Hrvatski Fokus
Intervjui

Plutajuća cijena je zaštita opskrbljivača

Tržište je spremno za ugovaranje plutajuće cijene plina

 
 
Protekla plinska godina donijela je niz iznenađenja pa prodavati i kupovati plin dugo nije bilo izazovnije. U PPD-u ističu da je cijena plina za industrijske kupce ipak niža od EU prosjeka. "Za kupca je najvažnije dobro procijeniti što treba. Nije rijetko da niža cijena privuče korisnika a da pri tome ne dobije sve što mu je potrebno pa u konačnici taj proizvod košta više", govori Antonija Glavaš, dipl. oec., glavna osoba zadužena za trgovinu plinom u PPD-u (Prvo plinarsko društvo d.o.o.).
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/11/antonija-glavas-20180306142208558.png
• Nakon dinamične 2018. godine ovu ste godinu u ENNA grupi posvetili konsolidaciji. Što je u tom smislu planirano i ostvareno? 
– Mi smo sustav koji se prilično dinamično razvija i uvijek gledamo i analiziramo mogućnosti potencijalnih projekata iz domene energetike i logistike. Ove godine smo posložili preduvjete za strukturiranje naše logističke divizije koja je platforma za daljnji razvoj u sektoru željezničkog transporta roba, kao i za ostvarivanje daljnjih sinergijskih efekata u području lučkog poslovanja. Povećali smo i svoj udio u Luci Ploče za čije poslovanje vjerujemo da posjeduje značajne potencijale u budućnosti. Istovremeno, kontinuirano radimo na poboljšanju korporativnog upravljanja kako bismo osigurali neophodnu transparentnost i kvalitetnu strukturu za donošenje odluka. 
 
• Možete li reći nekoliko riječi o svom poslovanju s plinom, konkretnije, koliki je vaš tržišni udio u Hrvatskoj? 
– Kao i prijašnjih godina, mi svoj udio na tržištu održavamo konstantnim. Tržište se dijeli na maloprodajno i veleprodajno, mi držimo oko 40% tržišnog udjela. Svakako moram reći kako imamo ugovorene skladišne kapacitete ovdje u Hrvatskoj i u Mađarskoj, gdje također naša tvrtka kćer ima svoj mali tržišni udio. Iznimno dinamična je bila ova godina – neočekivanih cijena koje su i danas na iznenađujuće niskim razinama. Osim cijena plina, aukcije za zakup transportnih kapaciteta imale su zanimljive rasplete koji su rezultirali, naravno, većim troškovima. Dinamično okruženje je naša svakodnevica i trudimo se balansirati i optimirati najbolje što umijemo. Svaka nova situacija za nas predstavlja izazov koji sa svojim stručnim timom ljudi uglavnom uspješno savladamo.     

 

• Možete li pojasniti kakvi su trendovi trenutno na europskom tržištu plina i što se dogodilo ovoga ljeta s cijenama…  
– Prošlogodišnja cijena na europskom tržištu se kretala od 15 do 25 EUR/MW h GCV, a ovisila je o ponudi i potražnji, utiskivanju plina u skladišta i naravno, vremenskim uvjetima. U 2019. smo očekivali razinu cijena kao i u prethodnoj godini. Očekivao se prelazak korištenja elektrana na ugljen na plinske elektrane, a planirana održavanja plinovoda su trebala utjecati na cijene. Ono što se dogodilo je rekordno velik uvoz LNG-a. Osim toga, blaga zima i zapunjenost skladišta utjecale su na pad cijena još u zimskom periodu. Kraj prosinca 2018. je obilježilo 10 milijardi m3 više plina u skladištu u odnosu na isti datum prethodne godine. U travnju ove godine, kada smo svi trebali početi puniti skladišta, njihova zapunjenost je bila četiri puta veća u odnosu na isti period prošle godine. U kolovozu ove godinu cijene su definitivno dosegle najnižu razinu u proteklih deset godina. Naglasak se stavlja na sigurnost opskrbe kroz izgradnju plinske infrastrukture i poticanje izgradnje LNG terminala. 
 
