Bez žrtava nema uspjeha

Kažu Karolini: "Zašto Vi? Nema šanse!" A ja kažem: ima šanse!

Osvrt na reakcije na tekst "2019. – Izbori za Poglavara Hrvatske Države"

Reakcije na gornji tekst objavljen u Hrvatskom Fokusu i portalu amac.hrvati-amac.com bile su pomalo nečekivane, slijedi osvrt na neke od njih. O samo-kandidaturi nitko nije bolje i jasnije izrekao od Karoline same – samog sebe predložiti i/ili kandidirati za predsjednika države nije kvalifikacijski, nego diskvalifikacijski čin. Dakle, o samo-kandidaturi nitko nije niti razmišljao, pa je svaka kritika na tu ‘pogrješku’ bespredmetna!

Pristati biti Predsjednički kandidat za moralnu i častnu osobu je žrtva, a ne težnja za osobnom promocijom! Ta se žrtva može usporediti s onom naših dragovoljaca, koji su bili spremni ustati, a mnogi bili „s tri metka na prvoj crti obrane“! To je zov Domovine, a ne “beauty contest“. Dakle, oni koji vjeruju da bi Karolina Vidović Krišto bila odlična Predsjednica, neusporedivo bolja od svih današnjih kandidata, kao i svih prošlih od 2000-te do danas, morali su to iskazati (“dok nije prekasno!“), a ne čekati 'da se ona samo-kandidira'! Onima kojima je “danas prekasno“, što su učinili jučer? Što će učiniti sutra, da preko sutra ne bude “prekasno“? Što će učiniti u slijedećih 5 godina da opet “ne bude prekasno“? Kažu: “Nema šanse!“, “Zašto Vi“?! Kako karakteristično za male hrvateke! “Učini ništa, jer ne ćeš uspjeti!“! Self-fulfilling prophecy (Samoispunjujuće proročanstvo). Kakva zabluda!

Zamislite sve  one hrvatske športske junake od Šurbeka, Parlova, Ivaniševića, Dražena, pa da ne zaboravimo Peršku, Monsidera i Hitreca…, kakve su oni nepremostive planine svladavali cijeli život! Zamislite malog Šurbeka, za kojeg 'stručnjak' reče: “od ovog ne bu nikad niš“, a on samo koju godinu poslije postaje Europski Prvak (jedini Hrvat u 60 godina Europskih Prvenstava!). Pa onda, nakon težke ozljede 1969.: “ne bu on dugo“, a on učini nemoguće, svladava 'Kinezki zid', postoje legenda svjetskog stolnog tenisa i igra na (prvoj za Hrvatsku) Olimpijadi u Barceloni 1992. u svojoj 46-oj godini! .

Zamislite put 'malog pastira Modrića', od malih klubova 'u koje su ga stručnjaci poslali kaliti se' do najbojeg nogometaša i finalista Svjetskog Prvenstva! Nikako ne smijemo zaboraviti put obitelji Kostelić, otca (i supruge!) 'rukometaša' i njihove djece Ivice i Janice od 'klisura, šatora i konzervi' do Olimpijskih zlata. Pa Draženov put od Šibenke, preko Cibone i Real Madrida do prvog (i najboljeg) Europljanina u zemlji košarke da bi igrao s Drexlerom i nadigravao se s Jordanom i ostalim NBA velemajstorima kakve svijet nije vidio. Da su Dalić, Modrić i ostali junaci mislili 'mi jadni mali, ne bumo daleko', nikada ne bi igrali finale Svjetskog Nogometnog Prvenstva, nego bi bili zadnji u grupi i ispali! Sve junaci iz naroda, s narodom za narod, koji pred nikim i nikada nisu ustuknuli!  Iza njih nije bio ni Bruxelles ni London ni Moskva, pa naravno ni partija, nego narod, Hrvatski Narod. Geni kameni!

Kažu Karolini: “Zašto Vi“?! “Nema šanse!“Dakle, oni od kojih se očekuje da ne samo “podrže“, nego i nešto učine, preuzmu jedan mali (sičušni) dio velikog pothvata, savjetuju 'razoružanje teritorijalne obrane'. Tipično je i razglabanje o ‘Taktičko-strateškim’ razlozima i ciljevima, malo začinjeno 'znanošću'! Pa koliko bi ta 'strategija' imala stranica, tko bi je napisao, u kojem jeziku, a tko provodio!? 

Strategija je pojam iz Matematičke Teorije Igara, a IGRE, bilo koje klase, su precizno i jednoznačno definirane, što društvena stvarnost nije! Što reći o 'nikakvim šansama' i 'već odabranim stranama', osim da su ‘ankete' predviđale 97 % pobjedu Hillary Clinton do same izborne noći, te da 'izbori nisu niti bili potrebni', a protu-oligarhijski, narodni, kandidat Donald Trump odnio landslide pobijedu, pa šokirao Main stream fake news!  Njegov povijestni govor u UN još odjekuje – Globalizacije nema budućnosti, Nacionalna država, koja se prvo brine za svoje državljane, budućnost je svijeta (a ne neka 'Svjeska vlada'!). Umjesto da se hrvatski junaci organiziraju i pridruže narodnoj kandidatkinji, oni 'analiziraju' i dokazuju ‘da je sada prekasno', 'da nema nikakve šanse', 'da su strane već odabrane'. Zar zbilja?!

Završio bih s istinitom anegdotom. Kada je početkom 90-ih kolona tenkova JNA krenula iz Beograda prema Zagrebu, kaže Guverner Minnesote Rudy Perpich, tada kandidat za Ministra Vanjskih Poslova RH: “… tenkovi, avioni, … sve  će biti gotovo za par tjedana…“! A onaj dragovoljac ‘s tri metka’ iz prethodnog teksta odgovori: “… u pravu ste, ali NE OVDJE“! Komentari na tekst „2019. – Izbori za Poglavara Hrvatske Države“ sadrže iste ‘argumente' zbog kojih, izrečenim u privatnim razgovorima, je tekst i napisan! O tomu 'kako bi se ipak moglo' biti će možda riječi drugom prilikom!

Tomislav Nürnberger