Anto, Kolinda i Miroslav i osam čudaka

Ozbiljne poruke Robina Harrisa

• Kraj je godine. Uz zbrajanje računa, imamo dodatan posao i problem, biranje novoga predsjednika-predsjednice države. Umjesto da, s političkog gledišta, analiziramo postignute rezultate aktualne vlasti, više smo okrenuti spomenutim predsjedničkim izborima. A o uspješnosti aktualne izvršne vlasti na čelu s Andrejom Plenkovićem, Miloradom Batinićem i Miloradom Pupovcem nitko ne može biti zadovoljan osim njih trojice. Ova zbrda zdola vlast, sastavljena iz interesa, ne samo da je neuspješna, nego je i uzročnik i poticatelj novih ne samo ideoloških podjela. Naime, pobjednik saborskih izbora od 11. rujna 2016. je Hrvatska demokratska zajednica, čiji su birači birali domoljubnu vlast, a nakon preslagivanja i tjeranja iz vlasti istina čudne ekipe iz Mosta Plenković je otišao ili u krajnost ili tamo gdje mu je i mjesto – na ljevicu. Pokupio je u Vladu ostatke od uvijek protuhrvatske i trgovačke tzv. liberalne stranke – HNS-a – i odveo je Hrvatsku unatrag. Unazadio je političku scenu i najveći je krivac za nove podjele u društvu i najveći val iseljavanja Hrvata iz Hrvatske od konca XIX. stoljeća i bolesti vinove loze na hrvatskome jugu. U takvim okolnostima nemoguće je bilo očekivati neke konstruktivnije izbore za predsjednika države, koji su se u ovo kampanjsko vrijeme pretvorili u lakrdiju i primitivizam najgore vrste.

• Kada govorim o primitivizmu u kampanji za predsjedničke izbore onda ne mislim samo na primitivizam na medijskoj sceni koja živi od incidenata, nego i na same kandidate gdje je većina njih potekla iz taloga hrvatskoga društva. To se posebno potvrdilo na sučeljavanju na HRT-u u utorak 17. XII. 2019. Sama sučeljavanja su nepotrebna i nategnuta, a i štetna za kvalitetnije kandidate, što se je vidjelo i na ovom televizijskom sučeljavanju. Ovakav oblik sučeljavanja, gdje neozbiljni egzibicionisti i primitivci nepotrebno dobivaju mogućnost da svoje gluposti, ludorije i bedastoće javno iznose, nema nikakvoga smisla. I zato ozbiljni kandidati, a među njih jedanaest bilo je samo njih troje – Anto Đapić, Kolinda Grabar-Kitarović i Miroslav Škoro – uvijek gube bez obzira što govore, kako se ponašaju i koliko su bili kulturni. S obzirom da je od strane, onih koji bi trebali čuvati dostojanstvo politike i društva, izostala svaka kontrola, bili smo svjedoci neprimjerenih vrijeđanja, gluposti i laži koje nigdje izvan studija HRT-a nitko od tih primitivnih kandidata ne bi mogao javno izreći a da ne odgovara za izgovorenu riječ. Spomenuo sam trojicu kandidata koji su u tom čudnom društvu ostali dostojanstveni i branili čast svoju i svoga naroda. Moram spomenuti i onu drugu skupinu kandidata, osmoricu njih, koji su se ponašali – neki više, a neki manje – kao najobičniji idioti! Ne što su samo lagali, što je u politici često način borbe, nego su vrijeđali hrvatske svetinje. Svojim ponašanjem rušili su temelje hrvatske državnosti preko čega se ne bi smjelo samo tako olako prelaziti. Sve mora imati neka pravila, pa tako i političke kampanje.

