Kina – jedna država dva sustava?

Hrvatskoj ne odgovaraju kineske moguće političke projekcije poput ulaganja u Kumrovec

Kina je u nezadrživom zaletu, najstarije Carstvo koje je sebe sa pravom zvalo Središnjim carstvom (točnije kraljevstvom koje je centar svijeta); kineska riječ zhong znači sredina – natpis se javlja u XVII. st. pr. Krista. Ne bude li kakvih većih sukoba Kina bi trebala do 2030. preuzeti štafetu prve sile od SAD-a. U takvoj konstelaciji nemiri u Hong Kongu stvaraju nelagodu, jer kazao je Napoleon "kada Kina kihne svijet se trese".

Hong Kong 2019. – komunističke represivne metode u bivšoj britanskoj koloniji

Ne ulazeći u analizu razloga sukoba, tj. što prosvjednici žele, imaju li podršku građana Hong Konga, jesu li umiješane strane obavještajne službe, koji kompromis može ponuditi središnja vlada, što dobivaju ti prosvjednici blokiranjem Zračne luke ili zgrade općine, koje frakcije postoje među njima itd. pozabavit ćemo se širom slikom. U slučaju da prosvjednici nastave hvatati tigra za rep kineska Vlada morat će izvagati pluseve i minuseve. U slučaju popuštanja Tibet, muslimanski Ujguri, liberali, mladež, športski navijači, anarhisti… mogu započeti sa incidentima, pa i sabotažama koje bi pogodile sigurnost, promet, kapital i to u trenutku kada ekonomija i standard rastu a država otvara nova tržišta, saveze i energetski se osigurava preko Rusije, Pakistana, Irana, Saudijske Arabije itd.

Neka je prosvjednika 1 posto, na državu od 1 milijardu i 380 milijuna to je puno, to je skoro 14 milijuna ljudi. Moguć je, pa i očekivan ukoliko se stanje u Hong Kongu ne smiri, aktivni kineski protuodgovor na geopolitički ili socijalno osjetljivim točkama Zapada. Ako se autoritet središnje vlasti zaštiti strogim mjerama zemlje Zapada ne će nametnuti zajedničke sankcije, ali će to omesti (zavisno o stupnju nasilja) odnose s EU-om. Države jugoistočne i istočne Azije voljele bi imati koristi od kineskoga rasta,ali se istodobno pribojavaju Kine i njenoga malčice prevelikoga gospodarskoga pojasa, osobito se to odnosi na poluautonomni kineski Tajvan. Stječe se dojam da je ovo pritisak na meki kineski trbuh u najnezgodnije vrijeme dugoročnih pregovora sa SAD-om o uvoznim carinama, poljoprivrednim proizvodima, geopolitičkoj dominaciji i bazama u Južnokineskom moru, a Donald Trump je više puta dokazao da je vrlo umiješan trgovac i da razumije pravila igre.

Sigurno je da će Kina pokušati postići kompromis sa prosvjednicima i da će njene akcije imati legitimni karakter, te da nasilje nastupa (ako nastupi) stvarno tek kao ultima ratio. Mislim da poduzetni i školovani ljudi imaju u Kini priliku graditi bolju budućnost, ali isto tako vjerujem da su korupcija i centralizam iritantni. (Upravo je Francuska dobila revoluciju zbog arogantnog i nefleksibilnoga sustava, iako su stanovnici Francuske živjeli daleko bolje negoli njihovi suvremenici u Engleskoj i njemačkim zemljama.) Sjetimo se i kineske želje da određuje čak i podobne katoličke biskupe, na što je Vatikan nevoljko pristao. Kineska ekonomija svoj programirani rast je napravila donekle suprotno idejama slobodnog tržišta, naime po uzoru na Nijemce i Japance XIX. stoljeća planski su podizali industrijske grane i subvencionirali ih.

Hrvatska može samo biti zadovoljna kineskim pametnim ulaganjima u infrastrukturu, tj. hrvatske ceste, željeznice, luke koje su ujedno i ulazna točka kineske robe u Europu. Kada je Put svile funkcionirao tada su počeli cvjetati i Venecija i Dubrovnik i mamelučki Egipat. Ipak ne zaboravimo da bi hrvatske državne vlasti trebale dati (kad tad hoće) do znanja Kini da jesmo zadovoljni njihovom neutralnošću u sukobu na prostoru bivše SFRJ, ali da ne ćemo ljubazno gledati na eventualne političke projekcije koje bi proizlazile iz kineskih kulturnih projekata tipa Kumrovec, Valter, Krvavčev "Most" u Sarajevu; to je ideološko miješanje u unutarnje stvari Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Jer političko jugoslavenstvo i marksizam su koštali Hrvatsku jako puno i mi smo pravom osjetljivi na recidive i propagandu prošlosti, što naravno ne isključuje argumentirani razgovor među znanstvenicima povijesne struke.

P.S. Kina posjeduje više od 1,1 trilijuna valute dolara. Trilijun je 1 sa osamnaest nula.

Teo Trostmann