U suradnji Kninskoga muzeja i Franjevačkog muzeja i galerije Gorica-Livno u Kninu je u utorak, 25. veljače 2020. otvorena izložba crteža Gabriela Jurkića 'Umjetnik – Crta – Posvećenje'. Na izložbi je izloženo 80 crteža jednog od najistaknutijih predstavnika simbolizma i secesije u bosanskohercegovačkom kao i hrvatskom slikarstvu.
Organizatori su na 46. obljetnicu smrti velikoga bosanskohercegovačkog slikara podsjetili javnost na Jurkićev izniman umjetnički doprinos. Franjevački muzej i galerija Gorica-Livno povremenim izložbama nastoji omogućiti da bogata slikareva baština živi i dalje.
Autorica izložbe Željka Markov je istaknula kako je Jurkić bio izrazito produhovljen i posvećeni umjetnik i kroz tu prizmu treba sagledati sav njegov opus. Naime, u svakodnevnoj potrazi za harmonijom Jurkić je svojim djelima odavao počast postojanju i to je bila njegova svakodnevna molitva. Izložba Umjetnik – Crta – Posvećenje predstavlja crtačku dionicu Jurkićeva stvaralaštva iz fundusa FMGG-Livno koja je zapravo bila podloga cijelog Jurkićevog šezdesetogodišnjeg stvaralaštva.
Gabriel Jurkić jedan od najistaknutijih predstavnika simbolizma i secesije u bosanskohercegovačkom kao i hrvatskom slikarstvu svoju blisku povezanost s franjevcima iskazao je kada je u znak zahvalnosti, zbog uzajamne pažnje, ljubavi i brige, franjevcima ostavio dio svoje umjetničke ostavštine. Vjerujući u njihovu ljubav prema baštini, Jurkić kako je jednom zgodom rekao, umire sretan što će barem jedan dio njegovih slika ostat sačuvan na Gorici. To je ujedno bila prva velika donacija Franjevačkome samostanu na Gorici. Godine 1995. franjevci su otvorili Memorijalnu galeriju Gabriela Jurkića te tako opravdali Jurkićevo povjerenje. Gabriel Jurkić samostanu Gorica nije u ostavštinu ostavio samo bogat opus umjetničkih slika, svojih fotografija, dokumenata, bilješki nego i stotine crteža, studija i krokija među kojima su pojedini bili idejne skice i pripreme za njegova završna djela. Crtaći opus Gabriela Jurkića poput sakralnog predstavlja važnu dionicu njegova umjetničkog rada. Iako u sakralnome opusu nije postigao umjetničke domete kao u svom pejzažnom opusu, vjerski motivi su itekako prožeti kroz sve Jurkićevo stvaralaštvo koje je bilo nadahnuto vjerom. Jurkić je veliki doprinos dao i u izdavačkoj djelatnosti svojim ilustracijama objavljenim u mnogim knjigama i katoličkim publikacijama.
Životni rad Gabriela Jurkića posvećen je Bogu i umjetnosti i njegova djela odišu i prenose poeziju slavljenja lijepoga i čudesnoga. Zbirka Gabriel Jurkić u FMGG-Livno tijekom godina se raznim donacijama uvećala pa danas obuhvaća preko dvjesto djela i 6000 crteža.
Gabriel Jurkić bio je izgrađeni praktični katolik, franjevački trećoredac, sjajni i neumorni interpretator divnog bosanskog pejzaža postao je jedan od najproduktivnijih bosansko-hercegovačkih slikara dvadesetog stoljeća. U životu ga je uvijek zanosio lik sv. Franje Asiškog. Rodio se 24. ožujka 1886. u Livnu. Brat mu je blizanac Mirko, književnik. Njihovi su se preci nazivali Kostović. Doselili su u Livno iz Hrvatskog primorja. Učio je slikarstvo kod profesora Cikoša i Crnčića u Zagrebu (1906 -1907). Bio je među prvim učenicima novoosnovane Privremene škole za umjetnost i umjetnički obrt u Zagrebu (1907/08). Nakon uspješno položenog prijamnog ispita na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču, odmah je, na temelju svojih radova, primljen u četvrto godište općeg smjera slikarskog odjela. Akademiju je završio 1909, a potom je do 1911. u specijalnoj školi Kazimira Pochwalskog. Od 1911. do 1956. živi i radi u Sarajevu sa suprugom Štefom, književnicom izrazito katoličke orijentacije. Gabriel se teško uklapao u poslijeratnu stvarnost, stoga nije bio podoban tadašnjim čelnicima u Sarajevu pa su mu oduzeli atelje. Odlučio se preseliti u Livno. Općinske vlasti u Livnu nisu pokazale interes za njegov i Štefin smještaj. Franjevački samostan na Gorici u Livnu otvorio im je svoja vrata, ustupio im prostor za atelje, sobu za stanovanje i pružio im svu potrebnu opskrbu. Tako su se od 1956. do smrti Štefe 1971. i Gabriela 1974. udomili u samostanu. Štefa je prestala s pisanjem 1947, a i Gabriel se tada povlači iz slikarske javnosti, mnogo radi, ali ne priređuje samostalne izložbe. I brat mu je Mirko nestao s književne scene nakon Drugog svjetskog rata. Nisu odgovarali tadašnjoj političkoj eliti koja se borila za ostvarenje ateističkog društva.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više