Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća

 
 
Kad smo ovdje prije mjesec dana pisali o aktualnoj balvan revoluciji u Crnoj Gori ukratko smo pokazali kako se model velikosrpskog nastupanja na „terenu“, agresije, od sredine osamdesetih zapravo u bitnome nije promijenio. Samo je malo koncentriraniji, jer sada vrijeme brže teče, te u velikoj mjeri koristi međumrežje i preko njega vodi moderniji „hibridni“ rat. Sve je inače tu i svi su tu, čak su neki još živući veterani na pozornici. Išlo se dotle da se Crnogorcima ukratko „ponovilo gradivo“, onaj početni važni dio svetosavske mitologije s nošenjem kostiju („moštiju“) nekog sveca, ovoga puta sv. Vasilija Ostroškog. Vjerujem kako to Crnogorci u početku nisu razumjeli. Mlađi jer je prošlo tridesetak godina od svojedobne „nošnje“ i ponovnog pokapanja kostiju cara Lazara, a stariji stoga što su, većinom, bili na toj strani, pa njima sad gurati pod nos „mošti“ doista je čudno.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/01/cq5dam.thumbnail.cropped.750.422.jpeg
Balvan revolucija je podignuta zbog tamošnjeg zakona o slobodi vjeroispovijesti (skraćeni naziv, o.a.) koji je crnogorski parlament usvojio 26. XII. 2019. U početku su prosvjedi s tim u vezi, uključivši i događaje u tamošnjem parlamentu bili poprilično nasilni, kako u Crnoj Gori tako i u Beogradu. Tamo su angažirani, a tko će nego delije, kriminalna navijačka skupina, koji su palili crnogorsku zastavu pred veleposlanstvom. Bilo je i nešto batina, navodno je ozlijeđen i jedan vladika i sl.
 
Onda je onaj koji prosvjednike vodi i zapovijeda njima (SPC, država Srbija, tajne službe, Rusija(?) stožer ove balvan revolucije naizgled promijenio taktiku. Negdje pred „srpski“, pravoslavni, Božić, a naročito pred tzv. paljenje Badnjaka pred crkvama odlučeno je (formalno SPC) kako će prosvjedi ubuduće biti mirni i svest će se na molitvu. Hodat će se ulicama i nadalje al' bit će to šetnje s vjerskim obilježjima i molitvom (litije, nešto kao procesija u katoličanstvu) s presudnim sudjelovanjem svećenstva SPC-a. Na kraju „šetnje“ održat će se „moleban“, molitva s nakanom zaštite „svetinja“ SPC-a u Crnoj Gori. Ali to ne će biti kraj – na kraju poslije molitvenog kraja održat će dežurni svećenik i politički zapaljivi govor. Srbijanski predsjednik Vučić bio je koji dan prije tih „paljenja badnjaka“ najavio dolazak na jedno „kurenje“ na sjeveru Crne Gore, al' još će, kao, razmisliti.
 
Svakome tko imalo išta zna o Vučiću odmah je bilo jasno kako on tamo ne će ići, samo je malo kurio političku vatru. I naravno, odustao je kako bi ispao, eto, mirotvorac. Zatim su krenule te molitvene šetnje,litije i molebani, po Crnoj Gori i Srbiji. U Srbiji od Novog Sada, preko Beograda pa na jug. U Beogradu su bile još i demonstracije mladeži studenata, a teško da su i bez „navijača“. U stvarnosti te šetnje su ponajmanje vjerske, a pored parole „Ne damo svetinje“ jednako su učestale i izuzetno glasne, kako u Crnoj Gori tako i u Srbiji „Kosovo je Srbija“, „Crna Gora i Srbija – jedna  familija“, zatim pogrde upućene Mili Đukanoviću, koje s molitvama imaju malo veze.
 
