Što se krije iza provalije

      Postaje li java sanja

        Što se, što se krije iza provalije, u koju pravica zavirila nije?

        Je li cvijeće, iz prošlosti smeće pa od smrada i pas tu nastrada?

        Možda i smijeh tu prijetnjom odzvanja pa se ne zna je l' istina prava

        ili java tu postaje sanja?

        Što se krije iza jame mračne? Jesu l' u njoj ruke ubitačne tu prikrile

        rane još krvave ili u njoj umiru od strave i već mrtvi glasovi svih žrtvi?

        Još svi živi tu doznali nisu da li mrtvi tu baš ljudi svi su il' aveti tu

        caruju samo? A kad možda istinu doznamo, hoćemo li podnijeti svu

        stravu što kroz maglu izlazi na javu,hoćemo li dlanovima samo prekrit

        oči da još sliku strave ne spoznamo ili će nam suze kapat danomice

        i oblijevat i misli, i lice? Hoće li nas istina satrati kad nam iz te provalije

        šapne naša mrtva najmilija mati: "Dijete moje, tu nemoj plakati, već se

        svome skromnom domu vrati. Jednu svijeću za mene zapali i Bogu

        zahvali što je svima oprostio grijehe, pružio nam nadu i utjehe da ne

        mrije tko mu vjeran nije pa će zato živjeti navijeke."

        Tako zbori moja mati  mrtva. A ja znadem i zna svaka žrtva da iz ove

        mračne provalije još istina osvanula nije. Još se jauk i dozivi čuju

        da se živi krivcu ne osvećuju sve dok pravu, Božju riječ ne čuju.

        Još se crna provalija krije mrakom laži i maglom krvavom. I još krvnik

        za dana vidjela ni pred Bogom pokajo se nije.

        Još je teško i krivom i pravom molit Boga nad jamom krvavom.

Malkica Dugeč, 1. 9. 2019.