On bi svakako mogao biti reinkarnacija nekoga od srpskih vampir
Šiljate i nejednake uši (posve nalik na one kakve imaju šišmiši) postavljene asimetrično u odnosu na okomitu i vodoravnu os lubanje, poluotvorene, vodnjikave oči sa zamućenim pogledom pilje u prazno, izraženi podočnjaci ispod ovlaš podignutih obrva odaju osobu sklonu opijatima, vradžbinama ili crnoj magiji, duboki zalisci sežu visoko, gotovo do sredine glave (s demode frizurom iz 50-ih, tzv. tarzankom), polunabrano čelo s nekoliko duboko urezanih izraženih bora među kojima se posebno ističu one iznad korijena nosa, nepravilno raspoređene crte lica čiji izraz nepogrešivo nagovještava dijabolični karakter vlasnika, poluotvorena usta iz kojih proviruju nepravilni, požutjeli i neodržavani zubi, četvrtasta brada prošarana miteserima s diskretnim naznakama podbratka i mjestimičnim naslagama masnog tkiva, glava nasađena izravno na trup (poput tikve) i neprirodno zakrivljena…
Ne znam kako vama, ali meni to sliči opisu nečastivog – mislim na ovoga s desne fotografije i to čak više nego onaj drugi (lijevi) za kojega bi se doduše moglo reći da je nešto stariji, ružniji i neuredniji, ali zato je barem nasmiješen i djeluje opuštenije. Vrag, đavao, diabolo, sotona, nečastivi, nečista sila ili vampir koji (prema vjerovanjima nekih balkanskih naroda, pa i Srba) mijenja lik i oblik – od ljudskog, preko životinjskog, do groma, vatre, duha ili pak kakve materijalne stvari ili predmeta, oduvijek je plijenio pozornost ljudi. Svi se sjećamo priča iz djetinjstva (pogotovu ovi stariji naraštaji koji nisu odrastali u eri elektronike) i trenutaka kad smo otvorenih ušiju, očiju i ustiju, napeto i sa strjepnjom iščekivali strašno finale grozomornih priča o vješticama, grobovima, vampirima, „bijelom lovcu“ ili „jahaču“, dušama koje se ne mogu smiriti i lunjaju unaokolo plašeći ljude…I sve su te priče u našim glavama i mašti dobivale još strašnije dimenzije i veći značaj. Naročito u slučajevima kad su se u njima pojavljivali „vampiri“ koji su pili ljudsku krv ili (neposlušne) odvodili na onaj svijet. Prvi filmovi o Draculi bili su već od konca pedesetih hit i pred kinima se čekalo u redovima za karte.
Ne vjerujete u nečiste sile? Ja vjerujem, povremeno – naročito kad skoknem do nekog od srpskih portala koji se ponekad bave tim fenomenima. A i kako im ne vjerovati kad oni sami tvrde da među njima i danas itekako ima tih grozomornih bića, biju s njima bitke i usput se hvale svojim primatom na polju „vampirizma“ u odnosu na sve druge europske narode? Potomak prvog srpskog vampira Petra Blagojevića (u sredini); sličnost s Aleksandrom Vulinom očita je (http://www.blic.rs/slobodno-vreme/zanimljivosti/americki-novinar-rumuni-srbima-preoteli-zaradu-na-vampirima/y7j8ztj)
Prema njihovoj predaji, do prije 100-150 godina (o čemu piše i akademik Milorad Ekmečić svojoj u Istoriji Jugoslavije) u nekim krajevima Srbije tijelo mrtvaca ne rijetko su probijali glogovim kolcem, točno na mjestu gdje mu se nalazilo srce – da se ne povampiri. Iz sličnih razloga, na grobove se nosilo (što se tamo radi i danas) sve ono što je pokojnik volio (hrana, piće, cigarete, osobni predmeti koje je posjedovao ili stvari koje je želio za života), a sve stoga da se isti ne bi uslijed neispunjenih želja pojavio noću i odveo onoga tko mu je od rodbine ili obitelji najdraži. Budući da se rijetko komu tek tako išlo na onaj svijet, pokojnicima se nastojalo udovoljiti i taj se dio obveze izvršavao, kakva god oskudica bila. Tako su se živi (da bi ostali živi) odricali mnogo čega u korist mrtvih, što je dobro dolazilo onima koji u te bajke nisu vjerovali, te su noću obilazili groblja (naročito u vrijeme crkvenih blagdana i slava) i punili torbe hranom i pićem.
No, da ne bih duljio, evo što o nekim običajima vezano za srpski „vampirizam“ kažu sami srpski izvori koji su mnogo upućeniji u stvar: „U okolini Leskovca, naročito u selu Stopanja, u kome se vremenom pojavljivalo najviše vampira, veruje se da 'se na svakom groblju mrtvaci ne povampire', kao i da 'subotom vampir ne izlazi iz groba'. Romi u Pomoravlju smatraju da vampira ne treba ubijati kolcem nego da mu treba odseći glavu i baciti u Moravu. U Timočkoj krajini veruju da se najčešće povampire starije osobe, 'jer što je stariji to je grešniji'. Prema pojedinima, povampire se i ljudi koji su jeli mesa od životinje koju je umorio vampir. Seljaci iz Medveđe su 1731. godine pričali o vampiru koji se tu pojavio za života, došavši iz Turske, i da je pričao da je tamo jeo meso dva jagnjeta koje su umorili vampiri, te da će se i sam nakon smrti povampiriti, što se na kraju i dogodilo.
