Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Kako je posrbljen hrvatski Bač!

Preprek nije "poduprlo" Hrvatsko nacionalno vijeće

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom članaka u „Hrvatskoj riječi“ br. 862 od 25. listopada 2019. godine.
Slikovni rezultat za bač - katolici
„Hrvatska riječ“ br. 862 od 25. listopada 2019. godine povodom proslave dana rođenja bana Jelačića u Petrovaradinu donosi članak pod nazivom „Poruke zajedništva i ohrabrenja“. Poruka zajedništva je nejasna ali izrazito politički naglašena, jer skoro polovicu dvosatnog programa HKPD „Jelačić“ iz Petrovaradina zauzeli su govori dužnosnika, od Selakovića do Čovića, tako da je voditeljica programa na kraju ukorila goste iz Požege da su odužili sa svojom svirkom! Gdje se umješa politika, tu umire kultura! A nama srijemskim Hrvatima sve to miriše da će se i sjedište DSHV-a, uskoro preseliti u onu ulicu u Subotici gdje je vojska, policija i zatvor. Zato za nas to nije nikakvo ohrabrenje, a ako treba da jeste, onda je zakasnilo trideset godina!
 
I sve je tako jer u svemu ima prste čudo od „bunjevačkog Hrvata“ g. Tomislav, ekspert za kulturu, ekspert za politiku i ekspert za sve. U posljednje vrijeme malo se pogubio, ali najbolje po nas bi bilo da se sasvim izgubi. On je, kako se sam hvali, pozvao Čovića, prvo u Donji Tavankut, pa onda i u Petrovaradin, ali kako su došli i ostali, je mala tajna majstora zakulisnih zakuhavanja, puhanja u hladno i podgrijavanja vrućeg, pri čemu je g. Tomislav najpodobniji i za to. Za ovaj broj „Hrvatske riječi“ povodom ovog slučaja on čak izjavljuje:
Hrvati u Srbiji (ovaj sklop riječi g. Tomislav uporablja samo u izuzetno iznimnim prilikama!) i BiH imaju puno toga zajedničkoga – žive izvan matične države, obje zajednice su autohtone na svom području (u Srbiji jedimo u Srijemu, prim. a.), a imaju istu prapostojbinu (Rusiju, Iran, Krapinu?!). Ovo „priopćenje“ je, posebice za srijemske Hrvate, potpuno zbunjujuće i ne znamo u koju vrstu penetracije treba da spada ali tko imalo bolje poznaje povjest Hrvata ne zna o čenu se radi. Ili je u pitanju najnovija varijanta povijesti vojvođanskih Bunjevaca, koje treba još negdje penetrirati?
 
A ako ostavimo zbunjevačku politiku onda je grafičko rješenje koje simbolizira dan rođenja bana Jelačića (tipujemo da ga je dizajnirao Darko Vuković, jer Hrvati u Srbiji nemju drugog dizajnera), u najmanju ruku čudno: ogromno banovo desno uho je zakačeno za slovo „B“, desno banovo oko i brkovi za slovo „A“, a lijevo banovo oko za slovo „N“. Ideja da se velikim slovima napiše „BAN“ preko banovog lica je od njega napravila karikaturu zrikavog četnika, što bi se kod zlonamjernih moglo protumačiti kao ismijavanje banovog lika (i djela), da ne ulazimo u genijalnost estetskog i grafičkog izražaja. No, u zahvalnost svemu tome upravo ovaj broj „Hrvatske riječi“ donosi intervju sa ovim jedinim, nezamjenjivim i najgenijalnijim hrvatskim dizajnerom u Srbiji. A u pitanju je samo bliskost (da ne upotrebimo ružniji oblik izraza za penetraciju) s bunjevačkohrvatskim rukovodstvom u Subotici (čitaj g. Tomislavom), uz čega idu i visoki honorari.
 
