Gluma na Mirogoju i Špelićeva škvadra

Drugovi s Filozofskoga fakulteta i Jutarnjega lista mrze Franju Tuđmana

 

 

• Desetoga prosinca trenutačni čelnici vladajućeg HDZ-a pohitali su na grob Franje Tuđmana i izrekli nekoliko protokolarnih riječi o prvom hrvatskom predsjedniku. Vidjelo se po izrazima lica da i Andrej Plenković i Gordan Jandroković govore ono što ne misle i da o tvorcu hrvatske nezavisnosti i državnosti nemaju posebno dobro mišljenje. Bila je to loša gluma na Mirogoju. I dok su cjelodnevno u vijestima na državnoj televiziji i državnom radiju ponavljali ono što su medijima i javnosti izjavili predsjednik Vlade i Sabora, u kultnoj emisiji Hrvatskoga radija Dogodilo se na današnji dan nije nimalo bilo glume. Tu je Tuđman dobio što je i "zaslužio". Škvadra Darija Špelića sa Filozofskoga fakulteta još jednom je prvoga hrvatskog predsjednika gore ocrnila od najvećih hrvatskih neprijatelja u Beogradu ili Sarajevu.

Franjo Tuđman

 

Prije priloga o 20. obljetnici od Tuđmanove smrti preko polovice vremena utrošeno je na druge tri vijesti. Govorilo se o događaju od 10. prosinca 1868. i prvom svjetlosnom semaforu nekog Engleza, koji nije uspio. Ali je uspio kod Špelića i njegove škvadre. Onda slijedi drugi prilog o "Duhu bratstva", a ustvari radi se o Općoj deklaraciji o ljudskim pravima UN-a od 10. XII. 1948., koju je napisao kanadski pravnik John Peter Humphrey. Nakon priloga o neuspjelom semaforu Engleza i duhu bratstva kanadskog Engleza, uslijedio je prilog o unitarističkom i velikosrpskom Novosadskom dogovoru iz 1954., koji u emisiji Darija Špelića nijednom nije tako nazvan. U prilogu su odzvanjali ovakvi naglasci: "Jezici su službeno bili ravnopravni", bio je to "jedinstveni jezik, koji bi trebao imati jedinstveni pravopis", Aleksandar Ranković je rekao da je to "isti jezik samo ima dva izgovora – ekavski i ijekavski", te da je to dovelo do Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967., čime je "prekinut rad na zajedničkom rječniku". I tada, od 5:13 do 10:05 (deset minuta i pet sekundi) dolazi prilog o Franji Tuđmanu.

 

»…Franjo Tuđman je kraj Drugog svjetskog rata i antifašističke borbe dočekao u Beogradu u štabu Jna. Zbog Jasenovca… i umnažanja žrtava… napušta Beograd 1961… iako nije imao važnu ulogu u Hrvatskom proljeću, bio je proganjan i zatvaran…« Nakon uvoda – koji je također tendenciozan i protutuđmanovski, u 8:11'' započinje završni udarac, egzekucija: »Na vanjskopolitičkom planu najspornija je bila njegova politika prema BiH. Prema BiH vodio je politiku koja se mijenjala ovisno o njegovu shvaćanju BiH i hrvatskih interesa, o politikama drugih aktera u BiH i regiji kao i o politici međunarodne zajednice te imala različite faze i oblike, od suradnje s Muslimanima-Bošnjacima i zajedničkog otpora srpskoj agresiji 1991. i 1992., poticanja sukoba Hrvata i Bošnjaka u kojima su počinjeni zločini nad civilnim stanovništvom, 1993. i 1994., do politike zaustavljanja sukoba i obnove suradnje Bošnjaka i Hrvata te okončanja rata u BiH 1994. i 1995. Ta je politika izazvala kontroverzije u hrvatskoj i međunarodnoj javnosti a Hrvatsku, 1993. i 1994., izložila međunarodnom pritisku i političkoj izolaciji. Na unutrašnjopolitičkom, planu njegov je autokratski način vladavine doveo do kršenja građanskih i ljudskih prava, grubog odnosa prema političkoj opoziciji i kao i do ograničavanja slobode medije. U vrijeme dok je on bio predsjednik provedena je i pretvorba i privatizacija društvenog vlasništva u kojem su se dogodile malverzacije i kriminalne radnje, a i ona je bila temelj klijentelističkog kapitalizma i ekonomske stagnacije. Iako je prakticirao autokratski stil vladavine, Tuđman je za mnoge Hrvate ostao karizmatskom osobom, pod čijim je vodstvom izborena hrvatska samostalnost. A na ispraćaju njegova lijesa od Ureda Predsjednika do Mirogoja bile su stotine tisuća ljude«. Prilog potpisuju János Römer, Dalibor Piskrec, Tihomir Ponoš i urednik Dario Špelić.

