Bugojno – mali Teheran

Sjevernoirski se veleposlanik sastaje sa muslimanskim ili počiniteljima ili supočiniteljima strašnih ratnih zločina nad Hrvatima

Što je bosanskohercegovačka sadašnjost sve, u svim egzistencijalnim segmentima, crnja, nesigurnija i bliža nastavku, prije četvrt stoljeća zaustavljenog, rata, sve se više otkrivaju ili samootkrivaju, pored već poznati srpski i muslimanski i drugi dijelitelji i razbijači beha hrvatsko-muslimansko-srpske zajednice. Znalo se ali se nije smjelo javno i priznati niti u srpsko muslimanskoj niti u svjetskoj javnosti, da  srpsko-muslimanska podjela Bosne i Hercegovine, nakon koji pregovora je krenuo i krvavi građansko vjerski sukob, nije samo srpsko muslimanski zločin, već da je sve to planirano i u krugovima uvijek na tim prostorima prisutni, hrvatskom narodu neskloni, čak i anti raspoloženih Britanaca. Britanska nesklonost miru i sigurnosti među malobrojnim i siromašnim narodima mentalni je sklop te, kolonijalizatorske, osvajačke i agresorske nacije.

Oduvijek se na toj bosanskohercegovačkoj granici svjetova, kultura, nacija i vjera sudaraju različiti interesi veliki i manje veliki, i bez njihova zvižduka ne započinje se ništa, dakako ni tajni srpsko-muslimanski pregovori diobe zemlje, niti  rat kojeg su Amerikanci zaustavili. Da je tako potvrđuju i činjenice da niti jedan rat u Bosni i Hercegovini koji se vodio, i koji će se nažalost voditi upravo zbog vanjski upletenih interesa, nije ni zaustavljen bez uplitanja izvana. Zapravo rat se uvijek odvijao na beha teritoriju, a mir uspostavljao daleko izvan tih prostora, zbog čega je i bio pun nepravde, što je značilo da će se rat nastaviti. Time su europski centri moći pravili slobodan prostor sebi za daljnje, ne samo uplitanje već i protektiranje, šerifskog vladanja sudbinom, kako onih naroda, srpskog i muslimanskog na čijoj strani su, tako još više i nad onim, hrvatskim, protiv kojeg su bili i ostali.

Siječanjski posjet 2020. britanskog i sjevernoirskog veleposlanika u Bosni i Hercegovini Matthewa Fielda etnički i vjerski  čistom muslimansko-bošnjačkom Bugojnu, gradu ratnog zločinca Dževada Mlaće, potvrđuje britansku umiješanost u beha ratu i pristranost na muslimanskoj a zatim i bošnjačkoj, odnosno na strani Osmanlijskih potomaka. Nije britanska pristranost na muslimanskoj strani poznanica samo sadašnjosti, ona vuče svoje korijene još iz vremena raspada Otomanskog carstva. Naime, u vremenu poraza najzloglasnijeg carstva, osmanlijskog, Amerikanci i dio Europe je tražio njegovu teritorijalnu diobu na više entiteta kako se ne bi moglo ponoviti u bilo kojem obliku, pa ni u ovom erdoganizmu koje postaje sve veća opasnost za svjetski mir, Britanci su bili protiv. I samo njihovom zaslugom prljave, dijelom i antieuropske, napose antikatoličke, politike Turska nije kažnjena diobom kojom bi se trajno svela u granice iz kojih više nikada ne će doći opasnost ni za Bosnu ni za Europu. Kakva danas dolazi od suvremenog sultana Erdoğana.

