Ljudski život

O postmortalnom (zagrobnom) životu biološka znanost ne može ništa reći

 

 

Biološka znanost nedvojbeno tvrdi da ljudski život nastaje začećem, dakle spajanjem ženske i muške spolne stanice. Od trenutka začeća život traje sve do smrti. Ljudski život ima dva stadija: jedan stadij je od začeća do rođenja (prenatalni), a drugi od rođenja do smrti (postnatalni). O postmortalnom (zagrobnom) životu biološka znanost ne može ništa reći. Od začeća do rođenja život ljudskoga bića se razvija u maternici u kojoj je ovisan o majci (nositeljici ploda) koja je pravno gledano odgovorna za rast ploda. Nakon rođenja život jedinke je individualiziran i legaliziran. Tvrditi danas da život traje od rođenja do smrti isto je kao tvrditi da Sunce kruži oko Zemlje. I jedna i druga tvrdnja potpuno su neistinite i neznanstvene.

Kad se radi o problemu određenja trajanja ljudskoga života tri su znanstvene discipline debelo zakazale i svoju znanstvenost učinile nevjerodostojnom zahvaljujući pojedincima koji su prihvatili mišljenje političara umjesto obrnutoga slijeda da političari prihvate mišljenje znanstvenika. Te tri discipline su: filologija, medicina i pravo. Budući da sam filološke struke, mogu govoriti o tom kako je riječ život tretirana u rječnicima.

 

Imenica žìvot potječe iz starohrvatskoga jezika u kojem je imala oblik životъ. Ta riječ je u nominativu jednine bila trosložna, s poluglasom ъ na kraju i medijalnim kratkosilaznim naglaskom.  Tijekom razvoja poluglas ъ (ultrakratki stražnjojezični vokal) je otpao, zbog čega je od trosložne nastala dvosložna riječ, a tonska silina medijalnoga naglaska u novoštokavštini, također i u standardnom hrvatskom jeziku, pomjerena je u inicijalni slog), dakle, živȍtъ> živȍt> žìvot. Imenica žìvot je tvorena tako da je na osnovu pridjeva živ-ъ dodan tvorbeni nastavak -ot pa je tom tvorenicom označavano stanje bića koje živi.

 

Život je stanje organizma (biljnoga, životinjskoga i ljudskoga) od početka do kraja trajanja (življenja). Biologija, kao znanstvena disciplina o životu, proučava stanje življenja (života) što proizlazi i iz njene definicije (biològija < grč. biología < bíos – 'život' i < logía < lógos – 'znanje').

 

U suvremenim slavenskim rječnicima natuknica život (žyće, žizn') je dobro i iscrpno obrađena, ali postoji problem u poimanju nekih leksikografa od kada do kada traje život. U svih biologa tu nema dvojbe, život traje od začeća (zametnuća ploda) pa do uginuća (smrti) organizma. U slavenskim rječnicima objavljenima do 1960-ih godina, osim jednoga ruskoga, o trajanju života ništa ne piše jer takvoj odredbi i nije mjesto u rječnicima. Ni u suvremenim rječnicima bjeloruskoga, češkoga, poljskoga, slovačkoga, slovenskoga i ukrajinskoga standardnoga jezika nema takve odredbe. Odredba o trajanju života postoji u jednom ruskom, u jednom bugarskom, u trima srpskima i u devet hrvatskih rječnika.

 

