Malkica Dugeč – Dok koračam ovom zemljom

Ostala je svoja i nastavila sanjati slobodu i voljenu hrvatsku domovinu

Bivša jugokomunistička vremena mnoge su naše rasijala diljem kugle zemaljske. Bilo je tako i s Malkicom Dugeč. Ali ona se nije izgubila u tom bijelom svijetu. Dapače! Ostala je svoja i nastavila sanjati slobodu i voljenu hrvatsku domovinu.

Postavivši se tako prema svijetu oko sebe lako je razumljivo zbog čega je ispjevala baš ovakvu zbirku pjesama (Malkica Dugeč, Slobodna misao, Tkanica, Zagreb, 2019.). Ona ne može bez svoje nutrine, bez razmišljanja o svojim iseljeničkim danima, bez Vukovara, bez prijatelja… inače bi se osjećala izdajicom. Idemo to malo pobliže razmotriti.

Grob mu osamljen. U tuđini./ Tu već mnoga ljeta počiva./ A ja ga vidim živa./ Kako i smrt nadjača./ U tuđini./ I smjelo korača/ Prema voljenoj Domovini. (Ljubav emigranta) U ovu pjesmu Malkica Dugeč kao da je uokvirila svu svoju misao, svu svoju čežnju prema voljenom kraju. I mrtav tamo stremiš. Kako jak izraz i osjećaj! Uz ovu pjesmu mogli bismo staviti i onu Naviru uspomene. Božić je, a ti umjesto da si u svome zavičaju držiš tek čestitku u ruci. Naravno da te preplavljuju uspomene. Ta ljudi smo.

Vukovar, ako dišemo hrvatski, zacijelo ne možemo zaboraviti. Naša pjesnikinja vraća mu se u više pjesama neprestano otkrivajući duboku ljubav prema njemu i njegovim ranama. Ali ne očajava, prkosna je i voli život. Usred Vukovara,/ Gdje su granate/ Smrt sijale,/ Bijeli jorgovan cvate. (Usred Vukovara) Ostat će taj grad i njegov vodotoranj nauzgor budemo li disali s njim, voljeli ga i cijenili. Zahvalim prijatelju na daru:/ Knjizi već pročitanoj./ I snova ju pozorno čitam,/ Jer riječ je – o Vukovaru! (Opetovano čitanje).

Ne smijemo ispustiti iz vida još jedan motiv koji je snažno obilježio pjesništvo u ovoj zbirci. To je prijateljstvo. Posvećen mu je čitav ciklus. Snagom svoje dubine odnosimo se prema drugome, ali i prema svijetu oko sebe. Vežu nas niti toga prijateljstva koje su snažnije od svega drugoga. Ali ne ide uvijek tako bajkovito. Brunu Bušića, hrvatskog domoljuba kako pjesnikinja naglašava, ubili su jugokomunisti u Parizu. Ne smije ga se zaboraviti, ne samo zbog prijateljstva. On je sanjao slobodnu Hrvatsku i budio u svima nama tu čežnju.

Sve ovo, i još mnogo toga drugoga, Malkica je Dugeč pred nas podastrla u 12 ciklusa. Korača smjerno ovom zemljom i na svjetlo dana iznosi bisere. Većinom u stihovima, a u posljednja tri ciklusa na prozni način. Pritom svakome daje naslov istovjetan naslovu prve pjesme u njemu. Tako je posljednji Zaboravljena pisma. Nije tu riječ o pukom snatrenju, već o tomu da svaki dan budemo ljudi i ne zaboravljamo svoju prošlost.

Vrijedi ovu zbirku pjesama uzeti u ruke i čitati. Ne će nas prevariti i odvesti na krive staze. Ona nas želi oplemeniti i učiniti boljim ljudima. Što hoćemo više, osobito kada je to sve izrečeno na zreo književni način.

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 16. listopada 2019., https://www.miljenko.info/index.php/knjigozori/prikazi-knjizevnost/2288-dok-koracam-ovom-zemljom