Kako provesti reforme kad ih narod ne će?

Reforme moraju provesti i po cijenu pada s vlasti

Na pitanje novinara „Budete li član iduće Vlade, kakve su vaše ideje vezane uz porezni sustav? Kako ocjenjujete trenutno oporezivanje dohotka, biste li uveli porez na imovinu?“, bivši kandidat za predsjednika Republike a sada mogući utemeljitelj pokreta (stranke) kao tzv. trećega puta u hrvatskoj politici Miroslav Škoro, odgovara  novinaru Jutarnjeg lista 20. 1. 2010.: „Reforma mirovinskog i zdravstvenog sustava trebala bi otvoriti prostor za promjenu u doprinosima na plaću i učiniti sustav održivijim“, te na pitanje oko uvođenja poreza na imovinu dalje odgovara: „Što se oporezivanja imovine tiče, imali smo tu inicijativu za uvođenje poreza na nekretnine. Ne bih podržao takav porez jer mislim da osnovne pretpostavke za njegovo uvođenje nisu zadovoljene. U socijalizmu su nekretnine bile oblik štednje i većina naših ljudi koji imaju nekretninu viška nisu nikakvi bogataši. Imaju vikendicu na moru ili klet i često su im i režije preveliko opterećenje, a kamo li novi porez. Dodatno oporezovati možemo samo one koji imaju više nekretnina i kojima one generiraju nekakav prihod. Ostalo je sve besmisleno.“

Što se tiče reformi za koje se Škoro zauzima, vjerojatno mu je također poznato, kao i u slučaju inicijative za uvođenja poreza na imovinu, da su sve reforme koje su se pokušale provesti u Hrvatskoj, a limine odbijene. Nedavno je odbijena i reforma mirovinskog sustava, prije nekoliko godina zdravstvenog osiguranja (dijela sustava koji se odnosi na pomoćne djelatnosti), radnog prava itd. Reforma javne uprave nije uopće niti dotaknuta. Kako se provodi  reforma sudstva u cilju povećanja njegove učinkovitosti, svjedočimo ovih dana. Odbijeno je odnosno privremeno zaustavljeno utemeljenje Visokog kaznenog suda. Ideja formiranja Visokog kaznenog suda u sferi kaznenog prava je stara više od dvadesetak godina, kada je o toj reformi govorio i zauzimao se za nju u to vrijeme predsjednik Vrhovnog suda Milan Vuković  a i tadašnji predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman. Različiti sukobljeni interesi koji su tada postojali oko koncepta reformiranja sudstva uopće, odgodili su donošenje potrebnih zakona.   Uglavnom, tek će ove godine (2020.), ako na Ustavnom sudu prođe  ocjena o ustavnosti Visokog kaznenog suda, ova sudska reforma biti provedena u djelo.

Vezano za temu reforme i ocjenu stanja konkurentnosti pojedinih svjetskih gospodarstava, World Economic Forum je od 141 svjetskih gospodarstva Hrvatsku rangirao sa 63 mjestom. Od svih pokazatelja koji se vrjednuju, najlošije je ocijenjen pokazatelj sudska učinkovitost koji zauzima 140. mjesto.

Reforme mirovinskog, zdravstvenog osiguranja i radnog prava, propale su. Zbog broja prikupljenih potpisa za raspisivanje referenduma o pojedinoj reformi, Vlade olako odustaju od donošenja zakona, bojeći se rezultata koji bi se mogao ostvariti  na raspisanom referendumu. Interesne sindikalne skupine kao inicijatori za raspisivanje referenduma koje se protive reformama, vještim su  manipulacijama (sloganima kao što su: iz mirovine ćete na groblje, liječiti će se samo bogati itd., reforma školstva se svodila samo na to, koliko će se povećati plaće) uspjele su prikupljenim potpisima natjerati Vladu da od donošenja zakona odustanu ili su doneseni zakon hitno mijenjani. Ovi slogani upućuju na to, da su ove interesne skupine računale na mentalitet građana koji je još zaostao iz bivšega komunističkog sustava (svatko će raditi prema mogućnostima a uzimati prema potrebama). U tome su i uspjele! Uostalom i neki rukovoditelji tih skupina vladaju ovim strukturama već više od 30 godina. Unatoč tome, niti jedna Vlada nije imala snage ustrajati na predloženoj reformi bojeći se mogućega na referenduma pozitivnog ishoda za inicijatore a negativnog za Vladu i gubitka vlasti.

