Proljetno čišćenje bisti na Farmi Pantovčak

Stipicu Radića u Beogradu umlatili (kadar 1) – Na Pantovčaku Milanović ga dotukao (kadar 2)

Konačno s Farme Pantovčak (dalje samo „Farma“) i jedan državnički potez – proljetno čišćenje njezinih prostora od bisti u vrijeme virusa Corona. Počistilo ih i bacilo, kako se i šika, u ropotarnicu historije, koja se može nazvati i „muzej“. Bit će u histeriji i kao snažan poticaj novoj općoj histeriji – svih protiv svih. Odoše biste bidnih Kralja Tomislava, Ivana Mažuranića, Josipa Jurja Strossmayera, Ante Starčevića, Stjepana Radića, Alojzija Stepinca i Predsjednika Franje Tuđmana. Najviše mi žao Stipice Radića – u Beogradu ga umlatiše – nije bila „njegova kuća“ – odavde  izbaciše. Pomeo ih virus Prezidenta i ostaše bez i ono pola tijela što im bješe dano. Dobar potez, dobar, „dobar i inteligentan kompromis“. (Ankica Mamić, politička analitičarka i stručnjakinja za komunikacije, V.L., 9. 3. 2020., „Predsjednik Zoran Milanović uklonio sve biste s Pantovčaka“).

Onako frontalan, kao da je Farmom prohujala Kompartija nakon njenog oružanog zaposjedanja. Doduše ona bi sigurno rekvirirala i magarca, ako bi bio tamo, a paunovi bi vjerojatno završili što u juhi što s mlincima. Lako je Predsjedniku Milanoviću s bistama, stanu u dvije tri vreće pa s njima u „ropotarnicu“ koja se može nazvati i „muzej“. Mogao mu je to obaviti i jedan predizborni podupiratelj s iskustvom pa ih „utopiti“ „ropotarnici“, barem u vrijednosti bronce, al' teško je onomade bilo KomPartiji ukloniti onoliku konjinu i konjanika s Trga bana Jelačića 1945. Bacilo ga u takvu šupu, historijsku. Bio omiljen među ljudima, pa su za njim plakali; „Ustani, bane…“ Bila i tužbalica zabranjena, pa su pjevače trpali u zatvor – još koncem osamdesetih barem na mjesec dana, nu još važnije je to što su završavali u evidenciji „narodnih neprijatelja“, „nacionalista“ i sličnog nečesa. Konjanik, valjda stoga što je imao dobroga konja, jednom se ipak vratio na svoje mjesto. Čekao, čekao pa se vratio, bez obzira kako mu rep konja na povratku okrenuli. Ali kako će te biste, ni pol čovjeka? Kako će se poprsja vraćati? Kao duhovi, skupina su pa će zujati u roju uokolo, dok se, jedan po jedan polu-čovjek ipak negdje ne smiri.

U javnosti će „zujati“ itekako, sedam ih pa najmanje sedam na entu za razliku (izračunajte!) od Tite koji je bio sam, a još se vratio „rodnoj“ kući (Kolinda). Koliko li se on „nazujao“, a tek ovih sedam, od kojih će neki vjerojatno izravno u smeće – ta tko će te brončane, kakve li već, polu ljude primiti nakon što ih je predsjednik deložirao. Tek se biskup Strossmayer može vratiti doma (u kuću koju si je gradio).

Predsjednik (veliki) je očito doslovno shvatio poruku EKV-a, koju je na ustoličenju citirao, „ovo je naša kuća“, pa farmu, koja je ustvari „naša“, tumači kao svoju i po njoj uvelike proljetno, u doba „prelijepe“ Corone, posprema. Bit će poradi toga što se za njezine „vladavine“ to slabije vidi. Mi pak smatramo, uostalom kao i Milanović dok na Farmu nije dojahao, kako nju treba zatvoriti, vratiti narodu (?), poreznim obveznicima, a neposredni izbor predsjednika republike  ukinuti. Barem nešto prije nego se „ovo ovdje“ ukine, ili odumre, svejedno. Onaj koji ju bude zatvarao mogao bi, za uspomenu, u njoj postaviti bistu magarca, nu možda bi to i za njega bila uvrjeda, ne znam, treba vidjeti.

Mato Dretvić Filakov