U drugom tomu rječnika ruskoga jezika (Tolkovyj slovar' russkogo jazyka) Dmitrij N. Ušakov navodi uz natuknicu žizn' da život traje od rođenja do smrti čovjeka ili životinje ♦žizn' 1. (…) 2. sostojanie organizma v stadii rosta, razvitija i razrušenija; 3. vremja ot roždenija do smerti čeloveka ili životnogo… – hrv. vrijeme od rođenja do smrti čovjeka ili životinje… [40: internet]. ♦Tri su nedostatka njegove definicije života: 1. život ne traje od rođenja nego od začeća, 2. rođenje se značenjski ne veže za životinje nego samo za ljude, 3. smrt se značenjski ne može vezati za životinje nego opet samo za ljudska bića. Odredbu D. N. Ušakova o trajanju života nisu prihvatili mlađi ruski leksikografi, pa u nekim rječnicima (leksikonima i enciklopedijama) o tom ništa ne piše, ali u dvama rječnicima je zapisano da život ima prenatalni stadij. A. P. Evgen'eva u rječniku ruskoga jezika (Malyj akademičeskij slovar' russkogo jazyka) uz natuknicu žizn' navodi da život bića traje od zametnuća ploda (zametka) do smrti ♦žizn' 1 (…), 2. fiziologičeskoe sostojanie čeloveka, životnogo, rastenija ot zaroždenija do smerti… – hrv. fiziološko stanje čovjeka, životinje, biljke od zametka do smrti… [24: internet] ♦Sličnu definiciju trajanja života ima i Sergej A. Kuznecov u svojem rječniku ruskoga jezika (Bol'šoj tolkovyj slovar' russkogo jazyka) ♦žizn' -i; ž. fiziologičeskoe sostojanie živogo organizma (čeloveka, životnogo, rastenija) ot zaroždenija do smerti… – hrv.: fiziološko stanje živoga organizma (čovjeka, životinje, biljke) od zametka do smrti… [28: 306] ♦Ušakov je uporabio riječ roždénie (hrv. 'rođenje'), a A. P. Evgen'eva i S. A. Kuznecov riječ zaroždénie kojom se označava život bića prije rođenja (prenatalni stadij). Od ruskoga glagola rodít' tvorena je glagolska imenica roždénie, a od glagola zarodít' imenica zaroždénie. Povratni glagol zarodít'sja je ingresivni glagol, zastario je i frekventan je u narodim govorima. Oblik toga glagola u 3. l. jd. ima, uz ostala, i figurativno značenje zametnuti se, a imenica zaroždénie – značenje 'zametak, početak, postanak'. Glede prethodnoga riječ zaroždénie najbolje bi bilo prevesti hrvatskom riječju zametnuće (zametak, embrio), a ne začeće jer je riječ začeće knjiška i odnosi se samo na ljudska bića. I biljke i životinje imaju zametak, a ne samo ljudska bića. Naše bake i prabake, kad bi zatrudnjele, nisu govorile o začeću nego da se je dijete zametnulo (3. l. jd., kao i u ruskom jeziku). D. Ušakov pojam smrti veže i uz životinje, a A. Evgen'eva i S. Kuznecov ne samo uz životinje nego čak i uz biljke, što nije u redu jer se smrt značenjski može vezati samo uz ljudska bića. O prvotnom značenju riječi smrt malo niže.

 

I u rječniku bugarskoga jezika (B'lgarski t'lkoven rečnik) uz natuknicu živòt stoji da traje od rođenja do smrti♦živòt 1. (…), 2. Vreme od raždaneto do opredelen moment ili do sm'rtta… – hrv. Vrijeme od rođenja do određenoga trenutka ili do smrti… [16: 230] ♦U tom rječniku, kao i u ruskom rječniku D. Ušakova, život je omeđen rođenjem i smrću jer je riječ raždane tvorena od glagola ráždam, dakle od glagola nesvršena vida, umjesto navođenja riječi zaraždane od glagola zaráždam.

