Izložba i monografija Frane Missije

Monografija "Frano Missia – Lutajući slikar: kronopis jednoga umjetničkog puta" i izložba "Frano Missia – Dvojstva"

U splitskoj Galeriji Emanuel Vidović, u srijedu, 9. rujna 2019. otvorena je izložba 'Frano Missia – Dvojstva' (djela iz umjetnikove ostavštine u Splitu). Istog dana u Muzeju grada Splita  je predstavljena monografija 'Frano Misija – Lutajući slikar: kronopis jednog umjetničkog puta'.

Izložba je održana u organizaciji Muzeja grada Splita, Dalibor Prančević je autor likovne monografije i kustos izložbe, a nakladnici splitski Filozofski fakultet i Muzej grada Splita. Dizajn monografije je izradio Viktor Popović, a fotografije Zoran Alajbeg.

Među izloženim umjetninama nalaze se djela koja su nakon umjetnikove smrti pristigla iz New Yorka, ponajprije zanimljivi ženski aktovi manjih dimenzija, pa ih splitska publika do sada nije imala priliku vidjeti, ali i djela koja, otkad su zadnji put pokazana 1962. godine, nikada poslije toga nisu javno izlagana. Među njima, potrebno je izdvojiti vrsna i likovno zanimljiva djela poput 'Hirošime' ili 'Stinica'. Na izložbi se prvi put prikazuju i neki raniji umjetnički eksperimenti, poput tkanina natopljenih bojom i razapetih na karton. Naime, nagužvana tkanina različite teksture, mjestimice s perforacijama ili vidljivim šavovima te tretirana bojom, umjetniku postaje izazovan materijal za čisto estetsko oblikovanje. On afirmira pačetvorinu slikarske podloge i slika tkaninom koju aplicira na nju uz intervenciju boje.

Kustos izložbe Dalibor Prančević u najavnoj knjižici  je napisao kako je selekcija radova na izložbi omogućila i praćenje kompletnih „Franinih sportašica, suptilno impregniranih erotskom notom, ali i praćenje kamalne ženske ljepote kao komentara na pornoindustriju i pojavu eksplicitnih naslovnica erotskih magazina iz osamdesetih godina“. Dodaje da je serija takvih krajnje seksualiziranih aktova publici također pokazana prvi put.

Franno Missia (1924. – 2018.) je umnogome specifičan splitski umjetnik. Za života nije doživio sustavniju obradu i analizu svoga bogatog umjetničkog opusa te njegovo ukoričenje unutar kakvog monografskog izdanja. Stoga je izdavanje knjige Frano Missia. Lutajući slikar: kronopis jednoga umjetničkog puta autora Dalibora Prančevića, dugo očekivana valorizacija nesumnjivo važnog opusa. Nije ambicija knjige bila iscrpiti i objaviti ama baš sva prikupljena umjetnikova djela, nego izdvojiti tek jedan dio dostupnog materijala te ponuditi moguću interpretaciju, rakurs jednog pogleda.

Frano Missia školovao se u Zagrebu, Parizu i New Yorku. Svoju umjetničku karijeru započeo je s grafikama i aktovima, a nastavio s platnom, akrilikom, aktovima, maritimnim pejzažima i apstraktnim ekspresionizmom. Skroman i samozatajan čovjek, nemirnog umjetničkog duha, već od rane mladosti napušta Split radi studija strojarstva u Zagrebu, u kojem nakon diplomiranja još upisuje i studij scenografije na Akademiji za kazališnu umjetnost. Na drugoj godini studija scenografije dobio je priliku otići u Pariz upoznati se s francuskim scenografima. Prva izložba i pohvale kritičara značile su početak njegove pariške priče, koja je trajala gotovo deset godina. Iz Pariza je krenuo u New York. U početku je radio u inženjerskoj kompaniji, a nakon toga je prešao u grafički studio. U New Yorku je završio studij slikarstva na Columbia Universityju, gdje je i doktorirao pedagogiju slikarstva. Godinama je radio kao profesor na New York City Universityju.

