Atomsko bure baruta pred europskim vratima

Ne nestaje Europa u Europi, ona nestaje u Bosni i Hercegovini

U bošnjačkom progonu svih civilizacijskih, kulturnih, ljudskih, nacionalnih, a napose eurokršćanskih stečevina i vrijednosti u Bosni i Hercegovini danas je u mnogim dimenzijama najprogonjenija istina. Progonitelji dobro znaju da je istina temelj svih drugi vrijednosti, poveznica svih razlika, most koji povezuje i najdublje provalije, i zbog toga tako agresivno jurišaju na nju. U tako složenoj i heterogenoj zajednici, toliki razlika i posebnosti, sasvim je malo, ili čak ni malo, neki međusobni čvrsti poveznica, zbog čega se nevjerojatnom agresivnošću i prisilom nameče jedna jedina, bošnjačka, istina. Svaku drugu istinu iz bilo kojeg kuta i središta gledana i dolazila, sa nepobjedivim dokazima i argumentima, Bošnjaci dočekuju sa neviđenim prijezirom i ratnom odbijenicom. Što je više nacionalni istina u Bosni i Hercegovini, a svaki narod, s pravom, ima svoju istinu, tim je bošnjačka strana agresivnija u napadu na njih i onoga ko je iznosi.

Zar treba tražiti bilo koji drugi dokaz koji pokazuje da bošnjačkoj strani, danas već nacionalno izjašnjenoj kao potomcima Osmanlija, nikako nije do mira, napose ne do pravednog mira u kojem će sve tri strane biti uistinu jednakopravne i slobodne. Svaka sa svojom istinom i međusobno uvažavane, jednako vrjednovane i od svih priznate. Bošnjacima je prijatelj Bosne i Hercegovine, i njima, samo onaj ko je neprijatelj Srba, te napose ko je neprijatelj Hrvata. Hrvati su, kao federalni partner, danas jedini kočničari stvaranja Velike Džamahirije na cijelom federalnom prostoru, i stoga Bošnjaci najagresivnije i udaraju po njima, na njihovu istinu, i traže saveznike po svijetu koji su protiv Hrvata i njihovih legitimnih i legalnih prava. U moralno rasprodanoj Europi i nije im teško naći za šačicu Judinih srebrnjaka, istrošeni i senilni političara i generala, koji će im biti čvrsti saveznici u procesu obespravljivanja, i u konačnici istrjebljenja hrvatstva i katoličanstva na toj, prije osmanlijske okupacije, hrvatskoj kraljevskoj zemlji.

Kraj XX. i početak XXI. stoljeća, na beha područjima je obilježen velikom tržnicom na kojoj su se Muslimanima, zatim Bošnjacima i danas osmanlijskim potomcima, u bagatelu prodavali i prodaju europski političari, generali, bivši i aktualni predsjednici, premijeri, kancelarke. Cijela Bosna i Hercegovina je po daytonskom završetku rata pretvorena u jednu veliku tržnicu 'Arizona', kakva je bila u Posavini i danas jest u Brčkom. Svakojake političke robe nudilo se i nude Bošnjacima, koji bez obzira na toliku ponudu dobro plaćaju naftnim dolarima koji pristižu iz najradikalnijih islamskih zemalja, izvoznica Islamske revolucije. Među onim rijetkim svjetskim političarima koji u Bosni i Hercegovini vidi danas najveću opasnost za europski mir i sigurnost bez terora, budućnost, pored francuskog predsjednika Macrona je i bivši slovenski predsjednik Milan Kučan. Iako Kučan nije ništa novo kazao za Bosnu i Hercegovinu osim istine, onog što je rekao francuski predsjednik Macron da je ta zajednica "bure baruta", on se našao na žestokom udaru bošnjačkog čelništva koje predvodi dvojac Komšić-Džaferović.

Potvrđuje se, u kontinuitetu, da Bošnjake najviše boli istina Bosne i Hercegovine, i to ne samo u sadašnjosti, još više iz vremena vjerskog rata koji se na tim europskim marginama vodio između islama i kršćanstva. Bosna i Hercegovina će biti "bure baruta" sve dotle dok ga Bošnjaci pune vjerskim radikalizmom, političkom isključivosti, lažima iz dalje i još više bliže prošlosti.

Ne treba se doći u ta politička bespuća, u taj balkanski crni mrak da bi se vidjelo to prokleto bure baruta, ono se vidi diljem svijeta kroz bošnjačku politiku, kojom ga pune do eksplodiranja. Ne čine samo Bošnjaci da to bure baruta eksplodira, u velikoj mjeri im pomaže i Svjetska zajednica u tom punjenju. Staviti se u tako zamršenom vjerskom sukobu samo na jednu suprotstavljenu stranu, i to onu najbrojniju, koja je glavni krivac za stanje velike napetosti, znači da međunarodna zajednica ne poznaje dovoljno taj problem, i da joj nije stalo do njegova rješenja. I zašto bi bila kada od tog problema ima velike i političke i ekonomske koristi. Političke jer demonstrira svoju (ne)moć, ekonomske jer se dobro prodaje   islamskim zemljama, koje naftno bogatstvo koriste isključivo u širenje islama diljem svijeta, i po cijenu izgladnjivanja svojih naroda. I na način slanja velikog broja radikalnih migranata u Europu, na kojima se Turska obogatila, i novcima Europske unije što je dobila da  zadrži migrante bliže doma, naoružava se kupnjom modernog ruskog oružja. I to je dio prodaje Europe.

Danas je Bosna i Hercegovina bure baruta kojeg pune sve islamske zemlje, uz pomoć europskih suradnika koji su se prodali u bescjenje. U takvim interesnim političkim odnosima u Daytonski nametnuti sporazum, kao najveću svjetsku sramotu u Dvadesetom stoljeću, nitko i ne dira, iako je zbog nepravde koju je uveo kao pravilo življenja nespojivih razlika, najveći generator novi i zamrzivač starih problema. Stoga je Bosna i Hercegovina zemlja trajne prošlosti, i sigurne ratne budućnosti. Tu ratnu budućnost iz ratne prošlosti, uz šutnju svjetske zajednice i kontinuirano radikaliziranje Bošnjaka, kao osmanlijskih potomaka, vrlo ubrzano pripremaju mudžahedini koji su ostali iza vjerskog beha rata u zemlji, i danas u daleko većoj slobodi od Hrvata žive u svojim entitetima.

Po spoznajama demografskog rasta u islamskim zemljama, poput Irana koji je samo tijekom četrdesetogodišnjice Islamske revolucije sa 40 milijuna stanovnika povećao na 82 milijuna, onda i nije teško izračunati koliko je danas mudžahedina u Bosni i Hercegovini. Ako ih je ostalo samo desetak tisuća, i danas četvrt stoljeća poslije, sa pet-šest žena zasigurno premašuju brojku veću od trideset tisuća džihadista. I kada im se doda brojka od nekoliko tisuća Arapa kojima Bošnjaci prodaju zemlju nebošnjaka, kojima je Džaferović dao i daje beha državljanstvo, te onih koji u islamističkoj bujici migranata ulaze u zemlju, tada Bosna i Hercegovina je atomsko bure baruta pred europskim vratima. Europa koja šutnjom odobrava mudžahediziranje Bosne i Hercegovine zapravo vrši suicid na tom prostoru. Ne nestaje Europa u Europi, ona nestaje u Bosni i Hercegovini, kao što ju je velik dio nestao u vrijeme osmanlijskog osvajanja i širenja.

Vinko Đotlo