U srpskoj lingvistici kapitalno je djelo Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika koji je izlazio u Beogradu od 1959. – 1975. god. u 9. knjiga. U tom rječniku je navedeno da život postoji od rođenja do smrti te da se rođenje i smrt odnose ne samo na ljudska bića, nego i na biljke i životinje. ♦žìvot, -òta 1.a. (…); 2.a. biološko postojanje (čoveka, životinje, raslinja), postojanje od rođenja do smrti (često i u ustaljenim govornim obrtima i glagolima: dati, oduzeti, položiti, izgubiti i sl.)… [17: 5: 384] ♦U Novom Sadu je u organizaciji Matice srpske objavljivan Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika od 1967. – 1975. u 6 knjiga ♦žìvot, -òta m 1.a. stanje živih bića od rođenja do smrti [31: 2: 35] ♦Bilo je zamišljeno da taj rječnik objavljuju Matica hrvatska i Matica srpska, te da to bude rječnik tzv. hrvatsko-srpskoga, odnosno srpsko-hrvatskoga jezika, dakle rječnik dviju varijanata, hrvatske i srpske, točnije hrvatskoga i srpskoga književnoga jezika. Oni koji su ga zamislili zbog slaba znanja rječotvorja nisu vidjeli pogrešku u imenu jezika. Naime, kad se od dvaju pridjeva tvori objedinjeni dvoznačni pridjev, onda je odnos među njima koordiniran pa pravopis propisuje pisanje crtice među složeničkim dijelovima. Ako nema crtice, onda je prvi pridjev podređen drugomu, dakle subordiniran je odnos među njima. Kad se pak radi o imenu hrvatskosrpski jezik treba shvatiti da je hrvatski jezik podređen srpskomu, i obrnuto srpskohrvatski jezik da je srpski jezik podređen hrvatskomu. Matica srpska je objavila i Rečnik srpskog jezika u kojem na str. 354. piše da je život postojanje bića od rođenja do smrti ♦žìvot, -òta m (vok. žȉvote) 1.a. biološko postojanje živih bića od rođenja do smrti… [42: 354]

 

♦U navedenim dvama novosadskim rječnicima razvidno je da se natuknica život definira na isti način: da je to stanje (postojanje) bića od rođenja do smrti s tim da u drugom rječniku piše da je to biološko postojanje. Pridjev biološko je tu suvišan jer između rođenja i smrti i nema drugoga postojanja osim biološkoga. Postojanje je glagolska imenica od glagola postojati kojom se označava da bića postoje, dakle da jesu, da bivstvuju između rođenja i smrti. U navedenim trima rječnicima srpskoga jezika život se definira tako da je on stanje (postojanje) bića od rođenja do smrti.

 

U hrvatskoj leksikografiji postoji devet rječnika u kojima se imenica žìvot leksikografski obrađuje na isti ili sličan način kao u trima rječnicima srpskoga jezika. Razvidno je iz primjera da je novosadski Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika (1967. – 1975.) bio uzor hrvatskim leksikografima, pogotovu Vladimiru Aniću koji je prvi u Hrvatskoj u Rječniku hrvatskoga jezika (1991.) napisao da je "život stanje bića od rođenja do smrti" (za usporedbu, u novosadskom rječniku piše: "stanje živih bića od rođenja do smrti", gotovo isto). Valjalo bi usporediti navedeni novosadski rječnik i Anićev rječnik. U Anićevu rječniku je opravdano izostavljen pleonastični pridjev živih iz sintagme živih bića jer bića su objekti koji žive (biljke, životinje i ljudi), dakle oni koji su živi. Zbog izostavljanja pleonastičnoga pridjeva živih iz sintagme živih bića u Anićevu rječniku postaje nejasno je li oblik bića genitiv jednine (bíća) ili genitiv množine (bíćā).

 

U osam hrvatskih rječnika život je shvaćen kao stanje, u jednom srpskom kao stanje i u dvama kao postojanje, u bugarskom kao razdoblje i u trima ruskima kao sostojanie. Život je zapravo trajanje (bivanje, postojanje, stanje) od početka do kraja življenja. U najnovijem rječniku hrvatskoga jezika [14: 1784] piše da je život skup događanja. To je vrlo jednostrano rečeno jer se život ne sastoji samo od događanja nego i od razmišljanja (mišljenja, učenja, hranjenja, pijenja, spavanja, sanjanja…), dakle život je vrlo kompleksna pojava. U istom rječniku je i sljedeća tvrdnja: "sama činjenica da tko živi od začetka do smrti, uginuća ili uvenuća [život čovjeka / životinje / biljke]" iz koje je očito da se neodređena zamjenica tko odnosi na ljude, životinje i biljke. Neodređena zamjenica tko se odnosi samo na ljude, a za životinje i biljke rabi se zamjenica što, npr. u pitanju tko je pred vratima (= netko: čovjek, dijete, žena), što je pred vratima (= nešto: mačka, pas; kanta za vodu, posuda s cvijećem).

