Hrvatski Fokus
Povijest

Konavle u prvoj polovici XIX. stoljeća

Prvi pokušaji sjedinjenja Konavala s ostalim hrvatskim krajevima

 
 
Prof. dr. Stijepo Obad sa zadarskoga sveučilišta u Analima Historijskoga instituta u Dubrovniku (XII., 1970.) opisuje Konavle oko 1848. godine, kraj dosta zapušten iako potencijalno bogat. Tako je 1846. ljeta od 90 zatvorenika u dubrovačkim tamnicama bilo 70 Konavljana, mahom nezadovoljnih vlastima i (polu)kmetstvom. Osim škole u Cavtatu iz 1833. ono malo pismenih bilo je u krilu Crkve. Ilirizam ima slabih odjeka i to preko svećenika Ivana Zafrona i Mata Vodopića.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/12/8.-IEF-foto-1472-Zena-u-nosnji-Konavle-Toso-Dabac-Institut-za-etnologiju-i-folkloristiku.jpg
Mato Vodopić slavni je književnik (Tužna Jele, Marija Konavoka) i kasniji biskup dubrovački. Kada dolazi do raskola među narodnjacima Vodopić pristupa hrvatskoj struji. U to vrijeme je napisao pjesmu u slavu bana Jelačića i bio župnik u Grudi (ne postoji centar Konavala, ali Gruda je važna, op., T.T.), učitelj i upravitelj u mjesnoj osnovnoj školi. Zgodno je napomenuti kad je Ivan Kukuljević Sakcinski posjetio Dubrovnik, intelektualna elita se okupila na taraci ljetnikovca Pucić (u doba napoleonskih ratova spaljenoga od Crnogoraca) gdje im je Vodopić pročitao svoje djelo Marija Konavoka. Evo i linka o našem preporoditelju;
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwjlvLG7q6nmAhVi5KYKHcLbBocQFjAAegQIAxAB&url=https%3A%2F%2Fhr.wikipedia.org%2Fwiki%2FMato_Vodopi%25C4%2587&usg=AOvVaw3okT105B8FBfQAOyTGq762
 
Korčulanin Zafron poslije se okreće autonomašima i osjeća se Slavodalmatom. Zafron je bio biskup dubrovački (1872.-1871.). Prezime još postoji u Šibeniku i Vodicama, s obzirom da je Zafron (piše se i Zaffron) postao 1863. šibenskim biskupom moguće je dio obitelji preselio tamo sa njim, jer na Korčuli su Zafroni od 17. Stoljeća (danas ih tamo više nema!). Zaslužan je za gradnju crkve sv. Justine na mjestu nekadašnje sv. Sergija i Bakha, sirijskih mučenika vrlo rasprostranjenih u vrijeme ranog Bizanta (Dubrovnik, Crna Gora, Albanija). https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=13&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwjK-dCAr6nmAhWvQEEAHXEeDhc4ChAWMAJ6BAgDEAI&url=https%3A%2F%2Fwww.franjevci-split.hr%2Fpdf%2F57_oreb.pdf&usg=AOvVaw3tJoheyNEiP_moM4RGiD2g
 
Postoji osnovna škola u Popovićima (Konavle) gdje je Niko Vodopić (Matov brat) učitelj. Antun Kaznačić, velezaslužni hrvatski kulturnjak austrijske orijentacije smatra da su don Mato Vodopić i Aleksandar Šupuk "požegoše u Konavlima plan narodnosti i rodnoga hrabrenstva". Čuveni je poduzetnik i narodnjački gradonačelnik Šibenika Ante Šupuk, spominje se i svećenik Većeslav Šupuk rođen tek 1936. godine, te Aleksandar Šupuk koji je vezan uz elektrotehniku (reklama iz 1928.).
 
Tobože (po Srbskim Novinama br. 79. od 31. VIII. 1848.) tek tada Konavljani shvaćaju da su dio šireg slavenskoga svijeta. (Eto, našle se Srbske novine da im to objasne?) Po istim novinama "naši popovi i fratri, osobito straci, uče nas da ne pristajemo uz Slavjane jer ćemo se povlašiti", te nastavljaju sa "informacijom" da svećenici navijaju za talijansku struju, što je neistinito (vođa narodnjaka u Dalmaciji je don Mihovil Pavlinović, u Istri biskup Dobrila, u Slavoniji Strossmayer).
Općine konavoske Cavtat, Pridvorje i Pločice dobili su 13 poziva od hrvatskih gradova i županija (Zagreb,Varaždin, Jastrebarsko, Bakar), te od bana Jelačića da se pridruže Hrvatskoj. Pozivima se pridružuje i dalmatinska općina Obrovac (spis br. 440. od 4. V. 1848., Arhiv općinskoga poglavarstva Cavtat).
 