Ovo za što se Škoro zauzima u uvodno spomenutom odgovoru na pitanje, svakako je preduvjet da se poveća konkurentnost hrvatskog gospodarstva i osigura rast BDP-a. Pitanje je, kako to provesti u situaciji kada to narod, kako se pokazalo u recentnoj prošlosti, reforme neće. I primjer od prije nekoliko godina kada se odustalo od uvođenja poreza na imovinu, o tome govori. Bilo je to 2012. godine. Tadašnja Vlada smanjuje doprinos za zdravstveno osiguranje za dva postotna boda (sa 15 % na 13 %), da bi se smanjila opterećenost plaća zaposlenika i povećala konkurentnost poduzetnika. Istodobno je već  bio pripremljen za usvajanje i Prijedlog zakona o porezu na imovinu. Koncept je bio temeljen na pristupu da bi obveznici toga poreza koji imaju jednu nekretninu za stanovanje i još drugu nekretninu (vikendicu, klet i sl.) plaćali otprilike isti porez kao što su do tada plaćali kroz komunalnu naknadu (ovisno o položaju druge nekretnine) a da bi vlasnici koji su imali više nekretnina plaćali progresivno veći porez nego što su do tada plaćali kroz komunalnu naknadu. Od donošenja zakona se pod pritiskom javnosti i raznih interesnih skupina   odustalo, da bi nekoliko mjeseci nakon toga doprinos za zdravstveno osiguranje vraćen na prijašnjih 15 % Ostalo je nedogovoreno zašto se odustalo od toga zakona? Vlasnici više od dvije nekretnine na ovaj su način ostali zaštićeni. Nisu im te nekretnine progresivno više oporezivane u odnosu na stanje do tada. Bilo je rasprava i o samom sustavu plaćanja komunalne naknade, je li porez na imovinu supstitut za komunalnu naknadu i kako postaviti plaćanje poreza ako se imovina koristi za djelatnost. O svemu se ubrzo javno prestalo pisati,  jer je Vlada na prve reakcije javnosti i drugih interesnih skupina odmah od zakona odustala. Vlada koja je došla na vlast 2016. godine odmah izjavljuje da za sada ne će ići u moguće razradu i donošenje  ovoga poreza.   

Kako izaći iz ovoga začaranog kruga? S jedne strane reforme za koje se zauzima u uvodno spomenutom razgovoru i Škoro, su potrebne, a s druge strane kada se one namjeravaju provesti, narod sve se u konačnici odbija. Gdje su uzroci?  Prošle 2019. godine, u drugoj polovici pala je finska vlada. Na vlast je došla druga politička opcija i to u tijeku predsjedanja Finske EU-om. No, pad je prouzročen time što  je tadašnji predsjednik Vlade podnio ostavku jer nije mogao postići političku suglasnost s ostalim političkim akterima oko reforme zdravstvenog sustava. Poruka je bila jasna, da vlast nije sama sebi svrha, da se reforme moraju provesti, pa ako se one ne mogu ostvariti, odgovorni političari bez obzira koja je opcija na vlasti, moraju svojim primjerom  dati do znanja narodu da im nije primarna vlast nego potreba strukturnih promjena.

U Hrvatskoj se dosadašnjim načinom razmišljanja iz toga kruga ne može izaći. Vlade trebaju pokazati da su u tome odlučne, pa i po cijenu gubitka vlasti, ali ustrajne pokazati da se moramo riješiti starih komunističkih opijajućih doktrina.   

Zvonko Koprivčić, dipl. oec.