 

A tko su ova četvorica? János Römer (1970.) se u zadnje vrijeme "istakao" gašenjem emisije Govorimo hrvatski na HR-u i pretvaranje te emisije u nešto što nitko od slušatelja ne može shvatiti. Dalibor Piskrec je poznati antifašistički aktivist (https://www.facebook.com/GipsyMafia/posts/10154164481406487/), Tihomir Ponoš (Zagreb, 1970.), novinar Novoga lista, a već spomenuti Dario Špelić (Zagreb, 1970.) urednik ove emisije i priloga o Franji Tuđmana od 10. prosinca 2019. (radio.hrt.hr/ep/dogodilo-se-na-danasnji-dan-10-12/324419/). A da ovo nije slučajnost i slučajan ispad Špelićeve škvadre s Filozofskoga fakulteta potvrđuje i objavljeni članak Zrinka Horvata u Hrvatskom fokusu 4. VIII. 2016. (https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/najnovije-vijesti/17584-dario-spelic-i-oluja), koji glasi:

»Dario Špelić i Oluja

Kultnu emisiju Hrvatskoga radija vode prosrpski orijentirani urednici

Činjenica je da kultnu emisiju Hrvatskoga radija vode prosrpski orijentirani urednici. U današnjoj emisiji Dogodilo se na današnji dan (http://radio.hrt.hr/aod/dogodilo-se-na-danasnji-dan-04-08/170225/) najprije se raspredalo o Svištovskom miru iz 1791., Srbiji, obrani Beograda u drugoj potkraj XVIII. stoljeća, a tek nakon nekoliko događaja iz svjetske povijesti koji su se dogodili 4. kolovoza, (pro)govorilo se i o Oluji. Doslovno progovorilo, onako usput, „nuzgred“.Za onoga tko ne pozna povijest otprije 25 godina, ne zna tko je koga napao, tko se branio i čija je vojska u obrani potukla vojsku agresorsku. I što je najgore, još se na kraju opet (pro)govorilo o „srpskim žrtavama“ u Oluji. Dario Špelić, Tvrtko Jakovina, Tihomir Ponoš i drugi naveli su da se među žrtvama našlo „i nekoliko stotina srbskih civila nakon Oluje, koje su pobili dijelovi Hrvatske vojske?!“ Isto onako kako o Oluji pišu srpski mediji i „istoričari“ i govore srpski političari.« Što reći? Samo to da se sve mijenja, samo Špelić i njegova škvarda sa FF-a ne. Oni idu dalje i ne posustaju u rušenju Hrvatske.
 

• Potpuno je drukčiji oblik detuđmanizacije i govor mržnje koju protiv Franje Tuđmana kontinuirano već dva desetljeća provode u Jutarnjem listu. Oni nisu na državnim jaslama i to im je oprošteno. U prigodnom projektu protiv Tuđmana iz JUL-a (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/koliko-je-danasnja-hrvatska-tudmanova-sest-autora-iz-sest-razlicitih-pozicija-pise-o-povijesnom-znacaju-i-naslijedu-prvog-predsjednika/9714367/) priupitali su Tvrtka Jakovinu, Juricu Pavičića, Antuna Vujića, Davora Marijana, Hidajeta Biščevića i Tončija Tadića što misle o tvorcu hrvatske države. Iskazali su se prva dvojica. Mali 'istoričar' od Požege bi srušio sve Tuđmanove spomenike, jer je »demokraciju razumijevao baš kao i njegovi prethodnici iz 20. stoljeća, nemoderno i zapravo iliberalno«. Za maloga Tvrtka najveći Tuđmanov 'grijeh' je »što je HDZ stvorio kao nacionalistički SKH«! Koje li gluposti! Tvrtkov drug po usmjerenju – bodul Jurica Pavičić – da bi Tuđmana proglasio lopovom i smećem, dohvatio se njemu drage "naučne fantastike" i optužio Franju zato što mu je stvorio državu – koju ne voli, a, razrušio državu – koju je volio. Nema Pavičić argumenata, ali zato ima riječi kojima želio potvrditi svoj stav, a on glasi kako – dakako, samo po njemu – današnja Hrvatska »ne valja apsolutno ništa. Jer, Hrvatska je potpuno zabrazdila: zabrazdila je ekonomski, socijalno, moralno, zabrazdila je administrativno, mentalitetno i kulturno. Zabrazdila je i u agraru i u urbanizmu, i u pravosuđu i u industriji, i u obrazovanju i u gradnji institucija«. A za neuspjeh jedini krivac je Tuđman. Nema baš logike, ali… Drugovima je sve dopušteno.