• Prije sučeljavanja na HRT-u bilo je i onih koji se nisu niti rukovali sa svim sudionicima debate. Prije svih tako je postupila RAF-ovka Katarina Peović koja bi nas sve posmicala kao što su njezini uzori 1945. posmicali Hrvate na Bleiburgu, Kočevskom rogu i Križnom putu. Na taj necivilizacijski potez predstavnice tzv. Antifašističke fronte poslije sučeljavanja potužila se aktualna hrvatska predsjednica i taj Peovićkin čin nazvala "nedostatkom kućnog odgoja", ali se prevarila. Kod AFŽ-ovke Katarine nije to u pitanju, u pitanju je čista primitivna iskonska mržnja prema onima koje ideološki mrzi. Kolindu Grabar-Kitarović bi ona po kratkom postupku, a ne se rukovala s njom. Isto bi učinila prema svima nama drugima koji hrvatski dišemo. Kao što su činile njoj očito drage partizanke nakon Drugoga svjetskog rata. To je na tragu ponovljenih izjava Nenada Stazića da su njegovi uzori partizani šlampavo postupili nakon rata 1945., što nas nisu sve poubijali. To je taj koljački mentalni sklop koji je zadnjih godina ponovno ovladao Hrvatskom. A i sama skojevka Peović javno je poručila hrvatskoj predsjednici zašto joj nije pružila ruku (https://www.facebook.com/katarinapeovic/posts/10157755534673058). Najobičniji ideološki razlozi kojih se ne bi posramio ni najveći boljševik iz prve polovice XX. stoljeća. I zato nije naodmet pogledati neke komentare čitatelja u riječkomu Novom listu, njoj najbližim dnevnim novinama, kako su ju komentirali:

»Nije problem što Peović lupeta nego je problem što se takvim marginalcima od 0,01 % daje medijskog prostora kao da su ozbiljni kandidati a nisu. Kome to odgovara? Nije se rukovala jer je nepristojna i zatrovana ideologijom isključivanja svih koji ne misle kao ona, a to je 99,99 % ostalih. Demokracija i kapitalizam nisu savršeni ali su i dalje neusporedivo bolji od nasilja, nepravde i represije totalitarnog sustava za koji se ona zalaže. Najluđe je šta ne kuži što bi ona prva završila loše da se stvarno ostvari taj njezin totalitarni režim koji zagovara. Ja se samo pitam zašto neki mediji ovoj marginalnoj osobi marginalne strančice koja ne može osvojiti više od 0,1 % daju medijski prostor? Žutilo, žutilo«, napisao je Ivan Rijeka (https://www.facebook.com/ivan.rijeka.9822), dok je Ante Condric (https://www.facebook.com/ante.condric.1) dodao: »Srbi u Hrvatskoj bi se trebali zvati Hrbi i mislim da je dotična Hrbkinja i uopće me ne čudi manjak odgoja i kulture ponašanja«. Zanimljivi komentari.

• Primitivno vrijeđanje od strane nekih marginalnih predsjedničkih kandidata svih hrvatskih svetinja nije slučajno. Ono je proizvod i "demokracije" i žalom za proteklim vremenima u kojima je još uvijek SRP-ova kandidatkinja Katarina Peović. Netko će njezino ponašanje i djelovanje nazvati samo jugonostalgičarstvom, dok će drugi kod kandidata, kojemu su hrvatski sudovi dozvolili da nosi ime zagrebačkoga gradonačelnika, govoriti o mladcu koji nema osnove kulturnoga ponašanja, ali se za njih oboje može reći da su rušitelji. Ne samo anarhisti, nego i rušitelji postojećega mira u hrvatskome društvu. I zato su, ponavljam, nepotrebna i štetna ovakva sučeljavanja, jer omogućuju kandidatima s bolesnim egom iznošenje bolesnih stavova koji dodatno pojačavaju podjele u ionako podijeljenom društvu.

• Iako su u Hrvatskoj rođeni, školovali se i žive ljudi poput Katarine Peović, Darija Juričana, Ivana Pernara ili Dalije Orešković, svi se moramo zapitati u kojem smjeru svi mi idemo? I zato se ne moramo jako buniti što nas posjećuju srbijanske cajke i pune dvorane od šesnaest tisuća mjesta. I to dva dana zaredom. Kao što Fahreta Jahić nema empatije za muslimanske žrtve u rodnom Brčkom, tako i ove naše političke "zvijezde" nemaju empatije za hrvatske branitelje koji su pobijedili srpskoga agresora. I Jahić-Živojinović, i Peović, i Orešković, jedino od hrvatskoga vole – kune!