 
 
I sve tako izgleda i u ovom broju „Hrvatske riječi“ kao i u svakom drugom, no, da mi ne zamjerite da sve gledam crno, ovaj put u sasvim afirmativnom i pozitivnom smislu izdvajam članak Marka Tucakova „Dekorativna multikulturalnost, opet“. Ali, opet da sve ne bude idealno, Marko više nego skromno piše o kulturnoj manifestaciji Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada „Preprekova jesen 2019.“, što se uklapa u koncepciju „Hvatske riječi“ pa mu se ni u tom smislu ne može zamjeriti (u Upravnom je odboru ovog časopisa, pa ne smije više o „Prepreku“), ali je napisao da je manifestacju, pored potpore Grada Novog Sada i Kulturnog centra Novog Sada, „poduprlo“ i Hrvatsko nacionalno vijeće, što nije istina! „Preprekovci“ su u flajeru programa jednostavno dodali HNV, da bi smanjili bruku sramnog odnosa ovdašnjih hrvatskih krovnih institucija prema ovoj hrvatskoj kulturnoj udruzi. Tradicionalnu kulturnu manifestaciju novosadskih Hrvata „Preprekova jesen“ materijalno je ove godine pomogao jedino Grad Novi Sad, a domaćin je bio Kulturni centar Novog Sada. I nitko više!
 
Ali Marko u članku „Dekorativna multikulturaknost, opet“ piše o onom što nikada nisu i nikada ne će napisati plaćeni djelatnici Zavoda za kultutu vojvođanskih Hrvata na čelu s g. Tomislavom, posebice ne predstavnici „jedine relevantne hrvatske političke stranke“, DSHV, na čelu sa svojim predsjednikom g. Tomislavom, koji je i zastupnik Hrvata u Skupštini Republike Srbije, a o plaćenim djelatnicima i dopisnicima „Hrvatske riječi“ da ne govorim!!! Naime, Marko kaže da se o području starog Bača i okolice, bogatog građevinama koje potječu od XII. stoljeća i u koje (područje) su se slijevali mnogi narodi od neolita do danas, ne govori o multikulturalnosti na adekvatan način i multikulturalnost je samo, kako kaže „opet samo dekorativna“.
Primjerice,piše Marko, u nedavno obnovljenom Franjevačkom samostanu u Baču, čiji hodnici, klauzura, zidovi, niše, kao i susjedna crkva Uznesenja Marijina, vrve dokazima da je cijeli kompleks identitetski marker postojanja i vjere Hrvata na lijevoj obali Dunava u Bačkoj, barem u posljednjih 330 godina…, svi natpisi na muzejskim predmetima, u vodičima i informativnim pločama su samo na srpskom i engleskom jeziku!
 
Marko navodi i sakralnu postavku stručnih autora iz Ministarstva kulture Republike Hrvatske Ranka Saračevića Würth-a i Lukrecije Pavičić Domijan, gdje nazivlje za liturgijski tekstil, predmete i posuđe jednostavno nemaju inačice na srpskom jeziku, a riječ „Hrvat“ i izvednice iz nje niti jednom nisu spomenute! Samo u tiskanom vodiču je prisutan subetnonim „Šokac“, da bi se sakrio pravi identitet hrvatskog naroda (ja sam u otvorenim pismima govorio da je „Šokac“ u Vojvodini pežorativni naziv većinskog stanovništva za „labavog“ Hrvata, postoji uzrečica: „Od volje ti, kao Šokcu post!“)! Marko jasno, glasno i stručno navodi primjer Bača kako se namjerno i perfidno krije sve što je hrvatsko, a to se događa na svim prostorima sa srpskom vlašću. U Vojvodini u kooperaciji sa svim sortama Bunjevaca. A kada bi se naši čelnici (g. Tomislav i njegovi poltroni) umjesto toga tko su i odakle su Bunjevci, samo deseti dio bavili onim što ovdje navodi Marko Tucakov, a u vezi Srijema, vidjeli bismo kako je sve što je hrvatsko u Srijemu sistematski devastirano i većinom neć i nestalo!
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Povezane objave

Osnažiti položaj Hrvata izvan Hrvatske

HF

Hrvati u inozemstvu i potpore

HF

Libreto za duhovnu operu Armagedon

HF

John I. Pintar – Amerikanac i Hrvat, koji je ljubio slobodu svakoga čovjeka

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više