Krleža o Cesariću: Čemu čovjeka gurati u društvo u koje nije spadao?
CANKAR, IVAN
Ovaj uvod u tu Cankarovu biografiju je jeziv dokaz, kako naši pjesnici djeluju u potpunom vakuumu. Ova saharinska parafraza svih pseudosocijalnih tema iz književnoga repertoara osamdesetih godina prošloga stoljeća: Porodica u bijedi, a za tatu, da se ne bi reklo da je pijanac, kaže se da je otupio, a mama je nadčovjek »i nastoji djeci utrti put u ljepši život«. Mama, dakako, treba da klone, što je i učinila, a to je onda glavnim motivom pjesnikovih inspiracija.
CANKOV, ALEKSANDAR
Nije stigao na vladu, kao nevjesta na svatove u fijakeru, nego je dobrano kuvao onu generalsko–koburšku junkersku čorbu, kao jedan od najkrvavijih despota iz poratnog kontrarevolucionarnog perioda. Spram njega je i Horty neka vrsta gentlemana u bijelim legitimističkim rukavica
CEROVIĆ, NOVICA
I, 10, 11. »Njegov podvig u organizovanju i izvršenju ubistva Smail–agina opjevan je u Mažuranićevom spjevu«. Ne zvoni dobro. Istina je, da je Cerović Novica namro svome sinu zlatan sat Smail–agin, koji dr. Ivo Brlić prodaje danas Jugoslavenskoj akademiji za 150.000. din, ali ipak prozvati ili okarakterisati pogibiju Smail–age Čengića kao podvig »u organizovanju i izvršenju ubistva«, ne podudara se s boljim stilskim običajima.
CESAREC, AUGUST
"… još prije 1914 stupio je u socijal–demokratsku stranku.« Kad je to moglo biti? 1912 otišao je na robiju kao đak VII. raz. gimnazije. Pouzdano znam da tada nije mogao biti član socijal–demokratske stranke, jer je bio integralni jugoslavenstvujušći omladinac, gotovo rojalista.
August Cesarec godinama je isticao da je SHSezijska državotvorna retorika prozirna podvala, da je takozvano oslobođenje u okviru Versailleskog mira (1919) najobičniji financijsko–kapitalistički kontrarevolucionarni manevar, a poratna t.zv. parlamentarna demokracija samo jeftina krinka za autokratiju,
CESARIĆ, DOBRIŠA
Iz biografije predlažem da se briše, da je zajedno s V. Majerom pokrenuo »Ozon«, to zaista nije bio takav događaj, te bi ga trebalo fiksirati u Enciklopediji. Isto tako, da se zanimao za režiju. Bio je bibliotekar Škole narodnog zdravlja, od 1945 redaktor »Zore« i t.d. Nije dopisni član JA, nego pravi član, a kako se to nikad ne ističe, ostaje samo član, a kako se ni to ne ističe, ne ostaje ni član. Kad se već navode časopisi, »Pečat« došao bi kronološki na poslednje mjesto, a i tamo nije surađivao, a nije ni potrebno da se istakne kako je bio suradnik Pečata, jer on to, da se organizaciono–strukturalno izrazim, zapravo nije ni bio. Čemu čovjeka gurati u društvo u koje nije spadao? (očita nenaklonost prema pjesniku, pa i zloba, op., T.T.)
CHURCHILL, RANDOLPH
Šta je sa Windstonom? Ulazi li i on? Samo u onom slučaju ulazi i Randolph.
CONRAD VON HÖTZENDORF, FRANZ, grof, feldmaršal
I. Vidi napomenu o tome generalu u ELZ. Nas ovaj general ne treba da interesuje kao vojnik, nego kao političar, jer je kao političar bio beskompromisan protivnik bilo kakve koncepcije političkog ujedinjenja i oslobođenja naših naroda. A kada je već riječ o ocjeni generala Conrada II, 13–16 da »ni poslije poraza 1914 u Srbiji nije vidio, da su vojničke koncepcije a.u. generalštaba, kome je bio na čelu, zaostajale iz suvremenog razvitka,« — onda valja reći, da ta ocjena nije tačna. Po čitavom nizu dokumenata koji su objavljeni vidi se, da je Conrad bio protivan Potiorekovoj ofenzivi protivu Srbiju 1914, i praktično, on za taj poraz ne nosi nikakvu odgovornost.
(čime je Potiorek zaslužio toliko povjerenje unatoč protivljenju spomenutoga šefa generalštaba,zar idiotskim šetanjem prijestolonasljednika po sarajevskim ulicama?, op., T.T.)