 

U Rječniku hrvatskoga jezika [10: 1446] ispred definicije da je život stanje od rođenja do smrti stoji kratica biol. što bi trebalo shvatiti da je to stajalište biologa. Odmah na početku teksta je pokazano da biolozi imaju drukčije shvaćanje trajanja života. U istom rječniku i na istoj stranici piše i ovo: "biljnoga ili životinjskog organizma". Tu su navedena dva pridjeva u genitivu jednine, prvi je neokrnjen, drugi je okrnjen. Prvi treba biti normativna činjenica standardnoga jezika, drugi pak činjenica razgovornoga jezika. U znanstvenom leksiku nema mjesta za kraćanje zbog ekonomičnosti nego izraz mora biti jasan i jednoznačan.

U svih devet hrvatskih rječnika navedeno je da život traje od rođenja umjesto od začeća. To što nerođeno dijete nije svjesno položaja u kojem se nalazi ništa ne znači jer ni odrasli ljudi kad spavaju, kad su u nesvijesti ili u komi također nisu svjesni svojega položaja. Gotovo svaka trudnica je od početka svjesna da je gravidna, a njeno dijete već na polovini prenatalnoga razdoblja daje znake da je živo, u narodu se kaže da čedo igra pod srcem. Tvrditi da život teče tek od rođenja neznanstveno je i nestručno.

 

U svim ovdje razmatranim rječnicima pojam rođenja se veže i uz biljke i životinje, što je pogrešno. Samo se ljudska bića rađaju. Za biljke i životinje postoje izrazi za početak i kraj njihova života u svim slavenskim jezicima, pa tako i u hrvatskom. Biljke mogu klijati (proklijati), nicati (niknuti) i na kraju venuti (uvenuti), sušiti (osušiti) se, žutjeti (požutjeti). I za životinje postoje izrazi za početak i kraj njihova života: teliti (oteliti) se, ždrijebiti (oždrijebiti) se, janjiti (ojanjiti) se, kotiti (okotiti) se, leći (izleći) se… i na kraju ugibati (uginuti) i donekle pogrdno crkavati (crknuti), krepavati (krepati). U Rječniku hrvatskoga jezika navedeno je da je početak (začetak) života biljaka izniknuće, a kraj uvenuće. [10: 1446] U Velikom rječniku hrvatskoga standardnog jezika navedeni su izrazi za kraj života biljaka (uvenuće) i životinja (uginuće). [14: 1784] U većine razmatranih rječnika piše da je smrt kraj života, ne samo za ljudska bića nego i za biljke i životinje. Imajući u vidu prvotno značenje riječi smrt ona se može vezati samo za ljude, dakle za bića koja imaju dušu, biljke i životinje nemaju dušu, stoga ljudi umiru, biljke i životinje ugibaju.

 