 

• Predsjednička kampanja je u tijeku. Neki kandidati jure po Hrvatskoj, dok drugi sjede ispred računala. Neki se i sudaraju autobusima. Mediji po običaju navijaju za svoga kandidata. Druge ogovaraju, a svome sve dopuštaju. Uglavnom je u pitanju interes. Dakako, opipljivi, novčani i utjecajni. Neki se od kandidata hvale da su puno potrošili, dok se drugi hvale da nisu ništa potrošili. Za obične ljude ni jedni, a ni drugi, nisu u pravu. Tko ne troši – škrt je, a tko troši – rasipan je. Bez obzira što je kampanja javna i svakodnevno možemo čuti i vidjeti gdje je tko bio i što je govorio, ljudi, odnosno birači i dalje pitaju oko sebe tko je bolji, tko je pošteniji i tko će pobijediti. Uglavnom nemaju svoje mišljenje, što znači da je kampanja i dalje nužna, a i ove namještene ankete. Onoga časa kada će birači imati svoje mišljenje prije kampanje i kada ga ne će mijenjati sve do izbora, kampanje će biti nepotrebne. Kako to vrijeme još nije nigdje stiglo, ovakvih cirkusa još ćemo se nagledati i nauživati. Pa tko izdrži dulje.

 

• Tijekom predsjedničke kampanje Zoran Milanović, predsjednički kandidat Partije, izjavio je da "Trideset godina Hrvatskom vlada korupcija". Opasne su to riječi. One se potvrda kako Milanović, kao i svi ostali bivši i sadašnji tzv. SDP-ovci, nikada nisu željeli nezavisnu Hrvatsku i da nikada nisu prežalili Jugoslaviju. Ova Milanovićeva izjava znači i da je, po njemu, Jugoslavija bila demokratska, dok je Hrvatska nedemokratska jer je nastala na korupciji i kriminalu.

 

• Za novosadski ćirilični dnevni list Dnevnik (https://www.dnevnik.rs/vojvodina/slingeraj-i-slama-marije-vidakovic-cuva-bunevacku-tradiciju-10-12-2019) novinarka Kristina Ivković Ivandekić razgovarala je s Marijom Vidaković iz Đurđina, koja izrađuje proizvode od slame. U opširnom članku čitamo o "bunjevačkoj nošnji od posebnog materijala, šlinge". Čitamo i saznajemo da je "Marija jedna od retkih Bunjevki koje neguju kulturu slamarstvom i šlingovanjem", ali ne i čiju to Marija Vidaković "neguje kulturu". Bunjevačku ili srpsku? Hrvatsku zasigurno ne. U nastavku čitamo i da postoje "đurđinski bandaši i bandašice", što je još niži oblik od "bunjevačkih" bandaša i bandašica. Na vikipediji piše (https://hr.wikipedia.org/wiki/Du%C5%BEionica) što su „bandaš i bandašica“: »Dužionica je javna i opća žetvena svečanost somborskih bunjevačkih i šokačkih Hrvata u Somboru. Njome se obilježava svršetak žetve«. Iz ovoga proizlazi da su bandaš i bandašica Hrvati sa sjevera Bačke, ali u članku Kristine Ivković Ivandekić tu ne da nema Hrvata, nego nema ni Bunjavaca. Potpuni krah i uspjeh asimilacije nekad bunjevačkih Hrvata u "banadaše i bandašice". Iz Đurđina.

• I u Hrvatskoj se osnivaju bizarne udruge, zaklade… Jedna takva "zaklada" osnovana je sa zadaćom "promoviranja sekularnosti". Ustvari, radi se o skupini momaka i djevojaka koji se bore protiv katoličke vjere i Katoličke Crkve. Službeni naziv zaklade je »Zaklada "Josip Sruk-sekularist"«, a nazvana je tako nespretno i nezgrapno prema svom idejnom osnivaču i donatoru, pravniku Josipu Sruku. Čelnici zaklade hvale se da je njihova protuvjerska, protukršćanska i nadasve protukatolička zaklada osnovana sa ciljem "zaštite prava ireligioznih osoba". »U svijetu nigdje nikada bez sekularizma nijedno demokratsko društvo nije uspješno funkcioniralo, nikada nisu bile dovoljno zaštićene ljudske slobode i nije bio osiguran napredak«, rekao je Josip Sruk, osnivač zaklade "Josip Sruk-sekularist" i dodao: »Moja je želja da se u Hrvatskoj ojača sekularizam i svijest ljudi usmjeri u pozitivnom smjeru spoznajom da utjecaj Crkve na državnu politiku i javne poslove nije korisno nikome«. Važno je znati tko su "suosnivači" zaklade, a to su srodne udruge "Protagora", "Centar za građansku hrabrost" i "Liberos". Potpredsjednica udruge "Protagora" je Vesna Mihoković Puhovski.

