Hrvatski Fokus

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke uravnilovke i izgovor za nečinjenje

 
 
Štrajk učitelja, nastavnika i profesora u osnovnim i srednjim školama, koji je kulminirao masovnim prosvjedom na Trgu bana Jelačića, bez obzira što o njemu netko misli, koristan je jer se razumni dio hrvatske javnosti suočio sa nekoliko problema, koji neupitno egzistiraju već dulje vrijeme u našemu društvu, i o kojima mnogi osobno i slute, i znaju puno ili sve, ali sa kojih problema su politika i mediji veoma brižno i uporno skretale pozornost javnosti.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/12/maxresdefault.jpg
Efemernim temama poput nedavnog za nas nevažnog i nebitnog zagrebačkog Kongresa europske pučke stranke, gluposti o tobožnjem hrvatskom „vođenju“ Europske unije rotirajućim šestomjesečnim predsjedavanjem Europskim vijećem, problemima Severine sa svojim srpskim partnerom, optužbama demokrata protiv predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, 'grandioznim' uspjesima hrvatskog turizma, kao i „uspjesima“ škole za život, te poput brojnih „objašnjenja“ predsjednika Vlade da zapravo nismo svjesni koliko je dobroga ova „njegova“ Vlada učinila za nas; Vlada i od nje instruirani mediji su uporno skretale pozornost javnosti sa problema koje nije znala ili nije htjela rješavati.
 
Ali tko ima oči da vidi, uši da čuje i glavu da misli, mogao je iz ovoga štrajka zaključiti sljedeće:
– Ova je Vlada i njezin predsjednik toliko su otuđeni od naroda i od problema ove države i ovoga hrvatskog naroda da praktično nije učinila ništa pozitivno samoinicijativno, jer nije shvaćala ili nije htjela da se nešto treba mijenjati na bolje, već sve mjere poduzima tek kada joj 'dogori do noktiju' te na osnovi nekih zahtjeva ili pritisaka javnosti prema politici koja se vodi, jer se na primjer Vlada ni nakon tri godine svoga mandata NIJE sjetila da je sustav koeficijenata loš i nepravedan i da sustav nagrađivanja zaposlenika u državnoj i javnoj pravi, pa i u obrazovanju, ne stimulira dobar rad i ne 'penalizira' loš rad; da ovaj uporni štrajk prosvjetara nije ukazao i na te probleme.
– Moglo se zaključiti da je Plenković toliko egomanijakalan, da nije u stanju prihvatiti ni najočitije činjenice, jer se uporno pita „tko je ovdje lud“ kad prosvjetarima „nudi“ neka povećanja plaće, a oni na to ne pristaju, jer nisu to ni tražili, već su tražili korekciju koeficijenata u odnosu na one koji imaju više, a objektivno ne rade toliko zahtjevne poslove kao prosvjetari. No još je gore kada predsjednik Vlade prosvjetarima nudi „horizontalni“ pristup iz doba komunizma – svima zaposlenicima u državnom i javnom sektoru isto povećanje plaća, ne shvaćajući da se time nepravde o kojoj govore prosvjetari samo povećavaju.
– Moglo se zaključiti da unatoč tomu što je činjenica da je Plenkovićeva Vlada u svome mandatu već mijenjala neke koeficijente za zaposlenike u državnom i javnom sektoru, on ne želi mijenjati koeficijente za učitelje, nastavnike i profesore u osnovnim i srednjim školama, što jasno pokazuje njegov omalovažavajući odnos prema istima, čak insinuirajući u Saboru, da su oni ludi, budući da ne žele prihvatiti da dobiju više od onoga što su tražili?! A jasno je tko je lud kada nudi VIŠE nego što netko TRAŽI!
– Moglo se zaključiti da je bolesni ego predsjednika Vlade, uz pozamašno neznanje za koje optužuje druge, čak dovelo do toga da želi uvjeriti javnost da bi povećanje koeficijenta za učitelje, nastavnike i profesore u osnovnim i srednjim školama, dovelo do lančanih zahtjeva za povećanjem koeficijenata u drugim sektorima, a dajući im više nego što bi dobili povećanjem koeficijenata, smatra da nitko drugi ne će tražiti slična povećanja plaće?! Treba biti odista lud, i vjerovati u takvo što!
– Horizontalni pristup povećanju plaća svima u državnoj i javnoj upravi, uz Plenkovićevo naglašavanje potreba „cjelovitog sagledavanja problema“, nije ništa drugo nego neka vrsta nakaradne komunističke uravnilovke i izgovor za nečinjenje ništa da bi se problemi u državnoj i javnoj sferi riješili.
– Tijekom ovoga štrajka se pokazalo da je Plenkovićeva omiljena floskula o „odgovornoj politici NJEGOVE Vlade“, jedna obična isprazna fraza, jer on prvo zahvaća u proračun za povećanje plaća onima koji nisu to tražili, već su tražili korekciju svojih koeficijenata, i nudi im više od onoga što traže?! Ako je to odgovorno ponašanje, onda je odista nejasno kako bi izgledalo neodgovorno ponašanje?
– Uporno odbijanje povećanje koeficijenata za 6,11 posato, što bi bio daleko manji trošak za proračun nego ovo „horizontalno“ povećavanje plaće svima, i nuđenje prosvjetarima više nego što su oni tražili, Plenković i njegov ministar financija koji je „odgovorno ponašanje“ učio uz Ivicu Todorića, samo su pokazali da su njihova bahatost i tvrdoglavost jači od svake zdrave ekonomske i moralne logike!
– Učitelji, nastavnici i profesori osnovnih i srednjih škola su pokazali da su im njihovo do sada pogaženo dostojanstvo, čast i ugled nisu na prodaju za „judine škude“ koje im Plenković uporno nudi. Jer oni znaju da su dostojanstvo i ponos dvije strane iste medalje, dok su za Plenkovića ti pojmovi isto što i egomanijakalnost!
– Plenković i njegovi trabanti smatraju da mogu nastupati sa pozicije „funkcionalnog“ autoriteta, ne shvaćajući da su izgubili svaki osobni autoritet svojim tvrdoglavim i bahatim odnosom prema opravdanim zahtjevima onih koji desetljećima čekaju da se njihov složeni i odgovorni posao pravično vrjednuje u odnosu na masu uhljeba u državnim i javnim strukturama.
 
