Ćirilice zamka

      U hrvatskom Vukovaru 18. 10. 2019.

        Pred očima svijeta i pred kamerama došao je tiho da potajno

        sudi pobjedniku mira. Nitko ga ne smeta. Primiče se stolu gdje

        se govor čuje. Vukovar se o svom pravu očituje.

        A kada se nepozvani primakao stolu, pružio je ruku prvome na pomolu.

        Pružio je ruku da pomisle ljudi, kako on, da to mnogi vide,

        sa smiješkom, polako – da se zlobnog čina zlobnici ne stide. 

        Pružio je ruku da pomisle ljudi, da on prijateljstvo i Hrvatu nudi.

        U toj ruci bjehu:  ne dukati  i ne smeće, već zlobnika otrov-što ni Bog

        mu dragi oprostiti ne će. Pružena mu ruka, zlom osramoćena, ostade

        u zraku. Da na svjetlu mijena i u mrklom mraku zapamćena bude.

        Ona nije vrijedna da se štuje. Jer,  ni otrov iz nje na pravednog nikad ne

        djeluje.

        Ćirilice zamka-zakon smrti hrvatskome rodu, brzinom je vjetra našla se

        na podu! Kad ga jednom ruka od krvnika rani, Hrvat uvijek od zla

        spremno se obrani. A Bog dragi i pravo mu daje da ustraje.

        Pružio je ruku, podli naum krijuć',premda život uči da tko drugom

        nauditi hoće, kada-tada mrijet će od vlastite zloće.

        Još su svježe rane Vukovara-grada od Hrvata. Još se dobro pamte

        zime i proljeća Domovinskog rata. I zapeku često Vodotornja rane.

        A Vukovar grad slobodan je sad. I vjeruje u sretnije dane.Više neg'ikad.

        Ako zlobnik opet svog se mača lati, gorko će se kajat', jer Vukovar

        opet branit će Hrvati. Nikog se ne boje!  Brane samo svoje!

Malkica Dugeč, Stuttgart, listopad, 2019. (ova pjesma u prozi posvećena je gosp. Ivanu Penavi, gradonačelniku grada heroja – Vukovara. Hvala mu na hrabrosti i dosljednosti u obrani istine!)