Vlado Ćopić – žrtva Josipa Broza

Pozvan je u Španjolskoj da dođe "gore". Otišao u Moskvu, Broz u Jugoslaviju i onda biva strijeljan

U proljeće 1938. Tito je preporučio Vladu Ćopića (Senj, 8. I. 1891. – Moskva, 19. IV. 1939.) za članstvo u novom rukovodstvu KPJ koje je Moskva trebala formirati poslije likvidacije Josipa Čižinskog (Sarajevo, 19. II. 1904. – Moskva, 1. XI. 1937.). U srpnju 1938. godine Ćopić je pozvan hitno u Moskvu. Prema svjedočenju Vlajka Begovića (Fakovići kod Bratunca, 8. II. 1905. – Beograd, 17. II. 1989.), on nije htio ići, jer je smatrao da je "sabotaža ostaviti frontu". Pokorio se tek kad je dobio naređenje iz CK KP Španjolske. Njegovi američki borci su 13. srpnja objavili oproštajni članak u novinama »Our fight« pod naslovom »Doviđenja, druže Ćopiću!« "Mi kažemo doviđenja izvanrednom komandiru, potpukovniku Ćopiću. Mi ćemo obvezno uskoro čuti o njemu, kao o rukovoditelju antifašističke borbe negdje na nekom drugom mjestu… Naš je komandant Ćopić pokazao u mnogim prilikama svoje izvanredne sposobnosti, kvalitete, u najtežim borbama Republikanske armije protiv fašističkih osvajača u Španjolskoj… Pod njegovim primjernim rukovodstvom brigada se je razvila u jednu od najboljih internacionalnih brigada Republikanske armije. Pod njegovim rukovodstvom u brigadi je nikao čitav korpus sposobnih vojnih komandira, koji će biti uvjerljiva potpora našem novom komandantu i antifašističkoj stvari u budućim borbama…"

Oficir iz štaba XV. brigade, Splićanin Boro Leontić, proveo je s Ćopićem jednu noć u Barceloni, dok je čekao na odlazak za Moskvu. Ćopić se radovao skorom povratku u Jugoslaviju i tražio mu adresu na koju će ga pronaći.„Taj stari smjeli revolucionar govorio je o svojem skorom odlasku u Jugoslaviju kao da ga u njoj čeka svečan doček, a ne krvava živoderska diktatura sa svojim krvolocima, koji komuniste na saslušanju mrcvare, a onda bacaju kroz prozor“, zapisao je kasnije Boro Leontić.

Vlado Ćopić je u ranu jesen 1938. otišao u Moskvu, u najboljem uvjerenju da će dobiti od Kominterne mandat za sastav novog rukovodstva KPJ. U tom uvjerenju ga je podržavao i izaslanik Kominterne koji ga je otuda pozvao i koji je širio glasove da ga radi toga pozivaju "gore". To je među španjolskim dobrovoljcima bila "javna tajna". Rujna 1938. Ćopić stiže u Moskvu. S Titom boravi u Kominterninom hotelu Luks i zajedno rade na prijevodu "Historije Svesavezne komunističke patije (boljševika)" na „srpskohrvatski“. Iznenada, 3. studenoga 1938. agenti iz NKVD-a uhićuju Ćopića. Prema sovjetskim dokumentima, uhićenje je izvršeno na prepad, u sobi 58 hotela "Luks". Ćopić je 7. studenog 1938. godine poslao posljednje pismo ženi Sonji u Prag, koje završava ovim riječima: „Ne mogu čak tebi da pišem kako je raspoloženje kod ovdašnje kolonije. Možeš da si predstaviš. Što će biti sa mnom još ne znam. Ali ako će se ovo dugo zavući poludiću…“

Tito se ubrzo vraća u Jugoslaviju, a Ćopić ostaje u moskovskom zatvoru. Sredinom ožujka 1939. godine Tito je Ćopića i druge uhićene komuniste isključio iz KPJ i oklevetao kao "elemente koji su našoj partiji i radničkoj klasi nanijeli goleme štete u toku niza godina svojim frakcijama i grupaškim borbama, vezama sa klasnim neprijateljima, varali KI, svojim destruktivnim radom kočili razvitak partije i pa taj način obezglavljivali pokret radničke klase Jugoslavije, i tako pomagali klasnom neprijatelju".

Dana 19. travnja 1939. godine Vladimir Ćopić je zajedno s drugim jugoslavenskim rukovoditeljima strijeljan u Moskvi.

Teo Trostmann