Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u Puli"

U ovo vrijeme adventa ili hrvatski došašća (značenje riječi advent dolazi iz latinske riječi 'advenire' što znači "dolazak, došašće, kada se pripremamo", "čekamo dolazak Isusa Krista u naš svijet" da ga dočekamo čista srca i čiste duše, mnogi od nas razmišljamo o svim životnim temama, pa tako i o ljubavi, savjesti, patnji, sebedarju, hrabrosti i požrtvovnosti,  nasuprot mržnji, lijenosti, koristoljublju, zloći, servilnosti i sluganstvu. Nažalost advent ili došašće obezvrjeđuju i uništavaju mu njegovu bit postojanja, pa tako mu čak i ime mijenjaju, iako je to vjerski dio crkvene godine. To je kršćanska priprava za Božić, a Božić je najveći kršćanski blagdan, pa stoga  nikako ne može biti svjetovni "Prosinac u Puli" kao što IDS-ovi bezbožnici u Puli nazvali advent ili došašće. To je otvoreno vrijeđanje vjerskih osjećaja građana vjernika, omalovažavanje i ponižavanje došašća kao duhovne priprave za Božić.

ДEЦЕМБAР U PULI

U Puli Kršćani prema popisu stanovništva 2011. godine, čine većinu 69,99 posto, a IDS-ovci ne poštuju ni demokratsko pravo većine od 70 posto, nego favorizira ateističku manjinu sastavljenu od ostataka yugokomunistčke ideologije, kojoj je vjera najveći neprijatelj. I upravo iz tog ideološkog razloga IDS, poništava prava većine i favorizira ateističku manjinu, vrijeđajući i ponižavajući vjernicima došašće kao pripravu za Božić.

Vrijeme došašća je upravo to vrijeme krajem godine, kada svatko napravi inventuru svoga rada, djelovanja, činjenja i nečinjenja. Ta se unutarnja inventura zove savjest ili svijest o sebi samom u odnosu prema sebi i drugima. Imaju li ljudi  danas uopće dar savjesti? Jesu li ideologije i mediji  poništile dar savjesti u čovjeku? Što je savjest? Grčka riječ koja se prevodi kao „savjest“ spominje se kao suneidēsis, što znači „moralna svijest“ ili „moralna savjesnost“. Savjest reagira kada su nečiji postupci, misli i riječi u skladu sa ili u suprotnosti od standarda onog što je ispravno i pogrješno. Savjest se definira kao dio ljudske psihe koji izaziva duševnu bol i osjećaje krivnje kada ju uznemiravamo, kao i osjećaje zadovoljstva i dobrobiti kada su naši postupci, misli i riječi u skladu s našim vrijednosnim sustavom.

Tko nam ugrađuje vrijednosni sustav po kojem živimo i radimo? Roditelji prvi, zatim okolina, rodbina- djede, bake i ostali, vrtić, škola i vjera, ukoliko su roditelji vjernici. Bog nam je usadio dar savjesti po kojem ćemo razlikovati dobro od zla, Božji zakon od sotonine zavodljivosti! Duh sveti ukazuje nam kada smo u grijehu mišlju, djelom i propustom. A što s onima koji nisu vjernici? Tko njima ukazuje da griješe? Iza svakog ljudskog djela stoji sud! Ovozemaljski, a sigurno i onaj Božanski. Svako djelo izlazi na vidjelo i svatko će za svoja djela dobiti nagradu ili kaznu. Nagradu u vidu čiste savjesti, a kaznu u grižnji savjesti! Tu moć rasuđivanja najčešće se označava kao sposobnost umnog uviđanja kojom je čovjek u stanju ocijeniti moralnu vrijednost svojih čina. Ateisti će naučavati da živjeti dobro znači živjeti po naravi (čovjekov um određuje što je dobro, a što zlo; nije potrebna neka posebna Božja zapovijed).

Papa Franjo je u 1. nedjelju došašća istaknuo kako je došašće vrijeme da se probudimo iz ravnodušnosti prema bližnjima te pozvao vjernike da ne slijede putove sebičnosti, koji izazivaju ratove i sukobe, već da se priprave na dolazak Krista, vjesnika mira i pokazatelja putova koji vode k Bogu. „Bdjeti ne znači imati materijalno otvorene oči, već srce slobodno i usmjereno u pravom smjeru, a to znači spremno darivati i služiti“, rekao je Papa i primijetio kako se moramo probuditi iz sna ravnodušnosti, taštine, nesposobnosti uspostave istinskih ljudskih odnosa i nesposobnosti prihvaćanja osamljenog, napuštenog ili bolesnog brata te se s povjerenjem uputiti prema Kristu, smislu i svrsi povijesti. Oni koji čeznu i žeđaju za pravdom mogu je naći idući Gospodnjim putovima, dok zlo i grijeh proizlaze iz činjenice što pojedinci i društvene skupine slijede radije putove sebičnih interesa, koji izazivaju ratove i sukobe.

