Pjesmom čovjek liječi… Makar da ju moraš sto put ponoviti, baš u pjesmi svakoj, i teškoj i lakoj, jedna priča uvijek mora biti. Priču djeca vole, uz nju Boga mole. Dive joj se ljudi pa i starac bolan za pričama žudi. Što je pjesma, što je? Što je priča bez pjesme vodiča? Bila tuča, bila kiša, pjesma srce stiša il' od mučnih snova odvoji, probudi. Pjesme se ni dijete ne boji. A priča, ma kako zastarjela bila, godi duši pa i suze guši. Priča često i u dječjim snima anđeoska ima krila pa ih lako uvis pokreće sve do vrta sreće, smijeha i veselja i do javom ispunjenih želja. Pjesmom čovjek liječi oboljele tugom materinske riječi, a priča je bliža i staru i mladu, jer svi ljudi srce za priče imadu. Priča ima snagu i vjere, i križa! Kad se pjesma smjela, s visa doletjela, s pričom davnom združi, tko to, o moj Bože, može obje da razdruži? Istorodnu pjesmu da sto puta čuješ, u mašti ju opetuješ i sa pričom roda povezuješ. Ponavljaš ju unucima. Kroz nju nove priče a i pjesme snuješ. Iz pjesme i priče hrvatskoga roda sloboda nam i mir duše niče! Malkica Dugeč, 21. 7. 2019.