U sivilu globalizma Dođite barem na tren, U bilo kojem obliku. S nekog dalekog Planeta, Što kruži svojom orbitom, U nekoj nepoznatoj galaksiji. Pogledajte našu Hrvatsku. Nije to više onakva država, Kakvu ste vi s nama, Željeli, stvarali i obranili, Od srpskog agresora, Četničkih vojvoda i JNA. Iz Hrvatske autobusima, Masovno danomice odlaze, mladi ljudi obrazovani ljudi, Sa svojim obiteljima. U tuđe, strano, nepoznato. Tražeći život dostojan čovjeka. Došli su neki novi “klinci”. Oteli nam i usvojili Hrvatsku. Svakom misli, riječi i djelom, Danomice nam poručuju: “Država, to sam ja!” Pri čemu se licemjerno, Pozivaju na vas. Ne znaju vaše ideje, Ne znaju vaše čežnje, Ne znaju vaše snove, Ne zanima ih Hrvatska. Zanima ih vlast i moć. Zanima ih osobna korist. Zanima ih blagostanje, Za sebe i svoje najbliže. Za njih je Hrvatska bankomat. Narod sve više osiromašuje. Narod je letargičan, Depresivan i beznadan. Narod je očajan i ljut. Narod se budi, protestira, Masovno izlazi na ulicu, Otkazuje poslušnost i odanost. Korupcija se petrificirala, U svaku poru života, Od kolijevke do groba. Ni za koga iz naroda, Nema pravne jednakosti, Nema pravde i istine. Lažu nam, obmanjuju nas, Rugaju nam se neprekidno, Cere nam se u lice, Poručuju da mogu što hoće. “Slaveći” vas i vaše djelo. Gospodine predsjedniče, pomognite svom narodu, prosvijetlite nas i probudite, Kako bi spoznali tko su oni, Koji nam sramote po svijetu, Prisvajaju, oskvrnjuju, dijele, Iznajmljuju i prodaju Jedinu nam Domovinu H R V A T S K U. Pregovarajte tamo gore, Sa svim svecima božjim, Kako bi nam se smilovali, Kako bi nam pomogli, Izabrati pravu i časnu, Odgovornu i dostojnu osobu, Za predsjednika, prvog čovjeka, “Jedine i vječne Hrvatske”. Pregovarajte sa crnim vragom. To sad’ je nužno potrebno. Kako bi otjerali sve crne, Crvene, zelene i žute mrave, Koji se ovdje nastaniše, Nakon vašeg odlaska. Gospodine predsjedniče, Neizmjerno vas trebamo. Trebamo vaš autoritet, Vaše znanje, sposobnosti, vještine, viziju, domoljublje, Državničku strast i ponos. Hrvatska iz dana u dan gubi, Suverenitet, neovisnost, slobodu, Samostalnost i povijesnu istinu. Hrvatska propada i nestaje. U sivilu globalizma. Nestaje zbog pohlepe, Neodgovornih pojedinaca, Na vlasti i pri vlasti. Hrvatska se crveni od srama. Hrvatska plače od tuge. Za svim poginulima, Nestalima i protjeranima. Čekamo Onoga tko će nam Obrisati suze i vratiti osmijeh. Ankica Benček