Konačno što reći nego da je ovaj štrajk ukazao na to da je cijeli sustav plaćanja, i nagrađivanja dobrog rada i na neki način penaliziranje lošeg rada i nerada, u kaosu i nečinjenja u svezi toga niti jedne Hrvatske vlade do sada, ali to ne može opravdanje za neracionalno ponašanje ove Vlade, čime je prouzročila nastanak najvećeg štrajka u povijesti Hrvatske, i nanijela štetu učenicima, roditeljima, proračunu i konačnom srozavanju na najniže grane vjerodostojnosti hrvatske politike i Hrvatske vlade.
 
Pokušaji objede prosvjetara da su politički „izmanipulirani“ od strane NEKIH, na koje se Plenković nije usudio javno i jasno ukazati, je čak više neopravdana i sumanuta, nego kada bi netko rekao da naglo „probuđena“ efikasnost policije u uhićivanju prodavača falsificiranih hrvatskih dokumenata srpskim mafijašima, ili „otkrivanju“ zloraba u vojnoj bazi u Zemuniku, pa čak i uklanjanje Lovre Kuščevića, nije rezultat dobrog funkcioniranja sustava, već kazalište za javnost prije izbora koji su za Plenkovića biti ili ne biti! Zar nije znakovito da je institucijama države i ranije sve to bilo poznato, ali se djeluje tek kada to odgovara vladajućoj politici i političarima.
Da hrvatski narod općenito, ima toliko odlučnosti, hrabrosti i upornosti kao onih 50.000 štrajkaša na Trgu bana Jelačića, možda bi se puno stvari u Hrvatskoj mogle pokrenuti na bolje, u interesu većine građana i same države Hrvatske!
 

Laslo Torma, dipl. el. ing., Zagreb

Povezane objave

U Hrvatskoj su ugroženi domoljubni Hrvati, a ne pederi i lezbijke

hrvatski-fokus

U emisiji Otvoreno samo su dva kandidata ostali gospodini

hrvatski-fokus

Bandić slavio što gubitak glasova nije i veći!

HF

Neizlazak na izbore glas je za Ivu Josipovića

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više