Godine teku stazom života

                      Dugo ne vidjeh trešnje cvijet

Na isteku dana klonulo sunce

suton sivi spušta svoja krila

na livadi mekoj u glazbi vjetra

lišće suho postelju mu sprema,

trešnje grana bujni život sanja

prepun topline zagrljaja

U čežnji nedostižnih visina

suze skriva umorna duša

čudnom samoćom nemir prijeti

tiho umire dio moga bića

poklonjen nekome davno

u ljepoti jednog predvečerja

Dugo ne vidjeh trešnje cvijet

odnese me noć u tuđi svijet

stazom života godine teku

u vremenu sjećanje zaspalo

suha je grana bila rascvjetana

i nije znala za jade umiranja

Mijo Arapović