Opet, u okolini Leskovca smatraju da se pravi hrišćanin ne će nikada povampiriti, već da se povampire samo oni hrišćani koji su polno opštili sa pripadnicima druge vere 'pa im se skinulo sveto miro'.
U okolini Niša i Leskovca se smatra da se vampir najpre prikazuje svojim bližnjima, odnosno da dolazi prvo njima. Takođe, u ovim se krajevima smatra da se mrtvac koji će se kasnije povampiriti poznaje dok još mrtav leži na zemlji. On je, kako kažu, 'naduven, strašan i ima poluotvorene oči. Takvog mrtvaca, da se ne bi povampirio, probodu u trbuh velikim jekserom'. Opšte je prihvaćeno verovanje da će se povampiriti mrtvac koga je preskočila mačka.
Zbog toga se u okolini Svrljiga praktikuje da se u onoga koga je mačka preskočila zabode glogov trn u ruku. Postoji verovanje da vampir ne može proći kroz trnje, pa se praktikuju u jugoistočnoj Srbiji razni rituali vezani za ulogu trnja…
Kada u selu Galibabincu vide da se neko 'utenačio', odnosno povampirio vade ga iz rake i probadaju glogovim kolcem.
U Pirkovcu vodu koja je stajala pored mrtvaca proliju u raku, a u Popšici kada spuste mrtvaca u raku prekrste ga crvenim koncem ili crvenom bojom naprave krst na poklopcu. Sve ovo u svrhu da se spreči povampirenje pokojnika.
Inače, u okolini Niša je kult mrtvih veoma razvijen i postupanje prilikom obreda sahranjivanja se razlikuje od mesta do mesta, iako su ona geografski veoma blizu. Ako se, i pored svih obreda i mera da ne dođe do povampirenja, to ipak dogodi, onda se u nekim krajevima smatra da vampira ne može ubiti svako.
U okolini Leskovca se smatra da vampira može ubiti samo vampirović. To je dete koje je žena rodila nakon polnog opštenja sa vampirom. Vampirović 'vidi vampira, može sa njim da razgovara i može da ga ubije'.“
(http://www.pressing-magazine.com/index.php/108-pressing/pressing-br-73/690-vampirologia-serbiana.html)
Mnogi tvrde da je čak i sam izraz „vampir“ u svjetsku lingvističku baštinu stigao upravo iz Srbije.
Prema tim navodima, prvi se put pojam „vampir“ pojavljuje u izvješću austrijskog carskog nadzornika Gradišćanskog okruga Frombalda, koje je objavljeno u bečkom listu Wienerisches Diarium, 21. srpnja 1725. godine (dok neki drugi izvori tvrde kako je to bilo u Berlinskom Vorssicher zeitung br. 98. od 23 kolovoza 1725. godine); tekst: Vampir fon Kisiljevo i odnosi se na srpskog vampira Petra Blagojevića). (https://www.youtube.com/watch?v=YteH8_pOXnk)
Drugi izvori međutim, tvrde kako je isti termin vezan za vampira Pavla Arnauta iz sela Medveđa kod Kruševca. No, kako god bilo, obojica su Srbi, tako da je pitanje primata po ovom pitanju u konačnici, sa stanovišta nas Hrvata, njihova interna stvar.
Bilo kako bilo, na Balkanu je otimačina za primat u vampirizmu.
Kako bi zametnuo tragove, Vulin je druge proglašavao vampirima i prijetio glogovim kolcem (http://www.kurir.rs/vesti/politika/2111397/vulinovi-prete-demokratama-glogovim-kocem-proglasili-ih-vampirima)
Neki su Srbi kivni na Rumunje, jer su im navodno „ukrali slavu“, budući da je (kako tvrde) prvi vampir u Europi bio Srbin Petar Blagojević, a ne njihov Dracula (Vlad Tepeš). Stvar se zahuktala prije 3-4 godine, kad je američki novinar i filmaš David Ono ovu tvrdnju iznio u svome filmu „Vampires are real: David Ono journeys to Serbia to find real story“ (http://www.telegraf.rs/vesti/876594-americki-novinar-prvi-vampir-je-petar-blagojevic-rumuni-srbima-ukrali-slavu-foto-video). Kako će završiti štorija vezano za prvog balkanskog i europskog vampira – i hoće li se oko toga Srbi i Rumunji naganjati kao mi sa Slovencima oko Terana, ili još gore – pokazat će vrijeme.
No, vjerojatno Vas zanima što me je to ponukalo da se u ovom tekstu pozabavim srpskom „vampirologijom“, pa uz sve to još da s temom povežem aktualnog ministra obrane susjedne nam Srbije.
Bit ću iskren. I otkriti ono što smijem.