Hrvatski narod još se nije oporavio i izašao iz zla koje mu je ostavio komunizam! Nije se oporavio od zla velikosrpske i JNA agresije, nije još dostigao cilj koji ga je vodio u Domovinskom ratu, a to je slobodna, neovisna, pravedna i gospodarski uravnotežena i jaka hrvatska država. Nakon komunističke totalitarne diktature, umjesto da gradi demokratsko, pluralističko i tolerantno društvo, hrvatski narod morao je svojom borbom i svojom krvlju obraniti svoj život, svoju vjeru i svoju mladu još od svijeta nepriznatu državu. Hrvatski mladići, dragovoljci, krenuli su sa slabim, gotovo nikakvim naoružanjem braniti svoje domove sa krunicom u ruci i vjerom u Boga u glavi, vjerom koja ih je hrabrila i mnoge od njih sačuvala. Jedna priča logoraša nakon okupacije Vukovara: “Već kod vrućeg prijma u logoru ostao sam bez ičega materijalnog što sam imao kod sebe. Među ostalim, krunicu su mi potrgali i bacili. Slijedilo je uništavanje mog dostojanstva. Doslovno su me zgazili, Boga u meni ubili. Zazivao sam u sebi, naglas majku (onu majku s početka ove priče). Kad su me koliko toliko ostavili na miru, ne zaboravljajući mi dati redovnu porciju batina, koristio sam svaku priliku, u početku samo u sebi, moliti se Bogu, Majki Božjoj, Gospi. Upoznavajući logoraše, supatnike, molili bi se u paru. Kako je vrijeme odmicalo i krug molitelja postajao veći, a strah od javnog moljenja manji, molili smo Gospinu krunicu. Taj obred molitve sve više i više se ponavljao, postajući naša duhovna praksa za koju ni logorski čuvari više nisu marili. Bitnije od toga je što su nam se u molitvi pridruživali i oni koji se prije nisu molili. Zapravo ne znam jesu li bili ateisti, agnostici, vjernici bez prakse, nevažno. Stotine krunica na spomen obilježju iznad jedne od masovnih grobnica kod Vukovara Ja sam počeo izrađivati svoju novu krunicu. Koristio sam kamenčiće s poda oblikujući ih u kuglice kad god sam stigao. Najčešće otvorenim dlanom pritiskujući izabrani kamenčić od betonsko tlo staje (logor Manjača bio je napravljen na jednoj farmi). Rupice na kuglicama sam bušio s ogromnom požrtvovnošću, teškim trudom i domišljatošću, rekao bih inženjerskom kreativnošću i zanatskom vještinom. Pritom nisam osjećao umora ili dosade. Cijeli taj proces imao je smisla. Svaka nova obrađena i probušena kuglica približavala me je cilju. Napraviti svoju novu krunicu. Time sam kratio vrijeme, otklanjao crne misli i pesimizam kojem nitko bar u početku nije uzmogao umaći. Dlanovi su mi u početku bili s podljevima i žuljevima. Kako je vrijeme odmicalo, a broj kuglica se povećavao, žuljevi su nestajali. Paralelno s tim, trud je dobivao smisao, vrijeme prolazilo, a ja sam usprkos svim neprekinutim torturama postajao snažniji. Kad sam izradio 59 kuglica, za dovršiti krunicu ostalo je napraviti križ. Nema laka križa, ali nema ni krunice bez križa. U njegovu izradu uložio sam sve svoje stečeno znanje i vještinu stečenu u izradi kuglica i puno više od toga. Ima tu puno novih detalja, pa izrada nije prošla bez pokušaja i pogrješaka. Svaki put kada bih pogriješio ili nisam bio zadovoljan, krenuo bih od početka. Na duhovnom planu, svaki neuspjeh u izradi križa, doživljavao sam kao Kristovo padanje pod križem i ponovno ustajanje. Svaki novi početak u izradi novog, približavao me je uspjehu. Interesantno je koliko me to nije frustriralo niti obeshrabrivalo, štoviše, bivao sam strpljiviji i uporniji. Napokon sam dovršio svoju krunicu, unikatnu, neponovljivu. Mojih osamnaest mjeseci na Manjači je proteklo, razmijenjen sam. Razmjena i moj povratak kući svojoj obitelji je moje uskrsnuće. Ja nisam Isus Krist, ali sam sebi sam dokazao da je moguće opstati usprkos svih bestijalnosti. Ljudska duhovna narav izražena kroz vjerovanje, upornost, davanje smisla svakoj žrtvi, veselje svakoj i najmanjoj pobjedi je prelazak u sasvim novu dimenziju koju do tada nisam imao.” Neki su logoraši radili krunice i od kruha, od ono malo što su dobivali, pravili bi kuglice za krunicu! https://portal.braniteljski-forum.com/blog/novosti/trpimir-juric-nema-laka-kriza-ali-nema-ni-krunice-bez-kriza