Petrokemija je u pozitivi
 
• Kako posluje Petrokemija, kolika su ulaganja nužna i kakva je budućnost njezinog poslovanja?
– Petrokemija je ostvarila neto dobit u iznosu od 124 mil. kuna za razliku od istog razdoblja prošle godine kada su imali gubitak od 341 milijun kuna. Rezultat je to povećanih prihoda koji su posljedica veće prodaje na domaćem i regionalnom tržištu. No, moramo istaknuti kako cijene gnojiva nisu zabilježile značajnije promjene dok su cijene plina bile rekordno niske na europskom tržištu, što je zasigurno utjecalo i na rezultate same Petrokemije.
 
• Trenutačne hrvatske cijene plina za industriju su iznad prosjeka EU-28. Zašto je to tako? 
– Prema izvještaju Eurostata koji je objavljen u svibnju 2019. za drugo polugodište 2018., cijene plina za naše krajnje kupce iz kategorije industrije niže su u odnosu na prosjek EU-28. Cijena plina za industriju u Hrvatskoj iznosila je 28,3 EUR/MW h što je za cca 9,5% manje u odnosu na prosjek cijena plina EU-28 koji iznosi 31,3 EUR/MW h. Cijene plina na našem tržištu približne su cijenama plina u Mađarskoj i Rumunjskoj te su niže od cijena plina zemalja u okruženju npr. Austrije i Slovenije. Bitno je napomenuti da u ovim cijenama nije iskazan porez na dodanu vrijednost koji utječe na konačnu cijenu koju plaća krajnji kupac. 
 
• Koji sve faktori se odražavaju na cijenu koju nudite kupcima, te što bi im eventualno savjetovali kod kupovine plina? 
– Cijena plina se sastoji od cijene robe, cijene zakupa transportnih kapaciteta domaćeg i inozemnih, skladišta, troška financiranja. Uz to, ako je cijena fiksna, tada postoji trošak držanja cijene, trošak fiksiranja cijene i na kraju marže trgovca. Svi ovi elementi su sastavni dio cijene proizvoda koji pojednostavljeno zovemo cijena plina. Svaki korisnik treba drugačiju vrstu proizvoda. Netko koristi plin 365 dana u godini, uvijek istu količinu i takav proizvod u pravilu ima najniže troškove i najpovoljniji je. Drugi dio korisnika koristi plin ovisno o temperaturi ili o vrsti posla kojom se bavi, znači periodički. Za svaku vrstu proizvoda se radi kalkulacija ovisno o tome što kupcu treba. Mogla bih satima pričati o formiranju cijene za krajnjeg kupca, no najkraće rečeno, cijena plina ovisi o vrsti proizvoda koji korisnik treba, trenutku kada isti ugovora te cijeni plina (robe) na tržištu u danom trenutku. Za kupca je uvijek najvažnije dobro procijeniti što treba. Nije rijetko da niža cijena privuče korisnika, a da pri tome ne dobije sve što mu je potrebno pa u konačnici taj proizvod košta više. 
 
• Rekli ste nedavno da je tržište spremno za dugoročnije ugovore uz plutajuću cijenu. Što ste pritom mislili? 
– Kod nas je navika ugovaranja u najvećem dijelu vezana uz godišnje rezervacije kapaciteta posebno kod opskrbljivača. Krajnji kupci često nemaju takve ugovore sa svojim opskrbljivačem, a znamo da su cijene izuzetno volatilne. S obzirom na volatilnost cijene, često se opskrbljivači ne mogu „braniti“ od konkurencije, a kada se jednom „zaključa“, cijena je takva do isteka ugovora ili perioda za koje je kupac „zaključao“ cijenu. Svakom opskrbljivaču je najvažnije imati osigurane količine bez obzira što se događa na tržištu, a sigurnost se može garantirati dugoročnijim ugovorom. S druge strane, takozvana plutajuća cijena je zaštita opskrbljivača da za kupce koji se ne „zaključaju“ u trenutku kada on „zaključava“ cijenu, ostaju otvoreni i ravnopravni s konkurencijom koja dolazi naknadno i nudi možda povoljnije tržišne uvjete. I u susjednim zemljama se potpisuju dugoročni ugovori, na dvije ili tri godine. 
 