Prije četiri tisuće godina u područjima prednje Azije živjeli su brojni narodi koji su vjerovali da postoje dva duha kojima su se ljudi utjecali u potrebi, čak su im i žrtve prinosili. Jedan duh je bio duh dobra (mentis), a drugi duh zla (mertis). Svako zrelo ljudsko biće imalo je izbor: hoće li se utjecati bogu dobra ili bogu zla. Čak je postojala mogućnost da se od jednoga boga otkloni i prikloni drugomu. Za takvo poimanje duhovne zbilje bio je zaslužan Zaratrustra koji je navodno rođen prije tri i pol tisuće godina u mjestu Raj na sjeveru današnjega Irana, a zapravo u hrvatskoj prapostojbini  Harauvatiji koja se je prostirala od gorja Zagros pa na istok sve do Kandahara u današnjoj Afganiji, kasnije i na zapad od Zagrosa pa sve do sirijske obale pod imenom Mitanija. U Zaratrustrinoj dualističkoj religiji oba duha su dignuta na razinu božanstava, duh dobra je postao Mazda (bog dobra, svjetla, života), a duh zla je postao Ahriman (bog zla, tame, smrti). Mazda je bio simboliziran bijelom bojom i znakom bijeloga ljiljana, a Ahriman crvenom bojom i znakom crvene petokrake. Nas ovdje zanimaju samo dvije riječi: mentis i mertis. Riječ mentis je zadržana samo u jezicima proisteklima iz štokavskoga narječja i to u glagolima màntati ('manta mi se'), smàntati ('vino me je smantalo') i zamàntati se ('zamantalo mi se je') u kojima je u odnosu na izvornu riječ došlo do supstitucije vokala u osnovi riječi (ment-is > mant-ati). Riječ mentis postojala je u latinskom jeziku u nominativnom obliku  mens (< mentis), gen. mentis (hrv. 'duh, duša'). Na obličnu osnovu ment- dodan je tvorbeni nastavak -alis za tvorbu latinskoga pridjeva (mentālis) koji je kao međunarodnica ušao u mnoge jezike, pa tako i u hrvatski jezik u prilagođenu obliku mèntālan, dakle u obliku tvorenu nastavkom -an (mental-an), s dvama značenjima: 1. koji se odnosi na duh (dušu), duhovni, duševni; 2. koji se odnosi na um i intelekt, umni, intelektualni. Od latinskoga pridjeva mentalis tvorena je u njemačkom jeziku imenica Mentalität koja je preuzeta u hrvatski jezik također kao imenica mentalìtet, s dvama značenjima: 1. duhovno stanje i ukupnost duhovnih obilježja čovjeka; 2. umna (intelektualna) moć (sposobnost) čovjeka.

U indoeuropske riječi mertis je u latinskom jeziku došlo do supstitucije osnovnoga vokala (mertis > mortis), nakon čega su u nominativnom obliku iz postave ispala dva segmenta -ti- (mortis > mors), u genitivu bez promjene, dakle nom. mors, gen. mortis. Od imenice mors tvoren je pridjev mortus, a od toga pridjeva novi pridjev mortālis čija se osnova nalazi u imenici mortalìtet i u pridjevu postmòrtālni. Imenica mors (< mortis) i njene izvedenice nalaze se u svim romanskim jezicima u značenju 'smrt, smrtni, smrtnost'…

 

Riječ mertis je zastupljena i u svim slavenskim jezicima u kojima je doživjela više promjena nego u romanskim jezicima. U riječi mertis došlo je do zamjene (supstitucije) kratkih prednjojezičnih vokala (e, i) u obama slogovima (mer-tis) ultrakratkim prednjojezičnim vokalom ь (jer) i do elizije posljednjega suglasnika s u fonološkoj postavi (mertis > mьrtь). Slavenska riječ u značenju smrti kao kraja života ima i prefiks s koji je nastao od starijega prefiksa sun- (< sun-mertis) nakon zamjene (supstitucije) stražnjojezičnoga vokala u ultrakratkim vokalom ъ (jor) i elizije labiodentala n u prefiksu zbog sljedećega glasa bilabijalnoga m u suglasničkoj skupini -nm- (sun > sъn > sъ > s) pa je tako od stare prefigirane riječi sunmertis nastala hrvatska riječ smrt koja je u starohrvatskom glasila sъmьrtь. Razvoj riječi smrt je tekao ovako: sunmertis > sъnmьrtь > sъmьrtь > smrt.

 

U slavenskim jezicima riječ mentis je zamijenjena riječima duh i duša. Monoteističke religije (judaizam, kršćanstvo i islam) uče da duh (duša) dobre osobe u trenutku prestanka života odlazi u raj (paradiso, dženet) k bogu dobra, a duh (duša) zle osobe odlazi u pakao (inferno, džehenem) k bogu zla. Zbog svega prethodno rečenoga jedino je ispravno riječ smrt vezati samo uz prestanak življenja ljudskih bića. Dakle, ljudi umiru, biljke i životinje ugibaju.

 

I zaključno, vezano uz naslov: ljudski život traje od začeća do smrti, a ne samo od rođenja do smrti.