CRIEVIĆ, ILIJA
Nije mi jasno na temelju čega ga mi, uprkos njegovoj subjektivnoj volji, pohrvaćujemo, kad će se od toga u grobu okrenuti? Ovaj Vitezičin plaidoyer za antinarodni stav Aeliusa Lampridiusa Servinusa potpuno je suvišan. Bio je najobičniji Raguseo, sette bandierista.
CRNA GORA
Nas interesira ova C.G. publicistika do svjetskog rata isto tako kao i ona od 1915 dalje, kad je već kralj Nikola bio emigrant. Borba za C.G. krunu bila je krvava, vođena u inostranstvu najbezobzirnijim sredstvima — ŕ outrance. Tu se navode samo neka imena, a i ta zaobilazno, i ne kaže se ništa o načinu te borbe između jedne i druge dinastije i o argumentima koji se javljaju u ovoj političkoj diskusiji, koja se odvijala zapravo po diplomatskim zapadnoevropskim kabinetima. Ova borba, uslovljena dinastičkim interesom između doma Karađorđevića i crnogorske dinastije Petrovića, nastavila se i poslije ujedinjenja u samoj zemlji 1918. Bez ovih dramatskih odnosa bilo bi teško prikazati crnogorski politički raskol, s obzirom na zamršenu diferencijaciju političkih odnosa u C.G. u okviru parlamentarnog perioda, sve do sloma 1941…Svi ukrasni pridjevi u ocjeni Mićuna Pavičevića suviše su dobronamjerni. Treba njegovu ulogu uzeti kritički: obično šestojanuarsko (diktatura kralja Aleksandra 1929., op., T.T.) prodano piskaralo, ucjenjivač i varalica.
CRNČIĆ, MENCI CLEMENT
Matko Peić. Ni jedan od tekstova Matka Peića nije do danas imprimiran, pak ni ovaj.
Prvi je reducirao Crnčića kao marinistu Ljubo Babić u svojoj, po zlu glasu poznatoj Umjetnosti kod Hrvata. Svi ostali ovnovi slijede ovoga predvodnika. Istina je da je Crnčić jedan od najboljih naših grafičara, ali je isto tako istina, da je i jedan od naših najboljih marinista, ako nije najbolji. Trebalo bi članak napisati u tome smislu. (sad je jasnije zašto Krleža ne podnosi Peića, radi Babića op., T.T)
CRNI KABINET
Nije samo bosanski »Crni kabinet« nestao god. 1918. Govorilo se da je Svetozar Pribićević u svojstvu prvog ministra policije kraljevine SHS uzaptio prezidijalni »Crni kabinet« zagrebačke hrvatsko–slavonsko–dalmatinske zemaljske vlade, sa popisom od 2000 ratnih doušnika. Pašić je zdipio Svetozaru taj materijal hrvatskog i bosanskog »Crnog kabineta« i mnogi od tih dostojanstvenika našli su se na čelu radikalije u prečanskim stranama. Na takvim hipotezama međutim, gradi svoja strašila politička Baba–Roga. Ovdje se briše kao neozbiljna verzija, nepodesna za Enciklopediju kao posebna jedinica. U političko–historijskom pregledu kraljevine SHS, kada bude o tome riječ u Enciklopediji, da se spomene kao kuriozum. Ostaviti ga u evidenciji.
CRNJANSKI, MILOŠ
Skratiti ga za polovinu, a to će najbolje učiniti, mislim, Ujević (Mate, ne Tin, op., T.T.), ako ga veseli.
ČEHOSLOVAČKA KNJIŽEVNOST KOD JUGOSLOVENA
Nije prije svega spomenut Vrhlicki, zatim Masaryk, zatim Machar (koji je na prelazu stoljeća odigrao veoma važnu ulogu kod rađanja naše t.zv. liberalne građanske svijesti), i osim mnogih imena iz sociološko–političke oblasti, tu nema ni Otokara Brezine, ni Stanislava Neumana, uglavnom ničeg. To, da su Ivo Vejvoda i Marijan Krajačić otputovali iz Praga u španjolski građanski rat, nema zaista nikakve veze sa čehoslovačkom književnošću kod Jugoslovena.