• Još je dosta nedorečenosti vezano za financijske obaveze u smislu energetske učinkovitosti. Kako gledate na te okolnosti? 
– Rješenja za 2019. godinu se još uvijek čekaju od nadležnog ministarstva i jasno je da se i tamo bore sa nedostatkom kapaciteta kako bi popratili nove procese definirane zakonom. Na žalost, glede energetske učinkovitosti odabran je vjerojatno jedan od najkompleksnijih modela, a istovremeno javna i državna tijela nemaju izgrađenu infrastrukturu neophodnu za provedbu takvog rješenja. Mi aktivno pratimo ukupnu regulativu u sektoru i istina je kako je puno toga oko teme energetske učinkovitosti nedorečeno. Primjerice, od činjenice kako su opskrbljivači obveznici, a velika većina njih je regulirana – postavlja se pitanje novog troška koji nije dio odobrenih tarifa, do načina praćenja i verifikacije ušteda. Generalno možemo zaključiti da se u ovoj temi suočavamo sa zabrinjavajućim nedostatkom razumijevanja i znanja, kako na razini zakonodavca, tako i na razini obveznika. Ipak, kontinuirano sudjelujemo u predlaganjima mjera i rješenja koja bi mogla pomoći u ovoj situaciji, te se trudimo biti konstruktivan partner. Generalno govoreći, svi moramo shvatiti i prihvatiti činjenicu kako je energetska učinkovitost novi trošak na energiju i da će u budućnosti sigurno utjecati i na cijenu isporučene energije krajnjem potrošaču. Međutim, takva je situacija i u drugim članicama EU, a RH uvijek pomalo kaska za razvijenijim tržištima drugih zemalja članica.  
 
Treba mijenjati Pravilnik i uspostaviti tržište energetskih usluga
 
• Imate li sugestije vezano za mjere energetske učinkovitosti koje bi trebale biti priznate kao uštede?
Kada, primjerice, govorimo o nejasnoćama i nedorečenostima, opskrbljivači energijom (koji su obveznici prema zakonu) u obvezu ulaze postepeno, prema sljedećim kategorijama: onim opskrbljivačima koji su zajedno sa svojim povezanim društvima u 2017. godini isporučili više od 300 GWh energije, prve obveze se izdaju za 2019.g. U obvezu 2020. godine će ući opskrbljivači koji su sa svojim povezanim društvima, u 2018. isporučili više od 100 GWh energije, a godinu nakon (2021.) u obvezu ulaze oni opskrbljivači koji će u 2019.g. isporučiti više od 50 GWh energije. Iz toga se nameće pitanje neravnopravnog položaja onih koji ranije ulaze u obvezu u odnosu na druge koji ulaze kasnije, zatim treba uzeti u obzir da je većina opskrbljivača i u obvezi javne usluge, a HERA nema rješenje kako će se tretirati taj, realno, novi trošak za potrebe ispunjavanja obveza po Zakonu o energetskoj učinkovitosti. Obveze energetskih ušteda se ostvaruju realizacijom mjera koje su propisane Pravilnikom o sustavu praćenja, mjerenja i verifikacije iz 2015. godine, poznat i kao SMIV. Taj je Pravilnik potrebno izmijeniti, dopuniti ga novim mjerama energetske učinkovitosti i uskladiti ga sa novom Direktivom Europske unije pa smo i tu u raskoraku. Na kraju, u Republici Hrvatskoj trenutno ne postoji tržište energetskih usluga; potrebno je propisati jasna pravila po kojima zainteresirane strane mogu prodati/kupiti ostvarene energetske uštede kako bi izbjegli plaćanje visokih penala, jer za 2019. g. penal iznosi 2,19 kn/kW h tj. oko 292 EUR/MW h, što nije mala suma.
 

Nina Domazet, www.energetika-net.com

Povezane objave

Junak našega djetinjstva

HF

Smrt ne dolazi izvana, nego iznutra

HF

Pred bolnicama odjekuje glas onih koje se ne može čuti

hrvatski-fokus

Eliminacija CO2 je samoubilački pakt

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više