Jeftina demagogija ministrice Divjak

Onakvu kakva jest, nitko živ ne bi postavio za ministricu osim Plenkovića

Ministrica Blaženka Divjak, koja je na svoju poziciju došla doslovno s ulice (gdje je zapaženo vodila mitinge i prosvjede), i koja je svojim ponašanjem bitno doprinijela pokretanju aktualnog štrajka prosvjetara, sad kad su se stvari zakomplicirale elegantno se izvlači iz blata i tvrdi: "To su igre moći između sindikata i vlade i u tomu ne ću sudjelovati". Demagogija je to kakva se rijetko kad čuje, čak i kod nas u Hrvatskoj. Ministricu Divjak takvu kakva jest, ne bi nitko živ postavio za ministricu osim Plenkovića koji se u to vrijeme hvatao za HNS i kadrove koje su oni predlagali kao utopljenik za slamku u težnji održavanja kakve-takve stabilnosti vlade i saborske većine (nakon što je ekspresno izjurio neposlušne i zbunjene MOST-ovce iz ministarskih fotelja). Tako to kod nas ide.

Umjesto sustavnog rada i korjenitih promjena u smislu što zdravije političke i društvene klime i bolje djelotvornosti sustava, kod nas se još uvijek primjenjuju ad hoc rješenja, od slučaja do slučaja, po sistemu "gasi vatru kad se pojavi i tamo gdje moraš". U međuvremenu, najvažnija stvar jest održati se u stolcu po svaku cijenu, pa što košta neka košta (račune ionako ne podmiruju oni). I u takvoj stihijskoj strategiji u kojoj ima svega osim razuma i logike, naravno, ne rijetko dolazi i do ovakvih apsurda. Ministrica Divljak se od početka postavila kao oporba Vladi čijim je dijelom (!?), što je samo po sebi apsurd i čega zacijelo nema u uređenim državama i vladama. Sjećamo se kako je u raspravama oko reforme obrazovanja ne rijetko išla "đonom" čak i na premijera, a da ne spominjemo sve one druge koji su se usudili drugačije promišljati tu reformu. I tu je imala potporu HNS-a, te marginalne skupine koja u stvarnom političkom životu nema nikakvu težinu i ne znači ništa, a na čelu koje je kompromitirani i tragikomični lik zvan Ivan Vrdoljak kojemu se ne može vjerovati ništa – nakon svih onih vrludanja i mijena kroz koje je prolazio zadnjih godina.

Svojski je Divjakuša (kako je od milja neki zovu) podržavala štrajk prosvjetara, sve dok je postojala kakva-takva kompaktnost na relaciji prosvjetari – roditelji. Sad kad je na pomolu rascjep, budući da se sve češće čuju glasovi nezadovoljstva građana koji podsjećaju na štetu koju trpe najprije učenici pa potom i roditelji, ministrica se elegantno izmiče, uz opravdanje koje ne bi prošlo ni kod djece nižih razreda osnovne škole. Šteta koju Hrvatska trpi zbog štrajka već se mjeri u stotinama milijuna kuna (svaki dan nas košta 32 milijuna) i ako se to nastavi još nekoliko dana, gubici će skoro "pojesti" godišnju sumu novca koji učitelji, nastavnici i profesori traže na ime povećanja koeficijenata. Dakle, golema financijska šteta i nezadovoljstvo učenika i roditelja sasvim su dovoljni razlozi da se Divjakuša izmakne, a kestenje iz vatre neka vade drugi! Na kraju, ima i pravo! Što se ne bi igrala mačke i miša kad ima s kime i dopušta joj se!? Račun će na kraju ionako platiti građani. Ni njezin ni premijerov džep to osjetiti neće. A djeca i roditelji? Oni su žrtve Vlade i sindikata! Što ministrica ima s time!? I tko kaže da je ona uopće bila uz sindikate? Kad? Gdje? Nemojte insinuirati!

Zlatko Pinter