u Tuzli«. (direktno.hr/direkt/hodak-o-duhaceku-ako-smo-svi-jednaki-pred-zakonom-ne-mozemo-onda-tvrditi-da-je-grozno-ako-je-uhicen-jedan-novinar-167276/)
 
• Na riječkom stadionu neki navijači pjevali su: »Šugava Rijeko smrdljivi grade, pobit ću pola tvoje Armade, šugava Rijeko puna si Srba, ne brini Rijeko ima još vrba«, piše Zdenko Duka (http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/LIJEPA-NASA-ORBANIZACIJA-Kako-policija-provodi-selektivnu-pravdu-za-sve-rasireniji-javni-govor-mrznje). Nema reakcije Milorada Pupovca!
 
• Da je Jutarnji list neojugoslavenski list svima je od početka, od 1998., dobro znano. I iako je znano, ipak treba stalno ponavljati. Primjera je odviše. Jedan od takvih primjera je redakcijski članak pod naslovom »JEDAN OD NAJTUŽNIJIH DANA ZA JUGOSLAVENSKU SCENU Na svojoj prvoj turneji legendarni bend doživio je strašnu tragediju na putu iz Sarajeva…« od 19. rujna 2019. (https://www.jutarnji.hr/spektakli/domace-zvijezde/jedan-od-najtuznijih-dana-za-jugoslavensku-scenu-na-svojoj-prvoj-turneji-legendarni-bend-dozivio-je-strasnu-tragediju-na-putu-iz-sarajeva/9378866/). Sadržaj članka je nebitan. Naslov sve govori. Plače se za sarajevskom pjevačkom skupinom sastavljenom po načelu bratstva i jedinstva u kojoj se nastupali »dva Dražena, Zlatan, Aljoša i Darko«, a prezivali su se Arslanagić, Ričl, Buha, Žerić i Jelčić.
 
Predrag Peđa Grbin je visok rastom, ali i "velik" po svome protuhrvatskom ljevičarstvu. Čelnik je SDP-a, drugoga naziva za zloglasnu Komunističku partiju i KPJ, KPH odnosno SKH. Za Peđina oca Slavka Grbina govorili su da je bio oficir zloglasne JNA u Malom Lošinju i da je 1990. i 1991. činio zlo Hrvatskoj, a onda se saznalo da je u pitanju njegov stric Vladimir Grbin (https://www.hop.com.hr/2017/10/05/stric-pede-grbina-pucao-po-hrvatskoj-u-vrijeme-domovinskog-rata/). Bez obzira tko mu je 1991. bio u JNA Peđa mrzi Hrvatsku. Posebice mu smetaju hrvatski branitelji koji su mu omogućili da lagodno živi. U neznanju pronalaska boljih "argumenata" optužio je Antiterorističku jedinicu Lučko za prvo bijelo slovo u njihovu grbu, a optužio je i ministra policije Davora Božinovića zato što je na svečanosti 29. obljetnice ATJ-a sjedio ispod toga, po njemu "ustaškog grba". Kud je Peđa baš našao Božinovića, intimusa Andreja Plenkovića, koji je u vrijeme zadnjih dana JNA u Malom Lošinju bio također u JNA u nedalekoj Puli?
 
• Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac studentima prve godine “Hrvatskog jezika i književnosti” na Filozofskom fakultetu u Zagrebu ove akademske godine predaje “Etiku govorenja”:
http://maia.ffzg.hr/raspored_radna_0A/raspored_PREDD/raspored_grupa_PREDD_KRO1_sem1.htm!!! Da, etiku govorenja predaje momak i Donjih Ceranja. Još se na mrežnoj stranici FF-a nalazi i ovaj dodatak (»Početkom 2000-tih u područje njegova interesa ulazi problematika semantika razumijevanja i etika govorenja. Na osnovi tih interesa u vrijeme reforme ukupnog studija oblikuje studije primijenjene lingvistike«, podsjeća nas Ivana Josipoviću u Narodu
(https://narod.hr/hrvatska/smijurija-evo-sto-pupovac-ove-godine-predaje-brucosima-na-ffzg)
 
• U Slobodnoj Dalmaciji od 22. V. 2011. objavljen je članak pod naslovom "Prijavio nepoznatog da je ukrao novac za oružje u Sinju" (https://slobodnadalmacija.hr/novosti/crna-kronika/clanak/id/133129/prijavio-nepoznatog-da-je-ukrao-novac-za-oruzje-u-sinju). Radi se o vremenu kada je općina Sinj je 1990. i 1991. dobila sredstva iz proračuna SR Hrvatske za sanaciju štete nakon potresa, koja su poslije prenamijenjena za oružje, no novac je nestao, pisao je Toni Paštar. U članku se spominju Slavko Linić, Mladen Bajić, Miro Bulj, Vicencije Biuk…, ali i obitelj Tedeschi. Bilo je nestalo 1.400.000 njemačkih maraka iz proračuna općine Sinj 1991. godine namijenjenih za kupnju oružja. Od tada je prošlo osam godina i marke nisu pronađene. A Bajić je bio Bulju obećao…
 
• I na forumu se mnogi pitaju kako je Emil Tedeschi postao bogatun. Kako je Emil Tedeschi postao tajkun? Živo me zanima kako je taj lik "skupio" novce da kupi od Plive Cedevitu? Danas je taj lik sigurno ako se zbroji lova u cijeloj njegovo obitelji prvi uz Todorića po bogatstvu, ali o njemu se uopće ne priča u negativnom kontekstu kako se pričalo o ostalim tajkunima. Kada se on spominje zvuči kao da je tvorničar otkada postoji loza Tedeschi. Sjetimo se kako se kudi Todorić, Kerum… ali ovaj kao da je on taj koji MORA IMATI NOVAC. Zna se da mu je otac bio komunist, pa je l' možemo tu govoriti o komunističkoj mafiji? (http://www.forum.hr/showthread.php?t=827172)

