Brkić: Borba između sakralnog i sekundarnog

U pitanju je ipak čista i gola – vlast

Najbrojnija, državotvorna, pučka, kršćanska, demokratska, domoljubna, politička stranka u nas je svakako HDZ. Nekima se čini da je to još uvijek nacionalni pokret, kojim smo od Domovine stvorili samostalnu, neovisnu, suverenu i slobodnu državu Hrvatsku, koja  nije dovršena i ne funkcionira u svim područjima i dijelovima. Ponekad izgleda kao “čardak ni na nebu, ni na zemlji”, ovisno o tomu koja je politička opcija (koalicija) trenutačno na vlasti, koji su primarni ciljevi i zadaci te opcije, njezinog čelnika kao i cijelog vodstva stranke. Na vlasti je neprincipijelna i neprirodna koalicija, što znači da tu ima puno kompromisa, odnosno političke trgovine. To podrazumijeva nejednakost primarnih ciljeva, različitost i raznolikost ciljeva i zadataka prema stranačkim potrebama i idejama pojedinih koalicijskih partnera, što uzrokuje gubljenje identiteta, izvornosti, koherentnosti, konzistentnosti, jedinstvenosti i vjerodostojnosti   vodeće stranke, dovodi do njezina unutarstranačkog trvenja, nejedinstva, podjela i rascjepa, pri čemu nastaju pojedine frakcije, koje žele zavladati strankom i državom. Ništa nepoznato, novo i neviđeno. Međutim, nikada još nije bilo u ovakvom obliku i na ovaj način. Kažu da je to pokazatelj razvijene stranačke demokracije. Svaki njihov član ima po njihovu “ustavu” pravo na svoje mišljenje, predlaganje i kandidaturu za predsjednika stranke ili ostale dužnosti u vrhu stranke,

Nu, dobro. Tako bi to trebalo biti. Međutim, to je samo jedna lijepa priča, koja sasvim drugačije izgleda uživo. Odvija se pravi rat između dva krila stranke: sakralnog i sekundarnog, kako to reče aktualni zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić. To nam je dalo razmišljati. Znamo što je sekundarno. Što je sakralno?, the question is now. To odmah nas nedovoljno obrazovane, po širini i dubini, asocira na nešto sveto, duhovno, izvanzemaljsko… Međutim, to može biti svašta, ovisno o tomu tko to kaže, zašto to kaže i na što se pojam odnosi. Po meni sakralno i sekundarno se međusobno isključuje, pobija… Ta i takva krila ne mogu proizvesti i osigurati nikakav let. U najboljem slučaju biti će status quo ili “gravitacijski” pad. Prema nekim istraživanjima, na portalu Kontekst.io izneseni su slični izrazi i sinonimi za pojam sakralno u Sloveniji, Srbiji i Hrvatskoj, uz brojčane podatke koliko se puta ta riječ ponavlja u kontekstu kao sakralno (učestalost), te koliki je postotak sličnosti između riječi sakralno i sličnih riječi. Nemam pojma kako su došli do tih podataka i koliko je to točno. Na primjer, sakralno može biti renesansno, svjetovno, liturgijsko, tradicijsko, barokno, crkveno, spomeničko, gotičko, folklorno, etnografsko, romaničko, autentično, povijesno, magijsko, poetsko, kiparsko, drevno, ikonografsko, slikopisno, pučko, katoličko, lirsko, religiozno, slavensko, arhetipsko, glagoljaško, prosvjetiteljsko, modernističko…, ovisno o kontekstu. Sličnost uvijek prelazi 50 posto.

Riječ “sakralno” (atinski  sacralis) znači sveto – namijenjeno posebnoj višoj službi, posebno u vezi s nečim kultnim. Od antike se spominju svete životinje, sveta mjesta, sveti ratovi… U svim područjima života, djelovanja i rada u mnogim društvima i zajednicama javlja se sakralizam, postoji nešto sveto: ars sacra, sveta arhitektura, sveta geometrija, sveta glazba, sakralna umjetnost… To je nešto što nosi osjećaj istinitosti, bitnosti, nepovrjedivosti, povezanosti s nezemaljskim stvarima, što se generacijski prenosi, kroz sakramente, molitve i odgoj u mnogim vjeroispovijedima, svjetonazorima i filozofijama.

Ne znam što je autor sintagme “sakralno i sekundarno krilo stranke” točno htio reći, kao ni koje je krilo u sadašnjem HDZ-u sakralno, a koje sekundarno. Pretpostavljam, da je alternativa sadašnjem vodstvu, koje najavljuje nužno potrebne promjene sakralna. Ne mogu reći sveta, jer njihovi nastupi, izgovorene riječi, nastup, pljuvanje po suparniku, za koje govore da su im suradnici i da ih ne će potjerati iz stranke, kada pobjede. Biti će milostivi i uviđavni, jer svi su oni prijatelji, kolege, drugovi… koji rade za istu stvar, po različitim načelima, koji samo tako izgledaju. Kaj god! Da nije tako vidi se iz Svemira, kao što se vidi tko pilotira super zrakoplovom, a tko „lakim strojevima od perja”. Strojevi od perja, papirnati tigrovi, probuđeni lavovi, lokalni šerifi, razni mufljuzi, muljatori, Bizantinci, Osmanlije, asani, arivisti, materijalisti, kumovi, makroi, gazde, lažni branitelji, “domoljubi”,  tuđe sluge, kočijaši cara…, svi oni koji su od ranih devedesetih u stranci ili u njenom vrhu, ne mogu donijeti nikakve promjene. Ne mogu biti nikakvo krilo stranke, čak niti sekundarno. Sad najednom sve znaju. Gdje su bili kad smo dovedeni tu gdje jesmo, o čemu sada govore. Navodno su se bojali govoriti. Bojali su se za svoja radna mjesta, benefite i ostale sinekure koje su dobili, uz člansku iskaznicu. Neki se ipak najednom ne boje. Što se to promijenilo da se ti i takvi ne boje? Promijenilo se to, da uz ono što su dosad stekli, zahvaljujući članstvu u HDZ-u, žele vlast i moć. Je li se itko od njih zapitao može li on stvarno, svojim kapacitetom, potencijalom, znanjem, sposobnostima i vještinama raditi ono za što se natječe.

Bilo bi plemenito, ljudski i domoljubno da odstupi onaj tko to ne će moći. Time bi pokazao što mu je prioritet. Najlakše je prigovarati, osuđivati, educirati, onako na prazno, kad za ništa nisi odgovoran. Toga smo se hvala Bogu nagledali i naslušali zadnjih pet godina, na vrhu države. Vrijeme je da na čelo države, u sve oblike vlasti, dođu najbolji i to po svemu. To moraju biti iskreni, pošteni, domoljubni, pravedni, nezavisni, sposobni, svestrano, obrazovani, hrabri, pametni, moderni, europski i demokratski nastrojeni, uspješni ljudi, koji okupljaju, koji poštuju druge i drukčije, koji su svjesni nacionalnog, što ne precjenjuju, s naglašenom socijalnom notom, s osjećajem pripadnosti svojem narodu, svojoj državi i svemu onome što tu državu, državom čini.

Ankica Benček