Hrvatski Fokus
Znanost

Vrećice se nikada nisu proizvodile od najlona i PVC-a

Plastične vrećice nisu najveći svjetski ekološki problem

 
 
Je li za Hrvatsku važna tema da u njoj nema najlonskih ni PVC-vrećica? Kako, kada su svuda. Valja razočarati javnost. Nikada ih nije ni bilo. Zašto tada neuka administracija diljem svijeta, nesvjesno ili svjesno kao najekološkiji svjetski problem nameće plastične vrećice debljine 15 do 50 mikrometara. Koliki je to stvarno problem?
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/01/blocks_image_5_1.png
Jedan uspješni proizvođač hrane u svojim trgovinama prodaje PVC vrećice po 0,xx kuna. Neki strani trgovački lanci reklamiraju kako se kod njih na blagajni ne mogu kupiti plastične vrećice.
O čemu je riječ? O nepoznavanju osnovnih skupina materijala u školama za ne znam što. Život ili??? Kada su me četrdesetih godina započeli s podučavanjem i odgojem u školi, naučili su me da riječ metali, obuhvaća metale na osnovi kemijskog elementa željeza (Fe), koje su hrvatski svećenici još u 18. stoljeću zvali gvožđe, te aluminij. Treba pridodati još dvije važne slitine na osnovi bakra: bronca i mjed. Ne sjećam se je li bilo još riječi o kojem metalu ili slitini.
 
Ne znam što danas uče u školi novi naraštaji o materijalima čija je proizvodnja u većoj mjeri započela 1951. Koliko današnjih učenika (ali ne samo njih) zna da je proizvodnja plastike narasla od 1,5 milijuna tona 1951. na oko 360 milijuna tona 2019. To je 240 puta. Znaju li o kojim se vrstama plastike radi, koje se sada svrstaju u vreće za plastični i metalni otpad?
Godine 2019. svjetska proizvodnja fosilne plastike bila je oko 359 milijuna tona, a bioplastike 2,11 milijuna tona, svega 0,59 %. Treba naglasiti da prema EU Direktivni iz lipnja 2019 je plastika zajedničko ime za fosilnu plastiku i bioplastiku.
 
Treba najprije riješiti dvojbu je li se u kući razvrstani plastični otpad mješovit. Odnosno, radi li se o proširenom nazivu, miješani. Mješavina je rezultat miješanja što odvajanjem plastičnog otpada u kući nije slučaj. Zašto je mješovit? Čini ga 6 osnovnih vrsta plastike. To su po obveznim brojevima: PET [poli(etilen-tereftalat), 1], PE-HD (polietilen visoke gustoće, 2), PVC [poli(vinil-klorid), 3], PE-LD (polietilen niske gustoće, 4), PP (polipropilen, 5), PS (polistiren, 6), ostali plastični materijali, 7).
 
Prema ovoj listi brojevima označenih vrsta plastike, najlon, stručnog naziva poliamid se ne spominje. A zna se za njega po najlonskim čarapama. Na žalost nekih, nikada se vrećice nisu izrađivale ni od PVC-a (3). Zato nema na vrećicama, ako to uopće stave njihovih proizvođači, ni broja 3. Dakle, vrećice se nikada nisu proizvodile od najlona i PVC-a. Od čega se prave? Od dvije vrste polietilena, posebno onog s oznakom PE-LD (4). Neki pritom možda pišu neispravno LDPE. Rjeđe su od PE-HD (2) te ponekad od polipropilena (5). Da se stanovništvo ne muči tim nazivima i brojevima, najbolje je govoriti i pisati, samo plastične vrećice.
 
Trenutni problem plastiku u cjelini usmjeren je diljem svijeta upravo na tu vrstu plastike. Čini se da neuka administracija diljem svijeta, nesvjesno ili svjesno kao najekološkiji svjetski problem nameće plastične vrećice debljine 15 do 50 mikrometara. Koliki je to stvarno problem?
U 2019. osnovao sam Klub prpošitelja. U pravilu su to umirovljenici koji aktivno u pisanom ili govornom obliku ukazuju na temelju svog znanja i iskustva na nedostatke suvremenog govora ili pisane riječi. I to političara i medija. To je bilo potrebno napisati jer prpošiteljica Pa1 pomogla s podacima za nastavak teksta, ali ne želi da se spomene i njezino ime.
 
Zabrana plastičnih vrećica se odnosi samo na one debljine 15 do 50 mikrometara. Vrećica debljine 17 mikrometara ima masu od oko 7 grama a procjenjuje se da je ona od 50 mikrometara mase oko 20 grama. Prema dostupnim podacima procjenjuje se da se u svijetu proizvede godišnje od 500 milijardi do bilijun vrećica. U proračun se ulazi prosječnom masom od 14 grama i 750 milijardi vrećica za što se godišnje potroši oko 10,5 milijuna tona polietilena. To je 10 posto svjetske proizvodnje polietilena ili 4,4 posto svjetske proizvodnje plastike. A te plastične vrećice moguće je mehanički oporabiti, reciklirati ili spaliti uz razvijanje velike količine topline. Više energije po kilogramu nego što to razvija kameni ugljen.
Na što se troši ostala plastika? Gradnju automobila koji onečišćuju česticama nastalim habanjem (ispravno abrazijskim trošenjem) gumenih pneumatika. Te su čestice po količinama na drugom mjestu, odmah iza čestica nastalih pranjem tekstilne odjeće. A 65 posto suvremenih tekstilnih vlakana načinjena su od fosilne plastike. Zamislite da uđete danas u drogeriju i zatražite da se iz nje izbace sva plastična ambalaža. I zamijeni, čime. Staklom??? Isto polimerom, ali anorganskim.
 
Plastične vrećice nisu najveći svjetski ekološki problem. Pa ni sadržajno u svekolikom otpadu. U koji se ne odlaže plastika, već isluženi plastični proizvodi.
 

Igor Čatić, prof. emeritus

Povezane objave

Glas za obrazovanje i odgoj

HF

Umotvorine Philipa K. Dicka

hrvatski-fokus

Fracking i zdravlje djece

hrvatski-fokus

Iznajmljivanje robota, zašto ne?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više