Međutim kako vrijeme odmiče u mirnodopskim uvjetima, mijenja se i odnos prema vjeri, sve više vjera postaje zapostavljena, vjerski blagdani samo kao dio tradicije, a duhovnost podlegne pred materijalizmom ili konzumerizmom, kao što kaže papa Franjo! Potrošačko društvo, liberalizam, globalizacija, multikulturalizam i ostaci komunističke ideologije, odvukli su dio hrvatskog naroda od Katoličke Crkve uz pomoć koje je opstao kroz povijest, a i sama Katolička Crkva nije se snašla u novom društveno-političkom okruženju, postkomunističkom divljem kapitalizmu i pljačkaškoj privatizaciji. Kako djelovati i opet biti uz hrvatski narod kao duhovna potpora? Gubi se onaj osnovni ljudski, moralni i etički sustav vrijednosti koji je kao spona vezivao Crkvu i narod. Sam Papa Franjo ukazuje na temeljne vrijednosti koje svaki vjernik ne smije zaboraviti. Sv. Pavao u poslanici Hebrejima 13,5 kaže "Neka vaše vladanje bude bez pohlepe za novcem! Budite zadovoljni onim što imate" Međutim teško se oduprijeti potrošačkom društvu, koje kroz medije, reklame usmjerava prema potrošnji, koja opet povećava potražnju i tako se nađemo u začaranom krugu i jurnjavi za materijalnim bogatstvom, a duhovno osiromašujemo.

Upravo zbog duhovnog osiromašivanja i udaljavanja od osnovnih ljudskih i univerzalnih vrijednosti, u vrijeme došašća potrebno je preispitati se i ne zaboraviti da danas jesmo, a već sutra, tko zna? Osobito se to odnosi na vladajuće političke "elite" u Hrvatskoj, jer kao što kaže Jeremija "Al' što ćete raditi na kraju?" Je li IDS-ova vlast u gradu Puli, a osobito gradonačelnik Boris Miletić, svjestan koju nepravdu čini prema 70 posto građana Pule? Zaboravlja da je i njima gradonačelnik, iako oni još k tome čine većinu!

Jeremija 5,26
Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptičari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude.
Jeremija 5,27
Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati,
Jeremija 5,28
Tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreću, ne mare za pravo sirotinje.

Jeremija 5,29
Pa da to ne kaznim – riječ je Jahvina – narodu takvu da se ne osvetim?
Jeremija 5,30
Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji:
Jeremija 5,31
Proroci laž proriču, a svećenici poučavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što ćete raditi na kraju?

Hrvatski političari nisu pokazali nimalo brige za to što će raditi na kraju! Nisu pokazali da "mare za sirotinju". Upravo suprotno, pljačkaškom privatizacijom proizveli su sirotinju "tako su njihove kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati". Koliko je blokiranih, deložiranih – izbačenih iz svojih domova? Krajem srpnja ove godine zbog neizvršenih osnova za plaćanje u blokadi je bilo 255.064 građana, s ukupnom glavnicom duga od 16,6 milijardi kuna, kao i 17.975 poslovnih subjekata, s glavnicom duga od 6,2 milijarde kuna. Dalje točno Jeremija kaže: "Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreću, ne mare za pravo sirotinje". Potrošač nije broj, on je ljudsko biće, pa je ovaj aktualni, malo kozmetički  preinačen Zakon o ovrsi, napisao svoju crnu knjigu o tužnim i teškim pričama o obiteljima koje su ostale bez primanja, bez krova nad glavom, ljudske sudbine koje su došle do situacije da su se razboljeli. Sve to iako "prevršila se mjera zla" nije briga hrvatske političke elite. Nije briga bilo ni IDS-ove političke vođe, što su uništili Uljanik, što je 4500 tisuće radnika ostalo bez egzistencije, što su ostali bez domova, jer bez primanja nisu mogli vraćati kredite, što su im djeca gladovala, što su morali napustiti svoju domovinu "trbuhom za kruhom". I ne samo IDS-ove, već u drugim krajevima Hrvatske i SDP-ove i HDZ-ove, ovisi koji su gdje na vlasti. Domovinu je napustilo 348.000 radno sposobnih građana, među kojima je nešto više od 60 tisuća visokoobrazovanih, i otišlo raditi u druge članice Europske unije. (https://www.vecernji.hr/vijesti/348-000-radno-sposobnih-iselilo-se-iz-hrvatske-u-druge-clanice-eu-1249267– http://www.vecernji.hr) IDS-ov puljski gradonačelnik Miletić ne poštuje ni vjeru, ni tradiciju, ni svoje sugrađane vjernike, podmećući im već više godina Prosinac u Puli umjesto došašća! I što je još žalosnije, za njim se povode još neke općine i gradovi u Istri!

Lili Benčik