I neosuđeni mogu biti krivi

Očekujem vrijeme kada se ne će moći više govoriti: ovo sam zaradio zakonito

U Hrvatskoj se još od samih davnih '90-ih, a naročito nakon brojnih saznanja o tomu da se i tijekom Domovinskog rata, a naročito nakon njega, događalo puno toga što se može nazvati zloporabom funkcija, korupcijom, pa čak i „zakonitom“ pljačkom društva u Hrvatskoj, ili čak ordinarnim kriminalom, od strane političkih „elita“ počela promovirati jedna teza da se nije događalo ništa loše ili krivo, jer se sve radilo po zakonu…! Sukus te teze je najkraće definirao general Ljubo Ćesić Rojs, kada je rekao „Tko je jamio, jamio je!“.

I sudeći prema svemu, sve dosadanje hrvatske Vlade djeluju sukladno toj tezi Ljube Ćesića Rojsa, koju su u međuvremenu „poboljšali“ tezom koju promovira predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, da „Svatko je nevin dok nije osuđen za nešto pravomoćno, i ako je sve radio po zakonu!“ Koliko su te teze, u Hrvatskoj pretvorene u paradigmu društva i društvenog ponašanja, lažne, pogrješne i društveno opasne, nije teško dokazati, upravo na povijesnim iskustvima na koje se politika često poziva, nažalost ne uočavajući ili čak namjerno prikrivajući da su te teze logički neodržive. Nekim se primjerima iz novije povijesti to najbolje može ilustrirati,

Komunizmu se najčešće zamjera to što je dokinuo privatno poduzetništvo, višestranačje, slobodu medija i slobodno kulturno stvaralaštvo, te prakticirao posvemašnji nadzor svojih građana, uz sankcioniranje svako protupartijsko i protudržavno djelovanje različitog intenziteta, sve do čuvenih ruskih gulaga. Nacizmu se najviše zamjera holokaust i težnja za osvajanjem i porobljavanjem europskih država i europskih naroda, i sve loše što je takva nacistička politika polučila. Kapitalizmu i njegovoj današnjoj inačici globalnog liberalnog slobodnotržišnog kapitalizma, najviše se može zamjerati da je došlo do, do sada neviđenog raslojavanja na veoma mali dio bogatih građana, i veoma veliki dio siromašnih građana, do nasilnog „uvođenja“ tobožnje demokracije u one zemlje svijeta gdje kapital za to ima interesa, i gdje se nakon toga te zemlje dovode u kaotično stanje uz „uvedenu demokraciju“ u kojoj se svi bore međusobno, uz velike žrtve civilnog stanovništva, te da je najkarakterističniji 'modus operandi' tog kapitalizma korupcija na svim mjestima, na svim nivoima, i u svim poslovima.

U svijetlu gore navedenih karakteristika tri društvena sustava najnovije povijesti, valja zapitati Kolindu Grabar-Kitarović, i sve one koji tvrde da u Hrvatskoj nije bilo privatizacijske pljačke, sljedeće:

– Je li Staljin nevin, glede bilo kojeg komunističkog zločina u SSSR-u, budući da nikad nije bio uopće, a kamoli pravomoćno osuđen za njih?

– Je li Hitler nevin, budući da mu se nije nikada ni sudilo ni za što?

– Je li Tito nevin glede bleiburškog pokolja Hrvata, budući da mu se nikada nije sudilo za to?

– Jesu li hrvatski privatizacijski pljačkaši nevini, jer do sada nitko od njih nije bio pravomoćno osuđen?

– Jesu li Kalmeta, Sanader, Vidošević, Kuščević, Jakovčić, Bandić, Bagarić…, nevinašca samo zato što nitko od njih nije pravomoćno osuđen za bilo što?

A teza da se u nas sve radilo po zakonu, te nije bilo privatizacijske pljačke, veoma lako je pobiti kontratezom, da komunizam i nacizam nisu radili ništa što nije bilo po njihovim zakonima! Doduše jasno je da su oni imali loše, necivilizacijske i zločinačke zakone, ali u izvjesnom smislu i privatizacijsko tranzicijski zakoni čiji je jedan od rodonačelnka Jakša Barbić, nisu bili bolji, jer su omogućili dolaziti do društvene imovine bez ijedne kune, pomoću tzv. menadžerskih kredita, koje nitko nikada nije otplaćivao. Zar itko normalan može vjerovati da je Kutle došao u posjed više od stotinu tvrtki kupujući ih svojim novcem zarađenim vlastitim rukama i znojem?

Parafrazirajući Kolindu Grabar-Kitarović može se reći da su svi hrvatski neosuđivani kriminalci nevini, a svi privatizacijski pljačkaši su do bogatstava dolazili zakonitim putem (?), a to što su sami zakoni bili nezakoniti nije nikoga briga! Jer zakoni se uvijek mogu mijenjati i prilagođavati tako da sav kriminal postaje zakonito legalan. No svemu dođe kraj, pa će i takvom tumačenju „nevinosti i zakonitog ponašanja“ doći kraj, kada narod „poludi“ pa bude donio zakone, koji ukida sve dotadanje nezakonite zakone. Komunizam je ukinuo sve carske zakone, nacizam je ukinuo sve tadašnje njemačke zakone, a kapitalizam je ukinuo sve Božje zakone o moralu, humanizmu, jednakosti i solidarnosti. Dao Bog, doći će ubrzo i vrijeme kada se ne će moći više govoriti – ovo sam zaradio zakonito – a da se ne može dokazati čime, gdje, kada i kako.

Laslo Torma