Slikanje pejsaža u ratu – bijeg od stvarnosti

Pejzaži su iskorak od mog opsesivnog bavljenja ljudskom figurom

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Duško Šibl, istaknuti je stvaratelj aktualne hrvatske i europske art scene.

• Gospodine Šibl, uskoro izlazi iz tiska monografija o Vašem kompleksnom opusu. Zanimljivost je da u monografiji ne će biti prezentiran Vaš osebujni ciklus Pejsaža. Zašto?

– U monografiji želimo prikazati razvojni put od prvih naivnih, a onda i ekspresionističkih početaka do kasnijeg prepoznatljivog gestualnog energičnog načina prikazivanja apstrahirane ljudske figure koji karaktezira zadnja dva desetljeća mog opusa. I na kraju zatvaranje kruga i 

povratak u narativno slikarstvo u dva posljednja ciklusa – Homage Marinu Držiću i Kolaži. Pejzaži se ne uklapaju u taj koncept ni po temi ni po stilu.

• Dojma sam, kako je ciklus pejzaža figurativan, no apstrakcija se itekako osjeća.

– Pejzaži su nastali za vrijeme Domovinskog rata i iskorak su od mog opsesivnog bavljenja ljudskom figurom. Zbog ratnih okolnosti mislio sam da će arkadija dubrovačke okolice zauvijek nestati pa sam pokušao na svoj način zabilježiti ono što vidim oko sebe. Na prvi pogled vide se čempresi, more, otoci i sve ostalo što karakterizira tu vrstu dubrovačkih krajobraza jakih često primarnih boja. Ako te pejzaže pogledate u detalju možda ćete primijetiti da imaju vezu s mojim figurama – gesta i apstrahiranje, ali u detalju a ne u cjelini – jer sam u ono ratno doba htio da moji pejzaži budu svima prihvatljivi i da se lijepo vide čempresi, more i otoci.

• Istodobno, ciklus Pejzaža odiše arkadijskim mirom.Nema onog karakterističnog energetskog strujanja.

– U ono ratno vrijeme spaljene zemlje i općeg razaranja slikanje pejzaža je bio i bijeg od stvarnosti. U neku arhetipsku mediteransku arkadiju, idealiziranu mitološku zemlju sreće i mira.

• Motivi su isključivo mediteranski.

– Motiv je isključivo mediteranski jer me je cijeli život fascinirala dubrovačka okolica. A za vrijeme Domovinskog rata se fascinacija pretvorila u slike. Još uvijek se ponekad vraćam dubrovačkom pejsažu iako je rat davno prošao i potreba za slikanjem izgubljene arkadije je manje intenzivna

• Uvijek pitam, što je ključno u pristupu motiva krajobraza?

– Kako sam ja impulzivan i instinktivan slikar, moje kompozicije nisu unaprijed smišljene, već se oslanjaju na osjećaj i boju. Tek naknadno vidim da sam se poslužio zlatnim rezom, naglašenim vertikalama i dijagonalama, kontrastnim bojama, perspektivom i ostalim sredstvima u slikanju tradicionalnih pejzaža. Ali kod mene je najvažnija emocija i zato sam najintenzivnije radio pejsaže za vrijeme rata – bijeg? Bunt? Jedno i drugo. Izlagao sam svake godine za vrijeme rata u Dubrovniku najviše u galeriji Talir. Tada je to imalo smisla. Danas u doba masovnog turizma nemam previše volje.

• To je još uvijek ciklus u nastajanju? Kada će biti izložen?

– Ciklus je još uvijek u nastajanju jer znam da nisam potpuno razvio vlastiti izraz. Moram ići puno dublje ispod površine čempresa i otoka do apstrakcije i vratiti se pročišćen i nov. Tada ću možda izložiti sve od rata nadalje.

Miroslav Pelikan