Sve oko nas

Samo majka zemlju s nebom spojit može

Sve oko nas,

istina je strašna…
Ljudi su ljudima k'o ovcama vuci.
Gube se pomalo

sve životne čari.
samo egzistiraju, jecanja, jauci…

Tamna, gusta noć se

nad život nadvila…
Beznađe je ponor i bezdan bez kraja…

Sve više je majki, u rubini crnoj,
sa očima suznim, krunicom u ruci.
Zazivaju nebo svijet je poludio…
Napali ih novi suvremeni vuci…

…a sijede im kose crni plašt pokriva.

Naramaka prepunih,

bijelih ruža nose…
Bar svjetlosti mrvu u tmini si traže.
Jer njihove oči,sjaj pomalo gube.
Negdje ih odnose te nebeske straže…

…samo majka zemlju s nebom spojit' može…

I kada ti dan na noć počne sličit'. 
Sve je manje sunca kreču strašne bure,
a friži se skupile ispod crnog flora,
dok životni otkucaji neupitno cure …

…potrebu osjetiš da već jednom svane…

Tek  mrvu ti sreće, iz očaja, vrati.
Zazivat ćeš Boga, skrušeno se molit'…
Al' utjehu samo majka može dati

I nitko, k'o Ona, ne može te volit'

Jer samo je, Majka, jedna i jedina!!

Vladimir Živaljić, Vukovar