Hrvatski Fokus
Kolumne

Pjesme koje smo trebali čuti, a nismo

Nikad nije bilo rasista i robovlasnika više nego je robova i potlačenih

 
 
Netko je suodgovoran što je buduće (akademske) građane pripremao i omogućio im akademsko ili neko više zvanje ili status i to u državi (ili izvan nje) koja makar ima granice, grb i zastavu, a netko je bježao upravo tamo otkud je, više-manje, prije (nekoliko stoljeća) i došao! Paradoks: da nisu bježali, imali bi bolji status i standard nego Srbi u samoj užoj Srbiji. Zamislimo samo da granice ne postoje – mislite li da bi bilo „granica“ Kinezima, Arapima, pa i crncima? Naravno, nikad nisam imao ništa protiv njih, ali to (u duhu brojnosti i budućnosti) ne znači ujedno i obrnuto. Nadalje, bolje je ne dirati (mentalnu) partizanštinu jer kad se otvori parapet, treba paziti da upravo otud ne iskoči!
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/10/hunting_an_escaped_slave_with__hi.jpg
Zamislite da ste pripadnici neke znatno naprednije civilizacije od ove uljudbe na Zemlji (ovdje samo napomenimo da već sada Japan živi u budućnosti svijeta). Kada bi došli na Zemlju i željeli ju osvojiti i porobiti (posebno ovo drugo), što biste učinili? Hmmm, Kineza ima najviše. 'Ajde da njih dobro opremimo i naoružamo, pa neka nam osvoje cijeli svijet. Nije li to utkano i u „načela“ osvajanja (Svetog) Rimskog Carstva kada su porobljeni narodi bili zapravo – vojska za nova osvajanja. Onda bi nagradili „rimske građane“ (npr. veterane) prozirnom dosjelošću – na uštrb starosjeditelja.
 
Što je to bilo ispravno u politici Slobodana Miloševića? Možda izbor životne družice (supruge) koja ga je savjetovala? Jer kad je nešto ispravnije od nečega, trebala bi postojati barem trunka ispravnosti i u nečemu od čega je pak to nešto drugo ispravnije. Upravo zbog niveliranja dviju strana, egalitarizacije statistika i uopćenog izjednačavanja ovaj svijet ne valja, u kojem ljudi itekako nisu ni stvoreni jednaki, a niti će jednaki nestati s lica zemlje. Nikad nije bilo rasista i robovlasnika više nego je robova i potlačenih. Tko to smatra da je bilo više onih koji drže bič od onih koji, stvarno ili simbolično, imaju krvava leđa? To je tako u svim razdobljima, pa i ove multiuljudbe, i tako će biti dok ljudi ne potraže pravdu na ulicama, a ne za pravnom i sudačkom ili možda katedrom „državnog odvjetništva“! Također: dok netko nekome bude plaćao (novcem), bit će i onih koji to ne će biti u stanju, pa čak i u najvećoj i krajnjoj mjeri.
 
Hmmm. Amerika. Svojevremeno sam razmišljao u duhu „brojeva“ jedne stare (gotovo srednjoškolske) statistike. Tada je New York imao 12 milijuna stanovnika, a od toga 50.000 policajaca. Kada bi npr. 1 ili 2 milijuna stanovnika izišlo na ulice, zar bi policajci mogli održati „red“? I koje to sustave i uređenost država čuva vojska i policija? Demokratske? „U ime naroda“ može zvučati kao i prošli ispušteni vjetar iz mjesta otkud ga svi ispuštaju, bez obzira na prigušenost ili zvonku čujnost, baš kao i „za narod“.
 