Zanimljiva značajka ovih  „vjerskih“ šetnji je kako se one organiziraju – po mraku, a tada gori vatra, svijetle se baklje – kao da bi se mrak mogao „prelijevati“ i kristalno. Na jednoj snimci (srpski portal u Crnoj Gori In 4S) pokazuje se velika noćna bakljada u okviru „šetnji“.  Naslovljena je: „Ponovo gori Nemanjića plamen, stasaju momci tvrdi k'o kamen“, a snimka je popraćena pjesmom u kojoj ženski glas pjeva kako je usnula „ratnika, zastava mu vatrena i iz borbe donijeta“ zatim nagovara „ustaj dragi vrijeme je Srbija te sad zove“, čemu se muški glas odaziva i pjeva kako će u boj, sve za Srbiju , „ustali su svi Srbi“ i sl. – sve u svemu jedna „lirska“ borbena, molitvama neprimjerena pjesma. Osim ako se ne računa u njoj „molba“ svetom Savi da moli – za ratnike. Ove godine je, čini mi se naglo, u Crnoj Gori populariziran pravoslavni običaj plivanja za „Časni krst“ na rijekama, jezerima, moru, ali ni ono (običajno vjersko) nije išlo bez bakljada i uzvikivanja parola u Crnoj Gori „Kosovo je Srbija“ i sličnih. Kombinacija vatre i vode? Usput, Crna Gora je priznala državu Kosovo.
 
Toliko o promijenjenoj taktici i „molitvenim“ šetnjama kao obliku pritiska na crnogorske vlasti da promijene zakon o slobodi vjeroispovijesti prema kojoj je Srpska crkva i stvarno stala na čelo kolona aktualne balvan revolucije. Paralelno su svi srbijanski mediji,   tabloidi , uključivo i Politiku, tabloidne televizije prepuni istupa različitih intelektualaca, povjesničara, analitičara, političara punih anticrnogorske žuči i njenog „posvajanja“ tvrde vjere u skoro novo „prisajedinjenje“. (Odavde im, u „vjerskom“ dijelu, „pripomaže i Dragiša“ – Drago Pilsel.) Sve „cvate“ kao i osamdesetih-devedesetih.  Ova bitka „za srpske svetinje“ u Crnoj Gori u Srbiji donijela je i sljedeće: pitanje Srpske crkve u Crnoj Gori s jedne strane je, skoro u potpunosti, pokrilo ono kosovsko, ali i natjeralo srbijansku oporbu na stranu vlasti, pri čemu su neke stranke još radikalnije, te tako zamračilo i ona unutarnjopolitička, različite afere, pitanje bojkota izbora i dr. Znači li to kako se promijenio redoslijed vraćanja „srbijanskih zemalja“ u krilo „majčino“? Prvo Crna Gora, a zatim Kosovo? Čini li im se to kako bi Crnogorce mogli vratiti „na pravi put“, prema Dubrovniku recimo, kao „onomade“? Hoće li se Crna Gora i s iskustvom antibirokratske revolucije znati suprotstaviti balvan revoluciji koja je već ušla u dvorište?
 
Ovdašnju mediju (i politiku) sve to  malo zanima iako se događa u neposrednom susjedstvu, a neznano je kako i dokle će se razvijati događaji, kamo bi se mogli „preliti“, bi li mogli dosegnuti sva područja gdje djeluje borbena Srpska crkva…? NATO je navodno tamo, kod svoje članice, već poslao antihibridnu ekipu, a ako se ne varam i Hrvatska je članica. I još jedan „detalj“ ustvari konstanta veliko srbijanske politike – i u Crnoj Gori locirane su „ustaše“, pače crnogorske, a u „optužnici“ je i pravaštvo, „frankovačka“ ideologija, maspok (Hrvatsko proljeće) čak i hrvatski komunisti i, naravno, neizostavni Vatikan. Vrijedi li ovdje još možda ona o povijesti kao učiteljici ili je i nju izbacila „kukurikularna“ reforma (reforma Kukuriku koalicije plus HDZ)?
 

Mato Dretvić Filakov   

Povezane objave

Hrvatski sabor sve što radi, radi protiv hrvatskih interesa

hrvatski-fokus

Lideri se stvaraju

HF

Alijin sin igra šah na Terazijama

HF

Budimir Lončar i Tvrtko Jakovina lažu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više