Snom cjelivam zemlju od Hrvata

            Sporo teku tuđine mi sati

                Ni kad svjetla daljine se gase,

                Ni kada su pjesme same za se,

                Ni kad ruke od umora trnu

                Ja ne kunem patnju – kob mi crnu.

                Čim se opet na brdašcu malom

                Iz dimnjaka dim u nebo vine,

                Radujem se snu mi preostalom

                I sanjama što se javom čine.

                Ponekad me bolna tuga shrva

                Što ni zadnja, a nije ni prva

                Ljubav koja Domovini hrli

                I nadama slavi ju i – grli!

                Tako teku tuđine mi sati,

                Mrkle noći i ranjivi dani.

                Čekam da mi zbilja snove vrati

                A nijedan da mi srce rani.

                Ni kad zbilja u njemoći trune,

                I kad nema ni mira, ni rata,

                Moja usna nikada ne kune.

                Snom cjelivam zemlju od Hrvata!

Malkica Dugeč, 4. 11. 2019.