KulturaSlatke kapi by HF16/01/2020 Poljubio nježno orošenu ružu Znala si, znala, lukavice mala, da u odajama srca još mjesta postoji. Ćutila da tražim nekoga poput tebe, moj nemir da smiri. Samo su zvjezdice svjedoci nam bili. Svima treba malo, ono slatko nešto I taj fluid neki što krene iznutra… I mozak i tijelo otmu se razumu, za ništa se više ne čeka do sutra. Uzajamno tražimo, na istom smo put, jer nas isti fluid na daljinu veže. Da se ove riječi pretoče u zbilju… Što bit lako može, nama je sve teže. Stvarnost nek' nam bude, što nam usne nude. I više od toga niti nam ne treba I odjednom postaje sve crno i bijelo … Kad drhtaja snaga zarobi nam tijelo… A nemirne usne kao i inače nestašne su žure jer zovu ih žudnje Tad mahnite bubnjeve svoga srca čujem Povesti me hoće do te slatke bludnje Nagnuo sam glavu, položio čelo na najmekši dio kipućih bedara. Poljubio nježno orošenu ružu, U pupoljak točno, nemir što nam stvara…. Vladimir Živaljić, Vukovar