Škoro nas je pozvao, pa nas nije pustio unutra…

(Pred)izbori već pred vratima

Moram priznati kako sam se mučio s tim hoću li ovo napisati ili ne ću. Zato sam si ostavio malo vremena da „rashladim“ glavu po ovom maglovitom prohladnom vremenu. I evo, bilo je to ovako. Nekoliko dana tijekom proteklog tjedna na nekim televizijama predsjednički kandidat Miroslav Škoro pozivao je na prvi skup u Zagrebu u okviru službene predsjedničke kampanje u nedjelju 8. prosinca 2019. u dvoranu Vatroslava Lisinskoga. Nikakvih ograda i uvjeta glede dolaska i ulaska u dvoranu u pozivu nije bilo. Nisam baš ljubitelj tih raznih predizbornih skupova za predsjedničke, parlamentarne i gradske izbore, ali poneki, svake prijestupne, posjetim. Što iz znatiželje o ovdašnjoj politici o čemu pišem, što (manje) kao ubacivač listića u glasačke kutije. Tako smo i odlučili odazvati se pozivu predsjedničkog kandidata Škore na predizborni skup u Lisinskom.

Došli smo nešto ranije očekujući gužvu i desetak minuta prije deset pokušali ući u dvoranu. Ispred ulaza natiskalo se možda stotinjak muškaraca i žena. U deset su djelatnici dvorane počeli puštati nazočne i tada se ustanovilo da za ulaz trebaju nekakve ulaznice. Kakve sad ulaznice!? – začudilo se nas nekoliko bez tog „papira“. Nisu nas pustili, prvi puta. Pronio se glas da „ulaznice“ (za javno oglašeni skup !) imaju Škorini volonteri (simpatizeri) pristigli s raznih strana, ali da ih se može dobiti u prizemlju. Pa u prizemlje, al' tamo nije bilo nikoga tko bi ih dijelio. Tako po drugi puta bivamo odbijeni, ovoga puta „neformalno“. Ispred dvorane poneki simpatizeri (volonteri) s ulaznicama čekaju valjda prijatelje, poznanike. Nema nam druge, pa se pokupimo na kavu u kavanu „Lisinski“. Nakon dvadesetak minuta se vratimo i pokušamo ponovno, barem zaviriti u dvoranu, ali sada nas djelatnici, nas bez ulaznica, ljubazno otprave već iz prizemlja.

Nismo mogli vjerovati što nam se dogodilo: predsjednički kandidat nas pozvao na predizborni skup – pa nas nije pustio u dvoranu. Poziv javni, višekratno, skup javni, a pljeskati mogu samo – odabrani. Mislim kako je tu netko (Škoro, njegov tim?) gadno pogriješio. Nismo mi došli na Škorin koncert bez ulaznice. Ne kupujemo mi njegov glas, note i tekstove, već on nastoji „kupiti“ naš, nekoga od nas, a naročito od raznoraznih „neutralaca“. A kako će ga (pri)kupiti ako nas/njih ne želi ni vidjeti u dvorani u kojoj politički nastupa? Neuobičajena praksa, najmanje, za jedan predizborni skup koji je, fol, za javnost otvoren, a stvarno zatvoren. Internet, te televizije i ostalo, pa da ga tamo gledamo, druga je to priča. Bilo kako bilo, a bilo je ovako: Netko te pozove u kuću – pa se podključa. Još i gore – neke pusti, a neke ne pusti. Predizbori pred vratima? Ne ću zasad više. Drugi će to već razvući, ionako mi je žao što me je ovakav Škorin potez, organizacija,  natjerala u njihovo društvo, nu ne mogu prešutjeti istinu, naročito ako je tako plitka. Za više trebat će mi više informacija.

Mato Dretvić Filakov