 

• Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata iz Vinkovaca izišla je iz sustava HVIDRA-e, jer se u njoj ništa dobro ne odvija. Vinkovčani se već dulje vrijeme bore protiv vodstva HVIDRA-e na čelu s Josipom Đakićem i Josipom Perišom, koji su produžena ruka aktualne HDZ-ove vrhuške. Pri napuštanju državne udruge Zoran Marunček, predsjednik vinkovačke UHVIDR-e, rekao je: »Budući predsjednik HVIDR-e trebao bi biti čovjek koji će štititi interese hrvatskih branitelja, koji će sudjelovati u radu tijela izvršne vlasti na častan i korektan način, kao ravnopravan sugovornik, poštujući populaciju iz koje dolazi, a ne stranački vojnik i poslušnik političke stranke kojoj pripada«. Nadajmo se da je ovo početak osipanja HVIDRA-e iz Galovićeve 10.

 

• Na splitskome Županijskom sudu ponovno će se za ratni zločin protiv civilnog stanovništva suditi generalu JNA Borislavu Đukiću (71) za rušenje brane Peruča. A zašto mu se ponovno sudi ako je 23. studenoga 2018. bio osuđen na devet godina zatvora? Zato jer su hrvatski suci opet zakazali. Naime, Vrhovni sud je utvrdio da je Đukiću bitno povrijeđen kazneni postupak, da su izostale odlučne činjenice, i da nijedan dokaz koji je teretio okrivljenika nije izveden. Po meni, netko bi morao odgovarati, od ministra pravosuđa pa na niže. A znam da nitko ne će odgovarati…!

 

• Na dodjeli Nobelove nagrade za književnost za 2019. godinu u Stockholmu austrijskome Slovencu Peteru Handkeu nisu nazočili veleposlanici Albanije, Kosova i Turske zbog njegove podrške agresorskoj Srbiji i njezinome bivšem predsjedniku Slobodanu Miloševiću. Na dodjeli kontaminirane nagrade kontroverznom Austrijancu nije bio ni tamošnji hrvatski veleposlanik Siniša Grgić, što je za pohvalu.

 

• Kako tvrde obavješteniji, islamski migranti s Istoka dolaze u Europu po pozivu Europske unije, Angele Merkel i onih magnata koji se boje da će nedostajati jeftine i bezlične radne snage. Radne snage koja ne misli i koja nema obitelji. Dakle, radi se o prekarijatu. Njih ne brine kako će na te imigrante reagirati europski srednji sloj. Baš ih briga! Njima samo nije drago što im se naum puno teže ostvaruje nego su pretpostavljali. Posebno im smetaju ispadi migranata prema ženama koji dolaze u javnost. Europa je puna tih nemilih scena i događaja i ne će Veliki Brat još dugo, uz pomoć politike, moći sprječavati prodor istine u javnost. Jedan događaj zbio se nedavno u južnom Tirolu, koji su poslije Prvoga svjetskog rata neki tadašnji vladari svijeta otkinuli od austrijske matice i tamošnje Nijemce pripojili Italiji. Južnotirolski Nijemci svake godine uoči sv. Nikole organiziraju povorku krampusa. Organizirali su je i ove godine, ali su ih napali migranti koji ne vole da se autoktono pučanstvo igra. Oni vole samo svoje "igre".

 

• U Hercegovini nema puno migranata s Istoka, ali ima vandala. Prije neki dan na brdu Gradina iznad Čapljine, netko je uništio postolje na kojemu je stajao kip Blažene Djevice Marije. I ne samo uništio postolje, nego je iz postolja izvadio Gospin kip i razbio ga u sitne komadiće. Potrgali su i krunice i pobacali po brdu. Kako se radi o oskvrnuću kršćanskih svetinja, pretpostavlja se da su na brdu vandalizirali oni koji ne vole katolike. Još se ne zna jesu li to uradili domaći, komšije, ili doseljeni migranti s Istoka.

 

• U BiH nema samo vandaliziranja. Ima i ljubavi. Svjedočimo činu ljubavi u Travniku i tamošnjoj džamiji na Kalibunaru, gdje je hodža Alja ef. Cikotić na islam prekrstio Irca Paula Martina Duggana i pritom mu zaželio: »Da Allah primi njegov šehadet i da ga poživi u islamu«. (https://saff.ba/travnik-drzavljanin-republike-irske-prihvatio-islam-u-dzamiji-na-kalibunaru-video/)

 

Marijan Majstorović