ČULIĆ, INOCENCIJE
Red 13,14,15 znači bio je austrijski konfident. Gluvi fratar, doušnik? Kako je mogao da prisluškuje kad je bio gluh? Da nam Jakša Ravlić objasni ovu tajnu. (antipatija Krležina prema Jakši Ravliću, povijesni izvori se slažu da fra Čulić nije inocent – nevin)
ĆOSIĆ, DOBRICA
Ostavite Fincijev tekst kakav jeste. Čovjek ga potpisuje
DAMJANIĆ, IVAN
Prije svega nije bio Ivan nego János. Smatrao se Madžarom, i kao takav ispovijedao je svoje šovensko antislavensko i antisrpsko uvjerenje do smrti. Ne ćemo isticati u našoj Enciklopediji da mu je i žena Emilija Černović (Srpkinja od poznatog roda Arsenija III Černojevića) bila istaknuta madžarska rodoljupka. Bili su Madžari i spadaju u Madžarsku enciklopediju. Ovdje se brišu.
DAMJANOVIĆ, RADOVAN — RAJA
Treba voditi računa o tome, da se ova Enciklopedija ne čita iz odžaklijskih perspektiva, kad odžaklijama, čorbadžijama, ćiftama i seoskim gavanima potitravaju brčine od uzbuđenja kad se govori da je netko zet Miše Anastasijevića, najbogatijeg čovjeka u Srbiji, a usto i sam bogat čovjek. Bio je gazda, dakako, i bog mu se smilovao. Treba redigirati.
Krleža o Devideu: Briše se…
DEVIDE, VLADIMIR
Briše se.
DOBRILA, JURAJ
[…]
»Jedan od prvih buditelja narodne svijesti istarskih Hrvata«. Predlažem da se briše, jer fraza »buđenje narodne svijesti« nije najsrećnije odabrana(Krleža se boji sličnosti sa nacističkim Deutschland erwachen!,op.,T.T)
DOM (Stjepana Radića) 1906.
II, Kad je riječ o karakteristici, predlažem izmjenu teksta: Kao glavni politički organ Seljačke stranke Dom je već od svog početka izlazio veoma često pljenjen, pod udarom stroge političke cenzure, u trajnoj borbi s materijalnim poteškoćama. Dom je bio prvi politički list, koji je sistematski počeo objavljivati publicističke i književne radove hrvatskih seljaka, populariziravši nekoliko imena, koja će biti zapažena i u literaturi, kao što su: Mihovil Pavlek Miškina, Mijo Stuparić, Mara Matočec, Mato Mandić i t.d. (Mislim da taj popis nije potpun).
Kao svjedočanstvo vremena i ogledalo političkih i kulturnih prilika u okviru kojih se razvijala politička svijest seljačkih masa, Dom će poslužiti kao pouzdana dokumentacija za proučavanje historije seljačkog pokreta u Hrvatskoj, u okviru od četiri decenija: od banovanja grofova Khuena i Pejačevića sve do Drugog svjetskog rata, i t.d. i t.d.
DOMINIKANCI
u našu zemlju dominikanci stizali sa naročitim zadatkom, da unište manihejsku i bogomilsku jerezu. U našim tekstovima ovi dominikanci su »naši dominikanci«, te im tepamo, rastapajući se od milja, koliko ih je bilo, kako su bili kulturni i mudri i obrazovani, i kako su konstruktivno djelovali u izgradnji naše moralne i intelektualne civilizacije. Isto tako pojam jereze iz perspektive našeg prikaza jeste nešto što nije »naše«, što je »njihovo« t.j. jeretičko, i što se nas uglavnom i ne tiče, jer je corpus alienum u okviru naših iluzija. Da se stidimo nečega što se zove jereza ili da žalimo ne znam što, ili da zaobilazimo sordinantno kao mačke oko dominikanskih lomača, kao da tako nije bilo kako je bilo, smisla mnogo nema. U surovom i poganom vremenu i dominikanci su bili u zlu zli i opaki kao što su bile i društvene prilike i odnosi tog perioda. No dok je takozvani jeretički laicizam značio ipak neku pobunu u ime svijetlih evanđeoskih principa, lavež ovih vjernih pasjih čopora dominikanskih, koji su se sami dičili pred Gospodinom da su »domini canes«, odjekivao je čitavom Evropom. Bili su roditelji likovne propagande i oni su prvi u slikarstvo unijeli teme mrtvačkih plesova, prijeteći terorom sudnjega dana. (Campo Santo u Pisi kao primjer.) Bilo ih je više od 150 bataljona u ratnom sastavu. Počeli su kao pauperi, legionari, božji bojovnici, ali ratujući za račun svjetovne vlasti i dominikanci su pali pod gravitaciju svjetovnih dobara i pogospodivši se pretvorili se u feudalnu vlastelu, tako da ni u tom pogledu nisu očuvali čistoću principa. Vidi sve što je o njima pisao Erazmo, a da o protestantima i ne govorimo. »Naši« bogomili smatrali su ih đavoljskim sjemenom, pak su tu herezu i platili glavom.(opisuje Krleža dominikance kao da su staljinisti i lenjinisti,o stvarnosti vidi Lacordaire i Bedouelle,vidi i https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwiq_OqJg_TnAhWNLewKHUYCAogQFjAAegQIAhAB&url=https%3A%2F%2Fwww.hrvatski-fokus.hr%2Findex.php%2Freligija%2F26837-dominikanac-lacordaire-o-svetom-dominiku&usg=AOvVaw1r5Ku0WDt3PRhuksiqYASr T.T.)
