Koronavirus, globalizacija i outsourcing ugrožavaju globalnu opskrbu vitalnim lijekovima
Što povezuje epidemiju novog koronavirusa COVID-19 s globalizacijom i tzv. 'outsourcingom' objašnjava William Engdahl u tekstu objavljenom 25. veljače 2020. u internetskom časopisu 'New Eastern Outlook' u kojem između ostalog upozorava na prijeteću opasnost nedostatka lijekova od iznimne važnosti u humanoj medicini ('outsourcing' označava izdvajanje posla tj. davanje određenog posla vanjskim dobavljačima ili suradnicima).
Epidemija novog koronavirusa (coronavirus) COVID-19 koja se širi diljem svijeta ima negativne učinke na turizam a osobito na gospodarstvo. No, dok je većina stručnjaka usredotočena na moguće ozbiljne rizike i opasnosti povezane s kineskom proizvodnjom komponenti za tzv. pametne telefone, ili na autoindustriju koja ključne dijelove kupuje u Kini ili pak mogućnost prekida isporuke nafte, postoji još jedna opasnost o kojoj mediji šute. A ova opasnost mogla bi ubrzo postati visoko zabrinjavajuća stvarnost globalnog zdravstvenog sustava. Naime, zbog epidemije koronavirusa COVID-19 u Kini, mnogi industrijski pogoni i kompanije su prisilno zatvoreni – proizvodnja je stala. Ukoliko ova situacija potraje još nekoliko tjedana, stručnjaci upozoravaju da bi se svijet mogao suočiti s vrlo ozbiljnim i zabrinjavajućim problemom, a to je ozbiljan nedostatak vitalnih lijekova i drugih medicinskih proizvoda te sanitetskog materijala kao i brojnih drugih komponenti koje se koriste u farmaceutskoj industriji.
Globalizacija koja je započela prije 30 ili više godina prouzročila je preseljenje mnogih proizvodnih kompanija iz razvijenih zapadnih zemalja u – Kinu i neke druge države jugoistočne Azije a sve zbog jeftine radne snage i znatno manjih troškova proizvodnje. Tako je na primjer prije više od dva desetljeća veliki dio proizvodnje lijekova i sanitetskog materijala poput kirurških maski bio preseljen u – Kinu, a u međuvremenu i brojne kineske kompanije počele su same proizvoditi jeftiniji medicinski materijal čime su „izbacile“ neke zapadne kompanije s tržišta.
Prema podatcima američkog Kongresa koji se temelje na tzv. kongresnom saslušanju, oko 80 posto od ukupnih lijekova i sanitetskog materijala koji se koriste u SAD-u uvozi se iz – Kine. Na ovu veliku ovisnost isključivo o kineskoj proizvodnji medikamenata i sanitetskog materijala upozorila je Rosemary Gibson iz Hastings Centra – Institut za bioetička istraživanja
('The Hastings Center – Bioethics Research Institute') u svojoj knjizi objavljenoj 2018. godine (Rosemary Gibson & Janardan Prasad Singh: „China Rx: Exposing the risks of America's Dependence on China for Medicine“).
Citirajući medicinske biltene Gibson je procijenila da se 80 posto svih farmaceutskih aktivnih sastojaka za potrebe SAD-a proizvodi u Kini. Upozorila je i na (pre)veliku ovisnost SAD-a o tzv. kemijskim prekursorima neophodnim za proizvodnju jedne osobito važne skupine antibiotika – cefalosporina koji se koriste svakodnevno u liječenju osoba s teškim infekcijama. Gibson upozorava kako Kina proizvodi esencijalne sastojke za tisuće lijekova koji se koriste u bolnicama, jedinicama intenzivne njege, operacijskim dvoranama i dr.
Proizvodnja lijekova u Kini danas uključuje većinu antibiotika, tablete za kontrolu rađanja, lijekove za regulaciju krvnog tlaka poput 'Valsartana' kojeg je američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) opozvala jer je otkriveno da lijek sadrži kancerogenu tvar, zatim heparina, razne lijekove za liječenje karcinoma i dr. I najobičniji lijekovi proizvode se u Kini – penicilin, askorbinska kiselina (vitamin C) i aspirin. Na popisu su i lijekovi za liječenje HIV-a, Alzheimerove bolesti, šizofrenije, bipolarnog poremećaja, depresije, epilepsije i dr. Nedavno istraživanje američkog Ministarstva trgovine utvrdilo je da 97 posto svih antibiotika u SAD-u potječe iz – Kine. Međutim, malo ovih lijekova je označeno kao „proizvedeno u Kini“ jer kompanije u SAD-u nemaju zakonsku obvezu otkriti izvor/podrijetlo.