Ipak, nikada do sada nije donijet iscrpniji kronogram umjetnikova života što doprinosi i pomaže razumijevanju kontekstualnih okvira unutar kojih se umjetnički čin artikulirao. Tako postavljen kronološki hod omogućuje lakše snalaženje u praćenju umjetnikova opusa, koji je uvijek bio u kreativnoj tenziji između apstraktnih i figuralnih predstavljačkih načina, pa je s obzirom na njih, i strukturiran interpretacijski dio monografije. Kako god bilo, na životnom putu Frane Missije, koji je uključivao različite geografske širine i dužine, napose one na kojima se nalaze Pariz i New York, ostalo je mnogo slika koje svjedoče izmjenu – ali i supostojanje – različitih estetika i umjetnikovih interesa.

Iz recenzije dr. sc. Josipa Belamarića (Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković, Split): „Frano Missia ulazi ovom monografijom na široka vrata u hrvatsku povijest umjetnosti. Dalibor Prančević otkriva slikarski opus prožet brojnim iznenađenjima. Da bi ga sveobuhvatno interpretirao, vratio se jednom pomalo zaboravljenom žanru pisanja (koje je kulturna publika u pravilu voljela više od kritičara), u kojemu se umjetnikova biografija i djelo promatraju kao neodvojiva cjelina. (…) Život Frane Missije, krivudavog i izlomljenog, ali kontinuiranog puta, koji je samo na prvi pogled određen više slučajem nego svjesnim ciljevima, zaista u mnogo čemu objašnjava stilske viraže njegova slikarstva, ali i ustrajnost kojom je mogao raditi u samosvjesnoj i kreativnoj „dvojezičnosti“ apstraktnog i figuralnoga likovnog izričaja. Uspostavljajući vrlo precizne korelacije između pojedinih faza Missijina djela i njegovih životnih putanja, analizirajući poticaje i utjecaje koje je na tom putu apsorbirao, Prančević nam je pružio živo i zaista zanimljivo štivo. Slikarstvo je bilo Missijin život i njegov način postojanja. (…) Sve u svemu, Prančevićeva monografija prvi put pod jednim lukom analizira, interpretira i valorizira opus Frane Missije, dosad tek fragmentarno poznat u hrvatskoj umjetnosti. Izlišno je kod ovako zamašnog projekta i isticati da je knjiga nastala temeljem osobnih, izravnih uvida u cjelinu djela o kojima piše autor; da je pisana prema najboljim standardima znanstvenog diskursa. Osobito je pak važno što je napisana veoma čitkim stilom, pa će zasigurno dati čitalački užitak širokom krugu kulturne javnosti, specijalistima i studentima.“

Iz recenzije dr. sc. Ivane Mance (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb): „Pod naslovom Frano Missia. Lutajući slikar: kronopis jednoga umjetničkog puta autora Dalibora Prančevića krije se žanrovski kompozitno djelo: funkcionirajući kao biografija i monografija slikara Frane Missije u jednome, posrijedi je tekst koji slobodno se služeći i pripovjednim i znanstvenim diskursom, donosi čitak, ali kompetentan prikaz života i djela renomirana umjetnika. Argumenata za takav pristup ne manjka; biografska naracija najstarija je forma povijesno-umjetničkog pisanja, zasnovana na podudarnosti kronotopa životnog i radnog puta, koja od antike do danas predstavlja osnovni oblik spoznaje o svakovrsnim doprinosima pojedinaca. Nadalje, umjetnička djelatnost isprepletena je privatnim životom ipak izravnije i tješnje negoli neke druge ljudske aktivnosti – koliko god se danas u interpretaciji umjetničkih djela nastojali distancirati od prenaglašena biografskog determinizma, intimnost poticaja i emotivnu psihološku komponentu ipak je nemoguće isključiti teži li se njihovu što cjelovitijem razumijevanju. (…) U cjelini, rukopis Lutajući slikar: kronopis jednoga umjetničkog puta Dalibora Prančevića iznimno je uspješan slučaj hibridnog spajanja diskursa – u formi biografske naracije nudi se i dinamična pripovijest o jednom krajnje zanimljivom životu i seriozna monografska studija umjetničkog opusa utemeljena na postojećoj znanstvenoj i stručnoj literaturi, ali prije svega na minulom autorovu radu i prikupljenom znanju. Primjer je to i kultiviranog načina pisanja – istodobno uživljeno i znalački precizno, Prančević pogađa pravu distanciju za sagledavanje jednoga atipičnog života i djela, iz koje se ne gube živopisni detalji, a koja ipak svoj predmet postavlja u širi okvir postojećih saznanja.“

Nives Matijević