Slijede navodi iz dvanaest rječnika hrvatskoga jezika. U njih devet je navedeno da život traje od rođenja do smrti, umjesto od začeća do smrti. Evo tih navoda:

• žìvot, živòta m. – žitak, žiće [6: 872]

• žìvot, živòta m. – stańe, oblik u kojem se živi; živľeńe, žitak, žiće; suprotno je smrt. [9: 432]

• žìvotm <gen. jd živòta> 1.a. stanje bića od rođenja do smrti, ukupnost funkcija individualizirane i organizirane tvari…; opr. smrt. [1: 871]

• žìvotm 1. stanje bića od rođenja do smrti – vita, -ae [7: 3115]

• žìvotm[G živòta, mn živòti, G živótā] 1. biol stanje od rođenja ili izniknuća do smrti ili uginuća biljnoga ili životinjskog organizma i ljudi, a svojstven mu je rast, očuvanje morfološko-funkcionalne individualnosti, razmnožavanje te prilagođivanje okolini i drugim organizmima… [10: 1446]

• žìvot im. m.[G živòta; mn. N živòti, G živótā] 1. stanje bića od rođenja do prestanka svih životnih funkcija organizma… [4: 1509]

• žìvot m< G. živòta, G mn živótā > 1.a. stanje bića od rođenja do smrti, ukupnost funkcija individualizirane i organizirane tvari…; opr. smrt. [2: 1867]

• žìvot 1. (stanje živih bića) [8: 1602]

• žìvot im. m.[G živòta; mn. N živòti, G živótā] 1. stanje bića od rođenja do prestanka svih životnih funkcija organizma… [13: 928]

• žìvot m. (gen. jd. živòta) – 1.a. stanje bića od rođenja do smrti,… [12: 1809]

• žìvot im. m.[G živòta; mn. N živòti, G živótā] 1.b. skup događanja koji ispunjaju vrijeme između rođenja i smrti… 1.a. sama činjenica da tko živi od začetka do smrti, uginuća ili uvenuća [život čovjeka / životinje / biljke]… [14: 1784]

prof. dr. sc. Milan Nosić, https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/32922-m-nosic-ljudski-zivot-traje-od-zaceca-do-smrti.html

 

Izvori:

 

[1] Anić, Vladimir: Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, ¹1991. i ²1994.

[2] Anić, Vladimir: Veliki rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 2003.

[3] Gluhak, Alemko: Hrvatski etimološki rječnik, August Cesarec, Zagreb, 1993.

[4]Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb, 2002.

[4]Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje / Pergamena / Školska knjiga, Zagreb, 1999.

[6] Iveković, Franjo – Broz, Ivan: Rječnik hrvatskoga jezika, tom 2., Zagreb, 1901.

[7] Marević, Jozo: Hrvatsko-latinski enciklopedijski rječnik, tom 2., Školska knjiga, Zagreb, 1997.

[8] Osmojezični enciklopedijski rječnik, tom 8., Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2010.

[9]  Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, tom. 23., JAZU, Zagreb, 1975. /76.

[10] Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb, 2000.

[11] Skok, Petar: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1. – 4., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1971. – 1974.

[12] Šamija, Ivan Branko: Rječnik jezika hrvatskoga, Društvo Lovrećana i Markulin, Zagreb, 2012.

[13] Školski rječnik hrvatskoga jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2012.

[14] Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2015.

[15] Veliki školski leksikon, Školska knjiga, Zagreb, 2003.

***

[16]  Andreičin, Ljubomir – Georgiev, Ljuben – Ilčev, Stefan  – Kostov, Nikola – Lekov, Ivan – Popov, Dimit'r – Stojkov, Stojko – Todorov, Cvetan: B'lgarski t'lkoven rečnik, Nauka i izkustvo, Sofija, ⁴2012.

[17] Barščèŭskaja, A. L. – Barščèŭski, L. P.: Arfagrafičny sloŭnik belaruskaj movy, Radyëla-pljus, Minsk, 2010.

[18] Belić, Aleksandar (ur.): Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika, 1. – 9., Srpska akademija nauka i Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1959. – 1975.

[19] Boryś, Wiesław: Etymologie słowiańskie i polskie, Instytut slawistyki Polskiej akademii nauk, Warszawa, 2007.