Pribor za ubijanje vampira koji koriste Srbi (češnjak, kliješta, klinovi, čekić, kubura, Sveto Pismo, sveta voda i pravoslavni krst); pitanje je bi li išta od toga pomoglo u slučaju Aleksandra Vulina
(http://www.aura.ba/misterije-krije-li-mededa-groblje-vampira/)
Ima tomu već nekih 15-16 mjeseci (možda i više), kako sam sasvim slučajno uspostavio kontakt s jednim Šumadincem, novinarom-istraživačem iz Kruševca (Rasinski okrug, Srbija).
Čovjek je, dakle, iz srca Šumadije. Novinarstvom se bavi već dugi niz godina (surađuje s nekim beogradskim tabloidima i regionalnim listovima, piše reportaže za lokalni radio i sl.), obrađuje različite teme, a iz hobija proučava i srpsku „vampirologiju“, budući da su prema mnogim istraživanjima srpski vampiri (kako je već rečeno) ako ne najstariji a onda svakako među najstarijima u Europi, te da je vjerovanje u njih u mnogim krajevima Srbije i danas vrlo razvijeno.
I, zamislite, on mi je u jednom e-mailu nagovijestio kako bi Aleksandar Vulin mogao biti potomak ni manje ni više nego samoga Petra Blagojevića (jednoga od dva srpska vampira – veterana)!
Naravno, bio sam vrlo skeptičan u prvim kontaktima i gotovo sam prekinuo komunikaciju smatrajući kako je riječ o bizarnostima na koje ne treba trošiti vrijeme, međutim, neke tvrdnje koje je iznosio u prepisci toliko su me zaintrigirale da sam se sve češće i sam upuštao u provjeru podataka što ih je dostavljao.
Jedna od destinacija kojom se spomenuti Šumadinac (M.D.) bavi, jeste Gornje Stopanje kod Leskovca (Braničevski okrug), selo u kojemu je prema svim dosadašnjim istraživanjima bilo najviše pojava „vampirizma“. Tamo ljudi i danas tvrde kako ih redovito „uznemiravaju“ vampiri. (http://www.pressonline.rs/info/politika/79963/vampir-u-selu-kod-leskovca.html)
U Žitnom potoku (kod Prokuplja) isto tako imaju velikih problema (kako kažu) s „nečistim silama“ – ili „vampirima“ – jer ne znaju iz kojih razloga se kod njih događaju neobjašnjive stvari (pojavljuje se vatra – sama od sebe, često i na različitim mjestima u kući ili izvan nje, predmeti se pomiču i „lete“ iz neobjašnjivih razloga, zagonetni „mladić“ progoni djevojčicu Anđelu i „ulazi u nju“, pretvara se u više različitih osoba – čak i u njezina oca (!) – ne pomaže „pop“, psihijatar, policija). Jednom riječju, zlo i naopako! (https://www.youtube.com/watch?v=i5zpytkQHyg)
Kisiljevo, Braničevski okrug (istočna Srbija), ipak je jedno od dvije najpoznatije vampirske destinacije, jer tu je stolovao (po svemu sudeći) najstariji srpski vampir Petar Blagojević i s njime i danas stanovnici ovog sela (navodno) imaju problema (https://www.youtube.com/watch?v=HlAlZObZ5uE)
Selo Zarožje u zapadnoj Srbiji ne zaostaje za Kisiljevom, dapače. Gotovo punih 150 godina važilo je za domicilno područje vampira Save Savanovića, kojega se sve donedavna smatralo najstarijim i pretečom svih drugih nacionalnih vampira, zahvaljujući tomu što je bio spominjan u pripovijetci Milovana Glišića („Posle 90 godina“, objavljenoj 1880. godine).
Sve je te destinacije obišao M.D. u posljednjih 20 godina (više puta), pomno istražujući sve što je vezano za srpske vampire i njihove eventualne potomke.
Tako je došao do mnogih podataka, pa čak i fotografija, od kojih neke svjedoče u najmanju ruku o frapantnoj sličnosti između Vulina i predaka vampira Petra Blagojevića koji je umro (ako je uopće umro), daleke 1725.godine.
M.D. je čak u više navrata posjećivao i današnje potomke ovog vampira, uspoređivao raspoložive fotografije i podatke, odlazio na samo mjesto „počivališta“ Petra Blagojevića, proučio sve zapise – domaće i austrijske, obilazio lokalne gatare i slušao njihove priče (za svaki slučaj), prekopavao po ostavštini najpoznatijih srpskih proroka Miloša i Mitra Tarabića itd., itd. Nema što čovjek poduzeo nije.
I upravo kad je došao do nekih konkretnih podataka, sve je palo u vodu! Vulina su kooptirali u Vladu!
Naravno, u takvoj situaciji izaći s podacima o krvnoj vezi između člana Vlade i vampira nije baš mudro niti promišljeno. I čovjek je stvar stavio „na led“ i (za sada) ne objavljuje ono što zna, ali i dalje istražuje. I čeka da ovaj sjaši s vlasti pa da pusti vijest. Držim mu palčeve!