Hrvatski katolički  narod, stoga i zna dobro, kroz svoje genocidno stradanje od krvavih ruku nekažnjenog ratnog zločinca Dževada Mlaće, potomka Osmanlija, kakva je danas nacionalna i vjerska slika tog bosanskohercegovačkog grada u kojem su, prije muslimanske agresije Hrvati bili većinski narod. To je etnički i vjerski čisti muslimansko-bošnjački grad, malo Sarajevo, i u njemu je počasni građanin ratni zločinac Mlaćo koji i dalje skriva masovnu grobnicu masakrirani Hrvata, za koji zločin je i nagrađen od dinastije Izetbegović. Hrvatski narod to zna i ne zaboravlja, i ako to „ne zna“ i zaboravlja britanski veleposlanik, isto tako zna i ne zaboravlja ni onaj isilovski govor Alije Izetbegovića kada je pred Mlaćom i njegovim supočiniteljima ratnog zločina kazao za crkvena zvona „zvona zvone za hajvan".

I u takvom gradu kakav je Bugojno mali beha Teheran, ili Kabul, britansko sjevernoirski se veleposlanik sastaje sa muslimanskim ili počiniteljima ili supočiniteljima strašnih ratnih zločina nad Hrvatima. Čak i da ne zna, a to je ipak nemoguće, kao što je nemoguće da ne zna i koje počinio zločin u Ahmićima gdje se njegovi pripadnici UNPROFOR-a prvi „slučajno" našli na licu mjesta, kakav je Bugojno danas nacionalno i vjerski grad mogao je vidjeti po imenima ljudi sa kojima je razgovarao. Britanac što i ne čudi zbog prljavih ratnih i poratnih radnji njegove zemlje u Bosni i Hercegovini, stoga zna za Ahmiće ali „ne  zna“ i nikada ne će priznati da zna za Križančevo Selo, Buhine Kuće, Maljine, Vitez, Guču Goru, Miletiće, Dubravicu, Grahovčiće, Brajkoviće, Bugojno, Jablanicu, Fojnicu, Kakanj…

Budući da u Bugojnu danas žive samo potomci Osmanlija, Hasani, Salihi, Emili, Azre, Adisi, Admiri, jer dođe islam nestade kršćanstva, Field je morao barem upitati svoje sugovornike za narod koji je tu nekad živio, i nestao pred njegovim sugovornicima. Morao je ako ni zbog čega drugog a ono zbog izvikane politike svoje zemlje o održivosti multi kulti beha zajednice. A nije pitao, što bi mu se moglo s razlogom pripisati, njemu i njegovoj zemlji, kao sudioništvo kako u etničkom i vjerskom čišćenju Hrvata katolika u Bugojnu, tako i u skrivanju masovne grobnice hrvatskih žrtava muslimanskog zločina.

Ne pitati zašto je Bugojno tako etnički i vjerski čist muslimansko-bošnjački grad, i zašto nema u razgovorima i predstavnika drugi suvereni i konstitutivnih naroda, napose hrvatskog kao najstradalnijeg, potvrda je britanske politike diobe Bosne i Hercegovine na etnički čisti srpski i muslimanski entitet. Pa čak i sudioništva kako u muslimanskom zločinu u Bugojnu tako i diljem  prostora kroz koje je prošla muslimanska armija pod zapovijedanjem ubijenog iranskog generala. I ako nema multi kulti razgovora, a očito da ih nema čak ni tamo gdje razgovaraju oni koji se služe tim izlizanim frazama, kako onda graditi i multi kulti beha društvo. Nikako. Ako nema drugi i drugačiji, a nema ni u jednom beha Bugojnu kroz koje je prošla Komšićevo Džaferovićeva Armija, u čijim redovima je bio i ubijeni iranski general, što su Bošnjaci potvrdili beha zastavama na njegovu pogrebu, sa čime to onda Britanci misle, i mogu graditi multinacionalnu i multikonfesionalnu beha zajednicu.

Očito, a to i na terenu pokazuju, grade je sami sobom u šarenilu prisutnih ratni zločinaca, u razgovorima sa Muslimanima, Bošnjacima, vehabijama, mudžahedinima, Irancima, i potomcima Osmanlija, koje je sve njih beha državljanstvom nagradio drugi bošnjački član tročlanog bošnjačko srpskog beha Predsjedništva Šefik Džaferović.

Vinko Đotlo