• Htio ili ne htio, u predsjedničku kampanju uključio se i Robin Harris, britanski povjesničar, novinar, pisac i publicist, koji je rođen 22. lipnja 1952. na jugu poluotoka Cornwalla. Harris je bio savjetnik premijerke Margaret Thatcher. Hrvatski je državljanin od 2006. godine. Govori hrvatski jezik i predavač je na Odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Član je uprave Centra za obnovu kulture u Zagrebu. Ustvari, veliki je poznavatelj i prijatelj Hrvata, pa ga se zato mora uzimati ozbiljno kada piše o Hrvatskoj knjige i kada objavljuje članke o hrvatskim temama. Nedavno je Harris u Engleskoj napisao članak o Hrvatskoj (http://theconservative.online/) u kojem je osudio jačanje komunizma u Hrvatskoj. Pozvao je Europsku uniju da se mora pridružiti borbi protiv novog komunizma u Hrvatskoj, u kojoj nije provedena lustracija. A lustracija nije provedena jer su na vlasti i dalje svi oni koji su vladali do 1990., i koji su na svoja mjesta rasporedili svoje potomke i ideološke istomišljenike. Za Harrisa je još gore od neprovedene lustracije činjenica što u Hrvatskoj komunizam nikako nije pobijeđen i što komunisti još uvijek nisu priznali svoja nedjela.

Optužio je i Andreja Plenkovića za kojega je napisao da je »sin komunističkih roditelja, kao i većina današnje visoke političke elite koja je uspjela ugrabiti stipendije i unaprjeđenja koja su uskraćivana drugima«. Harris se dohvatio Plenkovića i zato što ga je beskrupulozna Angela Merkel odabrala da u ime EU-a provede brexit. Harris izvrsno poznaje situaciju u Hrvatskoj i sve Plenkovićeve grijehe kod gušenja demokracije u Hrvatskoj. On zna kako je Plenković zabranio održavanje referendumâ u Hrvatskoj o promjeni nakaradnog izbornog zakona, obitelji, braku, uvedbi eura… Harris zna kako Plenkovića nije briga što se iselilo preko 350.000 Hrvata u doba njegove trogodišnje vladavine, jer »slobodoumni ljudi uvijek predstavljaju prijetnju državnom etatizmu«, naglašava Englez. Upoznat je i s pravim staljinističkim čistkama u HDZ-u koje Plenković nesmiljeno provodi u suradnji s nepopularnim suradnicima. I zato je dobrodošao ovaj Harrisov članak u The Conservative Onlineu u ovo predizborno vrijeme.

• U predsjedničkoj kampanji dotaknulo se i pitanje osude i oslobođenja prvoga zapovjednika obrane Vukovara Tomislava Merčepa. Miroslav Škoro je predbacio aktualnoj predsjednici što ga nije pomilovala. Kolinda Grabar-Kitarović je točno rekla kako ga ne može pomilovati jer Merčep nije podnio zahtjev za pomilovanje. A nije podnio zahtjev jer bi tim činom priznao da je kriv i zato svaka čast Tomislavu Merčepu na poštenju i dosljednosti. Da mu je teško jest, ali Tomislav je ostao velik i u teškoćama. I zato će radije nevin ostati u zatvoru, nego se moliti onima koji su ga – pod pritiskom izvana – osudili bez dokaza.

• Splitski Hajduk dao je nogu treneru Damiru Buriću. Otpustio ga je, ali ne bezobrazno, nego fino. Lijepo su mu se zahvalili na svemu dobrome što je učinio u klubu i dali mu otkaz. Primjer kako i otkaz može biti – fin.

• "Miroljubivi" migranti ne ubijaju samo policajce i vojnike u Zapadnoj Europi, ubijaju oni i crnogorske policajce. U Igalu u Boki Kotorskoj migrant je ubio policajca prilikom privođenja. (https://www.dulist.hr/drama-u-crnoj-gori-u-pucnjavi-ubijen-policijac-dubrovacke-snage-pojacano-cuvale-granicu/624578/)

Marijan Majstorović