DOMINIS (GOSPODNETIĆ), MARKANTUN DE
Svi sukobi Dominisa sa biskupima, sa kaptolima i sa rimskom kurijom svode se u zadnjoj konsekvenciji ipak na materijalnu bazu. Radilo se uvijek o parama. Bio je srebroljubac. Svi ovi detalji za biografiju čovjeka za nas nisu važni.(zar bi srebroljubac ulazio u sukobe i gubio unosnu biskupsku čast?Zar bi se posvađao sa Englezima koji su ga kao kritičara Rima primili sa svim počastima.Krleža po običaju mahnita sa svojom maštom op.,T.T)
DOROTIĆ, ANDRIJA
Pošto je postao šef policije u Zagrebu Dorotić namjerava »da izdaje na hrvatskom jeziku novine, koje bi preko Save agitirale za Austriju«. Ali taj projekt ne uspijeva, jer mu se iz nepoznatih razloga usprotivio zagrebački biskup i banski namjesnik Vrhovac. (Iako patriot Vrhovac je bio mason. Možda nije htio provocirati moćne Francuze koji su došli nadomak Zagrebu? op., T.T.)
Ova motivacija, da se Vrhovac »iz nepoznatih razloga« usprotivio Dorotiću, da izdaje na hrvatskom jeziku novine, koje bi preko Save agitirale za Austriju, može da se briše. Nisu nam razlozi nepoznati. Da jedan od šefova policije, i to još fratar izdaje pod nosom masona novine pisane narodnim jezikom, to biskupu nije bilo ni uz dlaku. Sapianti sat.
DOŽIĆ, GAVRILO
Stojadinovićev patrijarh. Međutim, kako je odležao u zatvorima 1941–45, ja bih ga ostavio. Za vrijeme diktature sve do svog izbora za patrijarha politički mračno lice.
DRAGIČEVIĆ, MIJO
Fra Mijo spada u jednu eventualnu franjevačku enciklopediju, ukoliko se naš zavod bude odlučio da i tu štampa. S obzirom na to što smo još 1939 godine imali u ovoj zemlji 239 krovova sv. Franje, i što taj red igra u historiji naših naroda relativno važnu ulogu, netko bi mogao doći i na tu ideju. Za sada se briše.
DRINKOVIĆ, MATE
I. Ne bih ga brisao. Igrao je relativno važnu ulogu 1917–18, a kao povjerenik narodnog vijeća za narodnu odbranu, organizovao je oslobođenje Međimurja. Bio je jedan od osnivača Hrvatske zajednice, a kasnije šestojanuarac, i nije takvo političko lice te bi ga trebalo brisati.
(Krleža Drinkovićevu »misao« da će »objesiti« svakoga tko mu se usprotivi ponavlja više puta u Mom obračunu s njima i Pijanoj novembarskoj noći.
DRLJEVIĆ, SEKULA
S obzirom na fatalnu ulogu, koju je igrao za čitavog svog političkog života, naročito u Jugoslaviji, a pogotovo u finišu, bilo bi idealno, kad bi bio obrađen reljefnije (Drljević se borio za samostalnost Crne Gore, tzv. crnogorski zelenaši, op., T.T.)
DUH, prvi biskup Zagrebačke biskupije
Pretpostavlja se da je donio kodekse iz XI. st. Smatraju ga osnivačem »zagrebačkog obreda«. Također se pretpostavlja, da je donio diptih od bjelokosti i t.d. Sve to pretpostavlja Kniewald. Da zbog ovih Kniewaldovih hipoteza Duh uđe u Enciklopediju Jugoslavije kao posebna jedinica, nema rezona. Ide pod Zagrebačku biskupiju. Tamo se može govoriti i o ovim pretpostavkama, jer se o čovjeku ne zna baš ništa osim da je bio prvi biskup, a i to po jednom dokumentu Ostrogonskom.
Briše se. (da je duh AVNOJ-a ne bi se brisao, op., T.T.)
DUJAM SVETI
Ostavio bih ga. 25 redaka Grge Novaka sveo bih na maksimum 10, ali bih ga ostavio.