Rosemary Gibson rekla je da je ovisnost SAD-a o kineskoj proizvodnji i opskrbi lijekovima i sanitetskog materijala tako velika da „… ako bi Kina sutra zatvorila vrata, u roku od nekoliko mjeseci bolnice diljem SAD-a prestale bi raditi.“ To možda i nije tako daleko.
U vrijeme kada je započeo tzv. 'outsourcing' i američke i zapadnoeuropske kompanije preselile su proizvodnju i poslovanje u Kinu, nitko nije pomišljao na moguću zdravstvenu katastrofu koja bi mogla ugroziti opskrbu lijekovima i sanitetskim materijalom.
Odlukom kineskih vlasti žarišta epidemije novim koronavirusom COVID-19 stavljaju se u karantenu – tako je između 75 i 80 posto kineskih tvornica zatvoreno.
U ovom trenutku nije jasno koliko loše će se to odraziti na isporuku vitalnih lijekova, uključujući i neophodne antibiotike u SAD i Europu kao i druge zemlje. Situacija je postala još ozbiljnija kada je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 30. siječnja 2020. proglasila zarazu novim koronavirusom COVID-19 javnozdravstvenim hitnim stanjem od međunarodnog značaja. Ovime se stvorila neviđena potražnja za svim vrstama lijekova. Već se pojavljuju i izvješća bolnica koje počinju imati probleme s nabavom lijekova.
Ideja da se okrenu Indiji kao drugom svjetskom najvećem dobavljaču za potrebe farmaceutske proizvodnje, naišla je odmah na otkriće da je većina indijskih proizvođača isto tako ovisna o Kini kada su u pitanju aktivni sastojci lijekova. Kina nije slučajno postala globalni gigant u pogledu proizvodnje farmaceutskih i drugih proizvoda neophodnih za farmaceutsku industriju – to je ugrađeno u kineski nacionalni plan „Made in China-2025“ („Proizvedeno u Kini – 2025“) kao jedno od deset prioritetnih područja na kojima će Kina preuzeti globalno vodstvo.
„Kako se razvila tako jednostrana situacija?“ – upitao je Engdahl u svojem tekstu objavljenom 25. 2. 2020. te odmah odgovara:
„Moramo se vratiti ulozi Clintona i njegovog Predsjedništva u tadašnjoj globalizaciji, Davosovom modelu 'outsourcinga' svega i svačega – od naprednih industrijskih država poput SAD-a ili Njemačke i posebno Kine nakon 2000. godine.“
U svibnju 2000., u jednoj od najzahtijevnijih akcija u svojem predsjedničkom mandatu, Bill Clinton uz snažnu potporu američkih multinacionalnih kompanija uspijeva, unatoč snažnim prigovorima i upozorenjima mnogih sindikata, dobiti 'dozvolu' Kongresa za Kinu s trajnim trgovinskim statusom kao „favorizirane nacije“ uz istovremenu potporu SAD-a za ulazak Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Time je korporativna Amerika dobila zeleno svijetlo za poplavu inozemnih investicija u jeftinu kinesku proizvodnju što je poznato kao „outsourcing.“ Među njima bili su i vodeći američki proizvođači lijekova. U razdoblju od samo dvije godine nakon sklopljenog sporazuma o slobodnoj trgovini s Kinom, SAD su zatvorile i posljednji pogon fermentacije penicilina u državi New York – kao posljedica jake kineske konkurencije s niskim cijenama.
Kineska Vlada je 2008. farmaceutsku proizvodnju označila kao „industriju s dodanom vrijednošću“ te je jačala tu industriju kroz subvencije i rabate za poreze na izvoz u svrhu poticanja farmaceutskih kompanija na izvoz svojih tj. kineskih proizvoda. Tako je 2019. Kina postala najveći svjetski izvor/dobavljač aktivnih farmaceutskih sastojaka.
„Ahilova peta ove globalizacije, outsourcinga i potpune ovisnosti o vitalnim lijekovima iz jedne države (Kine) sada postaje alarmantno jasna jer je budućnost Kine kao pouzdanog dobavljača potrebnih lijekova i drugih medicinskih proizvoda iznenada postala ozbiljna briga cijelog svijeta.“
Izvor:
1. F.William Engdahl: „Globalization and Our Precarious Medical Supply Chains,“ New Eastern Outlook/NEO, 25. 2. 2020.;
2. Russell Mokhiber: „Rosemary Gibson on America's Dependence On China for Medicine,“ Counter Punch, 29. 8. 2018.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više