KulturaNe pitaj! by HF08/10/2019 Dani okajani Ne pitaj me, kojim jezikom govorim, već što njime tvorim. Kako mu se klanjam i što smjeram kad o njemu sanjam! Ne pitaj me u času klonuća, je li jezik moja čežnja vruća, je li jezik samo sve blago što imam? Ne pitaj me ni za prošle dane njime okajane, za jezik mog roda što se kupit ne da, a niti se proda. Nikad, nikad više ne pitaj me odmah nakon boli, da l' se jezik hrvatski diva snagom voli i da li se rad njega odreć može svega što čovjeku treba i golu i bosu ispod tmurna neba, jer i smrtne riječi nebo nad Hrvatskom od nestanka liječi. Ne pitaj me više za bure i kiše jezika mi sveta, jer kad jednom ne bude nas više, jezik će Hrvata, vrjedniji od zlata, biti ljubav svijeta, voljen ponajviše. I ne pitaj mene sada ni ikad,a jesu li zaboravljene bitke, rane i radost kadikad? Zaborav je mana, otvorena rana srca ranjenoga, ali i tu ranu vjerom ovjenčanu , milost prati Boga. Svaka riječ hrvatska, slovo zapisano makar zadnjom nadom ili kradom, zasvijetlit će jednom u svitanje rano i svjedočit jasno da mu oživjeti nikad nije kasno! Ne pitaj me, brate, da l' hrvatski zborim il' mu tajim ime! Odgovor će biti: "Od prve mi riječi materine ja govorim njime kao sada i Ti, a hrvatsko ime, kad već život mine, i moj grob će jasno govoriti. Malkica Dugeč, 29. 7. 2019.