DUNAV
Da li je to sve što ulazi od Dunava? I to što je ovdje rečeno geografski, potpuno je šematski i blijedo. Nije ostvarenje onoga što smo po planu bili odredili da je potrebno da se kaže o Dunavu. Što je sa Dunavom u Pomorskoj enciklopediji? Da se usporede tekstovi. Rečeno je da se Dunav prikaže ne samo geografski nego historijski, politički, ekonomski, strateški i kulturno–politički.
DÜRINGSFELD, IDA von
Ćurćinovska beletristika. Te joj je suprug barun, te je s njim putovala po Dalmaciji, te je tu crpla građu, te je ono što je napisala najbolje, te je o Vuku napisala nekrolog, te je i njen suprug, barun Reinsberg, pisao o Morlacima i t.d. i t.d. Sasvim je nejasno da je već »prvom svom romanu dala naziv »Niko Veliki«, i da ga je napisala u Toursu, koji je Aleksandar Dumas unio u svoje »Musketire«. Šta je unio Dumas u svoje Musketire? Tours u Francuskoj, ili njen roman? Kako je to Dumas uradio?
Suvišno 19 redaka
DUŠAN, car
Mihailo Dinić nas je razočarao. Treba ostaviti tekst kakav jeste uz punu odgovornost samog autora. Jedna primjedba: I, 12,13, Dečanski šalje svoga sina Stefana »na bezbožne i pogane babune« (Bosance), »koje je pobedio«! Po čemu se vidi da su to bili Bosanci? To bi bilo sve.
DŽEMIJET
A pošto je radikalsko kupovanje džemijetskih glasova za postizavanje rojalističke i centralističke većine u konstituanti bila kobna, gruba i za sve pojmove moralnih kategorija očito blesava i uvredljiva prevara, obična podvala dostojna političkih džambasa, kačaka i radikalskih kicoša toliko providna, bezobzirna i glupa, da se podudara s pojmom običnog brutalnog kriminala, ne bih se mogao složiti da se uloga Džemijeta kvalifikuje kao »delikatna uloga na parlamentarnim Terazijama«.
ĐAKOVIĆ, ISAIJA
Da se svede na leksikografska fakta, a brišu svi suvišni komentari sa religiozno–propagandističkom tendencijom. Ponovno pisati Roksi u smislu napomene, koju smo uputili Redakciji u Beogradu, u vezi sa člankom Privilegije Srba u Hrvatskoj i Ugarskoj, da nas poštede ovog tendencioznog i dosadnog religiozno–propagandističkog nagvaždanja. Protivu jedne ili druge crkve negativan stav imaju pravo da zauzmu isključivo ateisti, a apologeti nikako. Postat ćemo komični.
ĐILAS, MILOVAN
Kao što je dogovoreno.
ĐURĐEVIĆ, IGNJAT
Teško bi bilo objasniti intenzitet šoka, što ga izazivaju takve fraze u svakom (magarećem) uvetu, koje ima i najminimalniju dozu lirskog, da ne kažem stilskog sluha. »Slast posjedovanja žene« je takva skandalozno glupa fraza, da je treba iskorijeniti iz ovih naših tekstova, pak i onda ako predstavlja parafrazu mnogobrojnih kombolovština, kojima njegova knjiga, nažalost, obiluje. Nikakva »slast posjedovanja žene« nije bila tema, koja bi bila zaokupljala Đurđevića, jer osim prepisivanja najbanalnijih epigonskih fraza, koje su pomodno zaokupljale skribente onoga vremena, ništa ih drugo nije zaokupljalo. Prije svega Đurđeviću dati stotinu redaka, moglo bi se u onom slučaju, kad bi netko od naših suradnika bio sposoban, da ga zaista objektivno ocijeni. Masa detalja iz njegove biografije, kako je putovao i gdje je bio, mogla bi se sažeti u nekoliko redaka. Da je netko »barokno kićen i rječit«, da »vješto opisuje čuvstva što ih proživljava mlada i lijepa grešnica, koja nakon pokajanja upire oči i volju prema novom nebeskom ljubavniku« i t.d. ili »trepereći vješto između elemenata zemaljske i nebeske ljepote, prolaznih i neprolaznih draži« i t.d. i t.d., sve to spada u fraze, koje nemaju ni smisla ni bilo kakve stilske vrijednosti. Šta su elementi »zemaljske« ili »nebeske ljepote«? Šta su »prolazne i neprolazne draži«, i koje već nisu prolazne, što znači »želja za užitkom«? Ako je bio versifikator bez »pjesničkog nadahnuća« onda je to bio. I t.d. i t.d. (Kolo, 2017.)
(Nastavak slijedi)
