Nalušasmo se praznih obećanja Iz dana u dan, slušam, pričate jedne te iste priče, Sve češće javno tvrdite kako nas Hrvatska želi, S tim ste doista mnogima već dozlogrdjeli, Zato bih volio znati tko li vam tekstove sriče. Prije tri desetljeća naslušasmo se takvih obećanja Koja su obilovala s bezbrojem lažnih uresa A sad nam ponovno, uoči Iseljeničkog kongresa Nastupate s njima, uzburkavajući nam sjećanja. Tvrdite da Lijepa naša žali i želi iseljene Hrvate, Al’ ne rekoste ništa, odnosi li se to i na prognane, Ili potonji pripadaju među doživotno otpisane? Ma poznato nam je da želi jedino bogate. Jest, priželjkuje ih onaradinjihova bogatstva, Koja bi lopovi i prevaranti nabrzo u njoj razvukli Zato su ti vapaji smiješni, prozirnii podmukli Pošto su plod nečije primitivnosti išarlatanstva Nakon trideset godina opet nas počeste žaliti, Međutim, dajte nam recite: Što ste do sada radili? S prevrtljivcima ste se grlili i međusobno gladili. Premda se trudite,ipak to ne uspjevate sakriti. Ja u tu današnju Hrvatsku nikada više neću doći Narobijao sam se za nju, pa zar da i u njoj robujem? Osim toga, od nje baš ništa ne tražim, niti očekujem Ne, doista mi ne treba nikakve njezine pomoći. Zadovoljnim se osjećam s brojem tiskanih knjiga Kroz čije sam sadržaje veličaopravdui vijorio istinu, Hvalio domoljube i branitelje koji braniše domovinu. Te se uz pomoć pera borioprotiv kojekakvih ljiga. Znam nekada ste neki bili prožeti sa skrupulama, Da, a to je bilo davno dok vas prilike ne promijeniše, Jer i cvijeće, dospije li među korove, rijetko zamiriše. I za kraj: Prestanite nas lagati i praviti budalama. Paul Jelović, Saskatoon, Kanada, 4. ožujka 2020.