I crnogorski vladika Petar II. Petrović Njegoš zalaže se 1848. za sjedinjenje južne Dalmacije s ostalim hrvatskim krajevima. On poziva Bokelje i Dubrovčane da ostanu vjerni banu Jelačiću i ne reagiraju na talijanske pozive; te da će biti spreman proliti krv izdajnicima koji bi se pridružili Talijanima. Odgovor Konavljana pisan je čudnim talijanskim pravopisom i u vrlo kićenom i arhaičnom obliku.
Mila braćo Krovati, započinje (spis br. 543. od 13. VI. 1848., Arhiv opć. pogl. Cavtat) spis kojim se izražava zadovoljstvo konavoske skupštine sa pozivom na ujedinjenje, spominje se i bratska ljubav građena "od davnijeh vjekova". Opravdavaju se zakletvom danom Ferdinandu I., "budući i mi uvietovani s tvrdom zakletvom vjernosti put našega ljubljenoga Cesara Ferdinanda ne možemo nikako, niti nam je podobno i pošteno, ti uvjet po našoj volji odrješit bez osobitoga dopuštenja s blagoslovom podatijem od gori slavoimenovanoga našega Oca i Cesara."
Konavljani ističu da istovjetna pisma upućena Pridvorju i Grudi nisu podizali jer bi ih to koštalo 48 kruna, već da zajednički odgovaraju na ponudu združenja "sa jednokarvnom braćom Slovjanima".
Drugo paka, vi joštera ljubljena i mila braćo naša, ovako kako nam je… doglašeno po putu očitijeh lista nijeste posve skinuli jaram Ungerski pod kojim od nazad puno godina podložni jeste."
Dalje kažu da će kada Hrvati prekinu državnopravne veze sa Ugarskom a njih Konavljane car odriješi zakletve rado se sa Hrvatima udružiti i temeljni ugovor sastaviti.
Tko je pisao taj odgovor prema složenoj grafiji koja je miješana (pretežno talijanska, ali ima i njemačkih i mađarskih elemenata) ne znam; važno je napomenuti da prema imovinskom cenzusu od oko 8,5 tisuća stanovnika Konavala samo 54 osobe imale su pravo glasa! To je krug koji se pitao, a ne siromašne seljake i njihove glavare.
 
U djelu "Njegoš i Dubrovnik" (Dubrovnik, 1963., Stijepo Obad) nalazi se podatak da vladika crnogorski piše Bokeljima da se banu od trojedne kraljevine združimo. P. P. Njegoš, jedna romantičarska figura pjesnika u zaostaloj planinskoj zemlji osjećao se Srbinom državici, ali prijateljevao sa stolačkim Rizvanbegovićima, živio u miru sa skadarskim pašom i podržavao bana Jelačića. Zanimljivo je da ban Jelačić povjerava Njegošu postojanje protalijanskih raspoloženja u gradićima dalmatinskim. Kao časnik u Boki Jelačić je 1838. dao dosta negativan sud o Crnogorcima, vidi poveznicu:
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwjHguiDu6nmAhUOwsQBHfXYBFgQFjAAegQIBBAC&url=https%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F81880&usg=AOvVaw2W04vnB-ZdVfWW9_v4N800
Poziv Dubrovčanima i Bokeljima u kojem crnogorski vladar poziva austrijske podanike da budu vjerni poglavaru druge austrijske pokrajine, tj. banskoj Hrvatskoj kojoj Dalmacija nije pravno sjedinjena izazvala je reakciju austrijskoga okružnoga poglavara Kotora Grietza kojemu se vladika Njegoš diplomatski opravdava da je želio zaštititi interese austrijske krune.
 

Teo Trostmann

Povezane objave

Sančevićeve dopune hrvatske povijesti

HF

Antun i Herman Dalmatin

HF

Pravi i lažni Josip Broz

hrvatski-fokus

Bizantska carevna armenskoga podrijetla

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više