Onome tko razmišlja o robovlasništvu kao u svakom slučaju i pogledu pogubnoj i stvarnoj ogavnosti ljudske povijesti, trebala bi pasti na pamet cijela ljudska povijest i njezini korijeni. Krajem III. razreda srednje škole išli smo 1987. godine na maturalnu ekskurziju, pa smo se vraćali iz Grčke preko Makedonije i Crne Gore. U mjestu Rožaje u Crnoj Gori gledali su nas (prema autobusu) razrogačenih očiju kao da nikad nisu vidjeli autobus. Kasnije smo u Dubrovniku, u novinama pročitali da je upravo u Rožajama tijekom svadbe jedan čovjek došao na konju i – ukrao mladu! Treba imati na umu da svijet današnjice ima oko 7 milijardi stanovnika, a po nekim procjenama od početka svijeta bilo je 80 milijardi ljudi. Dosta puta sam promislio što li se tek događalo u prapovijesti kad nije bilo „anglo-saksonskog“ i „rimskog“ prava (koje je učinilo &scaro n;tete više nego oba svjetska rata). To je bio pravi seksualni Eldorado po zakonu jačega: onaj tko je jači, više će i penetrirati. Uostalom, to je vidljivo diljem životinjskog svijeta. Da, sigurno je bilo i (pra)povijesno „jakih“ biseksualaca, homoseksualaca i dr., a oni su se zasigurno pobrinuli za „prava“ drugih i tko zna koliko je samo čmarova fasovalo od predatorske požude. (Sad sam se sjetio filma “Pulp Fiction“ /„Pakleni šund“/ i sporedne uloge čovjeka koji se naslađuje, a u licu dosta sliči na Miljenka Jergovića u mlađim danima.) Moguće da je došlo do (pra)povijesne „slučajne“ zamjene buža kao neke gotovo „dnevno-političke“ potrebe, ali zasigurno znam da bi neki alanfordovski inspektor Brook savjetovao da djeca u školi do barem V. ili VI. razreda uče da su ih donijele rode. Zamislite prapovijesni svijet penetriranja do mile volje (jer treba samo osigurati hranu)? Prekrasno, zar ne? Ipak, nije bilo baš tako. Da, incestnog prapočetka i daljnjeg tijeka ljudske povijesti trebalo bi se sjetiti u bilo kakvoj raspravi o robovlasništvu, podložništvu, nepravdama i fašizmu odnosno nacizmu über alles. Ljudi (pisci, zapisničari „povijesti“ ili tijeka misli) jednostavno izdvoje i iskidaju određeni povijesni dio i onda od njega stvore (ili nastoje stvoriti) pravi mali svemir navodne konačne istine. Dosta je na svijetu (bilo, jest i bit će) pjesama koje smo trebali čuti, a nismo.
  
P. S. „U tom odurnom trgovanju [crnačkim robljem] napose se je isticao Rhode Island koji je u samoj godini 1770. opremio za tu svrhu ništa manje od 150 brodova. […] Trgovinu crnačkim robljem prva je dokinula Kraljevina Danska i to god. 1802. […] Pravi smrtni udarac trgovanju crnačkim robljem bio je zadan god. 1841. kad su sklopile pravi međunarodni ugovor Austrija, Engleska, Francuska, Pruska i Rusija, u kojem se je to trgovanje proglasilo jednakim zločinom kao što je gusarenje. […] God. 1710. od 300 ukrcanih Nijemaca poginulo ih je na putovanju, što je trajalo šest mjeseci, točno pedeset. Iz samih brodova koji su otplovili iz Rotterdama između 1750. i 1755. bilo je spušteno u more ništa manje od 2000 mrtvaca! […] Tko se tada domislio da u toj neprilici započne s drugom velikom emigracijom: emigracijom Indijaca? […] u istoj godini 1834., kad su u engleskim kolonijama popucali okovi robovima crncima, iskrcalo se na otoku Mauricijusu prvih 40 radnika ili 'cooliesa' iz Britanske Indije. Tu je dakle, na tom otoku, nastao čedni zametak obilne struje pokornih i jeftinih radnika, štono se je razlila po britanskim i francuskim kolonijalnim posjedima. Već ih je god. 1895. bilo na otoku Mauricijusu oko 150.000, na Trinidadu 55.000, na Jamajci 13.000, a 70.000 u francuskim kolonijama. […] Znade se točno da su portugalske oblasti, osobito poslije 1880., vršile nekakav nadzor u tom smislu da se ovoj trgovini žutim robljem dade barem prividnost slobodnoga iseljavanja. […] God. 1873. trgovina žutom 'pasminom' je prestala.“ (Bare Poparić, Trgovanje crnačkim i žutim robljem u novom vieku, Matica hrvatska, Zagreb, 1944., str. 20., 22., 25., 95., 129.-130., 134., 144.).
 

Đivo Bašić

Povezane objave

Ortak Pavla Vujnovca bio je prvi vlasnik PPD d.o.o. Hrvatska – Balász Gergely Bisztray

hrvatski-fokus

Plenkovićev režim zavjeta i laži kriminalno upravlja Hrvatskom

hrvatski-fokus

Treba se držati iznad bosanskohercegovačkog mulja

hrvatski-fokus

Konavle puno miline

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više