[20] Boryś, Wiesław: Słownik etymologiczny języka polskiego, Wydawnictwo Literackie, Kraków, 2005.

[21] Boryś, Wiesław – Popowska-Taborska, Hanna: Słownik etymologiczny kaszubszczyzny, Polska akademia nauk, Instytut slawistyki, Warszawa, 1. – 5., 1994. – 2005.

[22] Brückner, Aleksander: Słownik etymologiczny języka polskiego, Wiedza Powszechna, Warszawa, 1989.

[23] Długosz-Kurczabowa, Krystyna: Słownik etymologiczny języka polskiego, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa, 2006.

[24] Evgen'eva, A. P.: Malyj akademičeskij slovar' russkogo jazyka, 1. – 4., Institut russkogo jazyka, Moskva, 1981. – 1984.

[25] Efremova, Tat'jana Fedorovna (ur.): Tolkovyj slovar' služebnyh častej reči russkogo jazyka, Russkij jazyk, Moskva, 2001.

[26] Ganyč, D. I. – Olijnyk, I. S.; Rosijs'ko-ukrajins'kyj i ukrajins'ko-rosijs'kyj slovnyk, MP Feniks, Kyjiv, ⁶1995.

[27] Grabčikov, S. M.; Slovar' belorussko-russkij – russko-belorusskij, Paradoks, Minsk, 2002.

[28] Kuznecov, Sergej Aleksandrovič (ur.): Bol'šoj tolkovyj slovar' russkogo jazyka, Norint, Sankt Peterburg, ¹1998.

[29] Machek, Václav: Etymologický slovník jazyka českého, Academia, Nakladatelství Československé akademie věd, Praha, 1971.

[30] Ožegov, S. I.  – Švedova, I. Ju; Tolkovyj slovar' russkogo jazyka, Rossijskaja akademija nauk, Institut russkogo jazyka im. V. V. Vinogradova, Moskva, ⁴2001.

[31] Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, 1. – 6., Matica srpska, Novi Sad, 1967. – 1975.

[32] Slovar slovenskega knjižnega jezika, 1. – 5., Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Znanstveno raziskovalni center SAZU – Inštitut za slovenski jezik Frana Ramovša Ljubljana, 1970. – 1991.

[33] Slovenski pravopis, Slovenska akademija znanosti in umetnosti – Znanstvenoraziskovalni center SAZU, Inštitut za slovenski jezik Frana Ramovša, Ljubljana, ⁶2001.

[34] Slovník slovenského jazyka, 1. – 6., Slovenská akadémia vied, Bratislava, 1959. – 1968.

[35] Slovník spisovného jazyka českého, 1. – 4., Academia, Nakladatelství Československé akademie věd, Praha, 1971.

[36] Snoj, Marko: Slovenski etimološki slovar, Mladinska knjiga, 1997.

[37] Tlumačal'ny sloŭnik belaruskaj literaturnaj movy, Belaruskaja èncyklapedyja, Minsk, ⁴2005.

[38] Tolkoven rečnik na makedonskiot jazik, 1. – 6., Institut na makedonskiot jazik "Krste Misirkov", Skopje, 2003. – 2014.

[39] Uniwersalny słownik języka polskiego, 1. – 4., Wydawnictwo naukowe PWN, Warszawa, 2003. [40] Ušakov, D. N. i dr.: Tolkovyj slovar' russkogo jazyka, 1. – 4., Moskva, 1935. – 1940., reprint 2012.

[41] Velykyj tlumačnyj slovnyk sučasnoj ukrajins'koj movy, VTF Perun, Kyjiv, ²2004.

[42] Vujanić, Milica – Gortan-Premk, Darinka – Dešić, Milorad – Dragićević, Rajna – Nikolić, Miroslav – Nogo, Ljiljana – Pavković, Vasa – Ramić, Nikola – Stijović, Rada – Radović-Tešić, Milica – Fekete, Egon: Rečnik srpskoga jezika, Matica srpska, ²2011., Novi Sad.

[43] Wielki słownik ortograficzny języka polskiego, Wydawnictwo naukowe PWN, Warszawa, ²2006.

 

Milan Nosić