‘Victims4life – žrtve za život’ – ništa im nije sveto

• »U dvorani Gorgona zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti održana je kazališna misa s jasnim financijskim planom, uz ispovijed i pokajanje žrtava zemljopisa koje, deset godina kasnije, i dalje provociraju. Predstava Rone Žulj i Mirana Kurspahića u rujnu ima samo dvije izvedbe, 15. i 16. i ako imate averziju prema dekadenciji hrvatstva i nekoliko sati, uhvatite je, a ono barem zbog glume Svena Jakira i jedinog od njih trojice koji je igrao u Hamletu, zasad, Deana Krivačića, koji glume bolje od Mirana, ali to je ok, jer on bolje od njih režira. Sva trojica majstorski plešu prema koreografiji Petre Valentić, fotomontaže potpisuje Vanja Vascarac, a dizajn Barbara Bjeliš. U koprodukciji svježe osnovane kazališne družine “Rebel” i festivala Ganz nove perforancije a uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, predstava imitira vjerske rituale i kombinira ih s nogometnim ludilom. Publiku stavlja u poziciju ravnatelja kazališta i tako karikira strukturu samog kazališta, ali i put od teksta do izvedbe. Glumci glume sami sebe, a njihovo postmoderno hodočašće počinje himnom i čednom golotinjom, odnosno slaganjem oltara domovine uz koji su zahvalili pokroviteljstvu. Pred oltar su konstantno donosili rekvizite poput ploče na kojoj piše “Vukovar” ćirilicom ili plinske boce, a u pozadini je križ od stiropora, koji se vidi i za vrijeme videa. U drugom dijelu, nakon pokajanja i spoznaje da je nogomet najveća svetinja, dolaze u dresovima reprezentacije te razotkrivaju vlastite braniteljske korijene i veze s političkim vrhom, uz neizostavan pršutingi fotomontaže “sjećanja” na devedesete. Sad, moguće da sam nehrvatica, a moguće da je od gomile koncerata, ali moram prigovoriti da su u odnosu na ostale zvukovi nogometa i komentatora bili preglasni, što vjerovatno i samo ima neko značenje, ali bilo je u prevelikom kontrastu blaženom domoljublju prvoga dijela. U svakom slučaju, financijski plan koji je predstavljen kroz usporedbu kazališta i crkve izgleda uvjerljivo, a prikazane brojke su ustvari zastrašujuće edukativne. Isto tako, da ipak ne bi ispalo da Victims4life – žrtve za životna pozornici imaju tri bijelca koji ignoriraju slona u prostoriji zvanog obiteljsko nasilje, u jednoj toliko nadrealnoj situaciji da je ustvari bila potpuno realna, natjerali su publiku da uz zvuk premlaćivanja ispija kavicu i s njima komentira parking i vrijeme, a sa crno-bijele fotografije (koju je u prethodnoj sceni dobio netko par redova ispred) smiješio mi se jedan od generala s dosjeom. Znači, nije za one slabijeg želuca, tj. potpuno normalno u hrvatskoj svakodnevici. Općenito, publika je prihvatila šale i sudjelovala u svojim ad hoc ulogama žrtava, smijući se realnosti koja je u običnom kontekstu poprilično deprimirajuća, ali uz kazališni miris šampanjca može biti duhovita. MSU je super prostor za teatar, pogotovo za performativni, koji ruši granice između likova, glumaca, scene i publike. Donedavno su takve predstave bile zaštitni znak &TD-a (koji se također bezočno spominje), ali sada pronalaze nove prostore, slobodne od bojkota ili cenzure. Bez dodatnih spojlera, Žrtve za životne treba posebno hvaliti jer ionako dolaze od ekipe od koje se očekuje mnogo, temeljem njihovog dosadašnjeg prvenstveno kazališnog rada i iskustva. Na tom tragu, ustvari ni ne mogu ocijeniti predstavu, niti mogu znati je li Sven dobro odglumio sam sebe, ali mogu im sugerirati da postave više tog Hamleta – pa ono barem da mogu reći da su svi u njemu igrali«.
(Dijana Ćurković, 16. IX. 2019., https://ravnododna.com/victims4life-zrtve-za-zivot-nista-im-nije-sveto/?fbclid=IwAR2QlKyt1i-SVRzmO1y455ckzl8Q4ED9dxCqJwRXjhe67_9BSW9KJhuDfUI) Ovo je ovako napisano, a očito i „odigrano“ u Muzeju suvremene umjetnosti, koji je istoga trenutka trebalo otvoriti i zatvoriti, kako je rekao onaj koji ga je prije više godina otvorio. Pročitate li pozornije program predstave i poruku koju glumci 'nehrvati' šalju, onda nema razlike između Gordana Duhačeka i tzv. novinarske slobode, Milorada Pupovca i tzv. političke slobode, i ove skupine potomaka propale države koji za novce poreznih obveznika u jednoj predstavi vrijeđaju sve: hrvatsku državu, Hrvate, vjernike, Katoličku Crkvu, žrtvu Vukovara, pobijene hrvatske branitelje… Ništa im nije sveto. Osim hrvatskih kuna.
 

Marijan Majstorović

Povezane objave

Je li Plenković znao za guvernerove pregovore s Knightheadom?

hrvatski-fokus

Puno nepoznanica kolebljive Vlade

HF

Kusić i Vretenar izabrani na prijedlog HNS-a

HF

Index – portal koji ruši i postavlja…

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više