KulturaKorito pored stare kuće by HF18/11/2019 Nijemi svjedok minulih vremena Dvadeset dugih ljeta prijeđe bez mene preko praga doma moga sve što je nekada bilo nije više vrijeme crta sijede vlasi i tjeskobu na licu godine silne pred sobom sve ruše rane još svježe od stare kuće samo zidovi strše djetinje slike misli uzburkane skrivaju se u duši gle, tu stoji još u rosi jutra nijemi svjedok minulih vremena u zrcalu svitanja umire djelo ruku mojih, korito bez kapi života raspuklo i suho jedna uvela grana žedna života umjesto cvijeća na grobu zaspala ima nešto vječno u čovjeku ta nit života što teče dalje prelijeva se poput rijeke s oca na sina bistrinom srca napaja ljude na dugome putu prema smiraju svome u plavoći neba i mora tajanstveno nestaje na slapovima vremena, umoran, vječnost sanjam sve bliže Ozračju, koje mi novu nadu daje Mijo Arapović