Kroz pejsaž uranjam u svoj rad i preispitujem ga

Danas se suvremena umjetnost svađa s poviješću umjesto da vodi dijalog

 

 

Slikar Vladimir Vrljić, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, autor je složenog opusa, izlagao je na mnogim samostalnim izložbama.

• Gospodine Vrljiću, kontinuirano slikate u atelijeru, radite na više ciklusa.

– Svaki dan odlazim u atelijer raditi jer se tako osjećam dobro i ispunjeno.

Pedeset godina slikam svakodnevno i kad bih prestao, vjerojatno bih prestao i živjeti ili bih umro od dosade. Pred štafelajem potvrđujem svoj bitak, slikanje je moje zanimanje i konačno, za slikanje živim.

 

• Osobito se ističe ciklus ljudskih figura.

– Ljudska figura je moja preokupacija zadnjih petnaestak godina i nakon

zadnje izložbe (Požuda introspektivnosti) nastavljam istraživati alijenaciju,

tj. život oko sebe, svakodnevicu kojom sam okružen i koja me slikarski

zaokuplja. Figure koje slikam doživljavam na jedan ekspresivan, brz i žestok slikarski način bilježeći ih crtežom ili akrilom, a uspjele skice prenosim na platno uljem, vrlo pastozno izrazito koloristički. Iako su teme često depresivne u konačnici doživljaj slike često izgleda optimistično.

 

• Je li riječ zapravo o grupnim portretima stvarnih osoba?

– Ne radi se o stvarnim osobama, ali je riječ o stvarnim situacijama koje, kako rekoh, susrećem ili doživljavam u realnosti ili kroz promišljanje

viđenog tj. doživljenog.

 

• Vrlo je zanimljiv i ciklus krajobraza.

– Krajobraz je kod mene stalno prisutan i često mu se vraćam ili ga

koristim kao klupu za odmor, relaksaciju. Naravno, i kroz pejzaž uranjam u svoj rad i preispitujem ga kao i sebe.

 

• Koliko je taj motiv krajobraza stvaran a koliko imaginaran?

– Ja ne idem u pejsaž sa štafelajem da bih naslikao motiv, ali često

zabilježim kroki olovkom, a u ateljeu ga presložim i često od 2-3 motiva

naslikam jedan, tako da se može reći da su imaginarni, a opet prepoznatljivi.

 

• Što je još novo u atelijeru?

– U zadnje vrijeme radim i na ciklusu PORTRETI. Ne radi se o doslovno

prenesenom portretu već to više generički portret. Izražajnim kolorističkim, gustim i širokim potezima pokušavam naslikati sam bitak portreta, osobnost lica i univerzalnost lika bilo ljudskog ili životinjskog.

 

• Sviđa li Vam se suvremena umjetnost?

– Što je to suvremena, a još više što je uopće danas umjetnost. Ivan Raos

kaže „i sve i ništa“. Osamdesetih je završetkom moderne počela suvremena, a danas imam osjećaj kao da završava suvremena i vraća se moderna, ili…? Duchamp je rekao da smo došli do toga da će ljudi progutati bilo što ako je dobro umotano. Veliki nered koji je stvorila gomila izama dovela je do toga da se umjetnici potroše i prije nego li sazriju i stvaranje im ostane ukopano i bez imalo istraživačke kreacije, tj. pojede ih pomodnost ili ih proguta trka za novcem. Danas se suvremena umjetnost svađa s poviješću umjesto da vodi dijalog. Umjetnici su okrenuti trendovskoj pomodnosti umjesto da traže odgovore

propitkujući sebe.

• Kako doživljavate poziciju umjetnosti u današnjem svijetu, u globalnom selu?

– Umjetnost se danas previše pokušava pomiriti sa tokovima života, a

trebala bi biti korak ispred. Jer, kad umjetnik iskorači iz bujice ponuđenih

tijekova, klatno materijalizma ga ne može dohvatiti.

 

• Planovi?

– Plan mi je nastaviti uživati u slikanju.

 

Miroslav Pelikan